kepacinusa

srijeda, 27.12.2006.

samurai (12/27/06)

Sretan Bozic svima koji ga slave, a svim nevjernicima, sve najbolje.
Prvo se nisam javljao 6 mjeseci, a sad 2 maila u 10 dana, naravno, nema nikakvog logickog objasnjenja.

Kao I 2 maila ranije, pisem opet sa aerodroma. Letim doma, danas, na Bozic-dan, prvi zic-bo koji provodim negdje drugdje osim u toplini doma, a eto, moralo se i to jednom desit. Ovaj put moji starci znaju da dolazim, treba bit originalan. :-) Nije nikakva tragedija (barem ja to tako ne dozivljavam, jer ce mi bozic sad bit svaki dan do 23.1. kad idem nazad, a I inace imam cudan stav prema tim “posebnim danima”), iako su me ljudi obasipali sa “aaawww” frazama sazaljenja jer kao idem doma 25.12. karta mi je bila jedno 400 dolara jeftinija u odnosu na recimo 22., a jos sam imao vremena radit prosli tjedan, pa recimo da vrijedi, samo da ostane kolaca jos I sutra, iako poznavajuci mog brata svejeda I gresnika po pitanju prozdrljivosti (kola u obiteljskoj krvi :-)) bit ce to jako tesko ostvarivo.
Kad sam kupovao kartu za doma, nasao sam jednu za $668 sto je deal nevidjen, I ocu ju ja kupit, ispunim sve papire on-line I kliknem plati – kad ono – nece. Odem pogledat koliko para imam u banci u tom trenutku, vjerovali ili ne, $667 I nesto sitno. Da sam par dana prije kupio sam 1 paket zvakaca manje, bio bi vec tad kupio kartu, a ovako, morao sam sacekat jos koji dan. Nije to ispala nikakva tragedija, jer sam ju nasao tjedan kasnije za $686, preko nekih opcija u kojoj das svoju cijenu koliko oces platit, pa ti oni nadju deal. Ma ima ta Amerika nevidjenih odlicnih pizdarija slicnih tome “name your own price” I vracanju robe u trgovinu nakon koristenja. Razvijen biznis, nema sta, treba to uvest I u nas.

Ne bih ja sad bio u avionu da se moj Cincor Zgrabljic I mala Ivona nisu odlucili ozeniti. Nisam uopce planirao dolazim doma ovu zimu (onaj Japan kojeg sam spominjao bi mozda bio na repertoaru ili bih jednostavno crncio negdje u USA), ali ne kumuje se najboljem frendu svaki dan, to je once in a lifetime, tako da se ne smije propustiti.

Trenutno se nalazim u Denveru, drzava Colorado, cekam da ogladnim I odem nesto pojest, pa onda za Frankfurt, pa Venecija.
Doletio sam u Denver, a ono snijega do koljena, sve se bijeli. Sva sreca pa je suncano, pa nece bit problema sa odgodom letova I toga (daj da se ne ureknem samo) zbog mecava, bilo je prije par dana bas iz Denvera I svi letovi odgodjeni. Usao sam u wc, a na ulazu znak za muske I znak za – tornado shelter. Fino je znati, ako nije snijeg, ima ovdje I tornada, a ako je vjerovati onome koji je stavio taj znak – wc je najbolje skloniste. Ne pronalazim razloga za to, ali nek im bude, bit cu i ja jednom glup, pa samo slusat sta mi vele I ne razmisljat puno. Pitat cu Marinka, on ce sigurno znat zasto je to tako. Moja logika je na nivou – tornado je, posrat ces se od straha, pa bolje da tu u wc-u, nego na nekom nezgodnom mjestu.
Kad samo kod elementarnih nepogoda I divljanja prirode (ocito je da smo joj napunili pipu), neki dan je bilo potresa I potresa u Oakland area, sve se drmalo, ali nista razorno. Saznao sam I da je cijela freeway 13 (autocesta) koja prolazi 150 metara od moje skole tocno na rascjepu koji se ocekuje da se razdvoji kod slijedeceg zestokog potresa. Ja sam odlucio da me nece prat paranoja radi toga, bit ce sta bude ionako. Citao sam negdje kako 150 ljudi godisnje pogine u svijetu od pada kokosovog oraha na glavu (sa palme, ne da te netko razvali s njim), pa da riknes od potresa, bar ti se nitko nece smijat na pogrebu. :-) nego, sta ja baljezgaram, daj da vam kazem sta sam radio u zadnjih tjedan dana.

Prvo sam radio u nekom kampu za djecu, ja i Bosanac (to je moj prijatelj Haris, naravno) baby sitteri, 7-10 godina klinci, i mi ih ucimo nogometu. Doduse, vise izmisljamo igrice sa loptama nego bilo sta drugo, nije to kao u klubu kad su djeca tamo bas radi nogometa. U tom kampu sam definitivno jednom i zauvijek shvatio kako su zene daleko naprednija bica od nas majmuna, bez obzira sto nas par tisuca godina patrijarhata uci suprotno. Bit ce da smo se mi muski i usrali toga, ili su nas totalno zajebavale dok je drustvo bilo u matrijarhatu, da smo pukli totalno na drugu stranu. Da vam objasnim.
Igramo igrice cure protiv decki, ja imam decke, Haris cure, nas 2 uvijek igramo u ekipi da drzimo balans u rezultatu I neizvjesnost u natjecanju, inace djeci to nije zanimljivo. Uglavnom, ja deckima objasnjavam koncepte igre, recimo igramo soccer-basketball (nema koseva doduse, i ne igra se nogama, ali nekako tu igru oni zovu tako), da je bolje dodavat kratke lopte, jer tu se nabijaju poeni (10 dodavanja zaredom je poen), ne bacat duge, da nema sile, nego se otvarat lijevo desno (ili kako bi reko Fabac, odpri se na krilo), kako zvat loptu, objasnit im opcije I da oni donose odluke, bla bla bla. A oni sve na silu, uporno lopte preko cijelog terena, koje je lako ukrast, trebalo je da popusimo 2 puta da pocnemo razmisljat. Za svo to vrijeme, cure objasnjavaju Harisu (ne on njima!!), kako ce one igrat, da treba kratke lopte jer ce tako pobijedit I razvaljuju nas. Definitivno mi je to iskustvo otvorilo oci I razrijesio sam onu visestoljetnu dvojbu – da li je covjek postao evolucijom ili ga je bog nacrtao na sliku svoju. Inace, to je jedna od onih velikih debata u USA koje sam spominjao prije, ljudi se sude radi toga.
Citajte sad novootkrivenu mudrost – without any reasonable doubt, mi muski smo se razvili od majmuna, evolucijom, dok su zene cista kreacija, slika I preslika – Nje. J I nikad radi toga necu moc shvatit pedere, iako ih toleriram I imam prijatelja, ali razumijet ih nikad.
Shvatio sam i koliko su djeca u srcu feministi (u smislu ravnopravnosti). Kazem ja deckima – dat cemo loptu curama za pocetak. Oni svi popizdili, zasto im davat loptu, nisi normalan. Ja kazem – pa gentlemanski, a oni raspalili po meni, koji gentleman, cure su evil, necemo im mi dati nista, ima da ih pobijedimo u soccer-basketball. Shvatio sam koliko je gentlemanstvo u biti diskriminacija zena, jer im se mora nesto pustat. Djeca su totalno cista po tom pitanju i svaka cura je jednaka kao i oni. Nisam se odrekao tog svog dijela personalityja, ali made me think.
Inace, fino je bilo pratit tu djecu, razmazeni su do bola, lijeni, samo zahtjevaju stvari, ucis kako se ophodit s njima, drzat ih sretnima I zadovoljnima, pitat sta hoce, a da sam jos uvijek ja gazda. Nas 2 ih moramo ucit I najosnovnije stvari za koje doma dobijes plesku – poberi smece, pocisti sta si prolio I slicno. Kaze mi on, za vrijeme rata on je imao 8 godina, spavao sam samcat u razrusenim kucama, u snijegu na zimi nekoliko noci, djeca mogu svasta svasta, mocni su, ali ako ih onesposobis jer si ih prerazmazio I nisi dao priliku da sami nesto nauce – banana. Nikad to ne spominje, ali jednom ga je jedan amer nesto pitao o tome, pa je pricao, svi smo samo zasutili I klanjali se alahu sta mi nismo morali kroz to proc.
No dobro, ne prica on o tome puno, pa necu ni ja.

Jos smo nas 2 isli gledat jedan turnir za cure nekoliko dana, u okolici, sjeverna California, kao skauti za nas faks, da pokupimo par cura za drugu godinu. Uzet cemo par dobrih I par “dobrih”. LoL (sad sam se sjetio, ako napisem LoL ikad u mailu, to je americka fora, laughing out loud).
Prijavio sam se I za neki posao na UNC Charlotte, I poslali su mi doma da ispunim jedan dodatan formular – koje sam rase I takvih podataka. Mislim, ne smijes u CV stavit sliku, da slucajno ne bi diskriminirali, ali ti zato oni posalju doma upitnik na kojem upises sta si po rasnoj osnovi. I na njemu pise da se to nece uzimat u obzir pri zaposljavanju, ali kome ti pricas price? Meni je nevjerojatno da se to tako nekom moze prodat I da je svaki poslodavac zakonski obvezan na to, pa to je cisti rasizam. Da se razumijemo, nitko ne diskrimina mene, meni to ide u prilog, jer sam ja po boji koze ipak bijelac.
Iako mi je Camille uvijek tvrdila da ja nisam bijelac, vec – Croatian. Dakle, nije boja koze u pitanju, vec kultura. Biti white u USA se ne odnosi na boju koze, nego na americku bjelacku kulture, a ocito je da ja u nju ne spadam (according to povelikom broju crnaca s faksa). Bogu hvala.

Bio sam jos na razgovoru za posao slijedece godine, kod trenera na San Francisco State University, da mu budem pomocni, ali jako slabo placeno (part-time, $6,000 godisnje), pa to moze samo u kombinaciji sa nekim drugim poslom, recimo treniranjem u klubu, sto je vrlo realna opcija da se na kraju spoji u “svi sretni I zadovoljni”… vidit cemo, ostavili smo sve otvoreno za proljece, pa sta bude. Taj je Amer inace, pa me pita “kako to da svi slovenci/slavenci/slaveni, whatever you call yourself, znaju sve I svakog?”. Ja malo zacudjen sta me to pita, on mi odmah objasni – “pa jutros sam se cuo sa trenerom iz Phoenixa protiv kojeg inace igram (srbin Pero), pa mu onako usput kazem da se nalazim sa jednim “njegovim” (sa mnom), zove se Ivan Kepcija”, a ovaj mu ko iz topa veli – “ah, pa znam ja tog malog, to je gad, nemoj mu vjerovat” I rokne mu se smijat, u znak sale. Ja I taj frajer se ni ne znamo, ali kad sam isao u USA sam se cuo sa njim, Phoenix mi je jedno vrijeme bila opcija isto, on me zapamtio I eto, tako se u biti mi “znamo”. A amer je bio zapanjen kako to mi balkanerosi znamo sve I svakoga, jer je imao prije nekog igraca Srbina koji bi mu iz nicega, samo nazvao nekog, I stvorio sve sto je trebalo – auto, laznu iskaznicu, sve... za njega je to bilo – “taj je sigurno povezan s mafijom”, doslovno tako je rekao., inace, s tim srbinom sam se profulao u San Diegu, bio je I on tamo na turniru, ali sretao sam mu samo pomocnike, valjda se njemu nije radilo. J

Kad smo kad Balkanerosa u San Diegu… ja I Tim setamo okolo medju terenima, gledamo tekme, taman prije nego sto cemo otic, I pridje meni jedan ostariji covjek (mama ce me ubit sto sam ga nazvao ostarijim, ima oko 40-ak) i pita – where are you from? Ja mu velim, pise tu na trenerci, Holy Names, iz Oaklanda, bay area. On kaze – yeah, I see, but where are you (pokazujuci prstom u mene) from? Ja onako polu-zbunjen, sta me sad pita, sta je to bitno, pa velim – from Croatia, a on ni dva ni tri ko iz puske na hrvatskom – “znao sam! Pa gdje si prijatelju?”. Stari se zove Said, iz Bosne, sretan ko guzica sto vidi nekog Jugica, pa smo se raspricali, di, sta I kako, on je bio na turniru jer mu je sin igrao, bla bla. Pitam ja njega kako je znao da sam ja Yugo (kako me moj bivsi cimer zvao) I tek tako mi prisao iz vedra neba. A on onako – ne znam ni sam, ali znao sam. Kaze da tako cesto zna pric nekom I pitat ga jel nas, nekad fula, ali dosta cesto pogodi. Ljudi razviju svakakve cudne vjestine u stranoj zemlji, pa tako je on postao pas tragac za balkanskom krvi I razvio dobar njuh ocito…. Ja sam npr. poceo slusat narodnjake otkako sam tu, iako pola ovih Harisovih ne mogu pojest nikako, bas su previse. Bas smo se jedan dan vracali s tekme, I pjevali “lopova” naglas u kombiju, sto je inace nezamislivo za mene, vatrenog fana Olivera i Gibonnija... ja sam jednom objasnjavao narodnjake amerima i rekao im nesto u stilu – sve pjesme su iste, jedan melos, i uvijek ista prica – ja pijan na njenoj svadbi, srce mi slomila, tugu utapam u vinu. Njima je to bilo smijesno, iako to nisam uopce ispricao kao vic.
Harisov stric je popularni pjevac inace u Bosni, Hako Obic. Obic se I on preziva, znate I sami kako to zvuci amerikancima – o-bitch, svi misle da se zajebava kad kaze vlastito prezime.
Taj said mi je rekao da je sreo na turniru “jednog Seada iz Phoenixa” (rekao sam vam da je apsolutni vladar u svojoj disciplini “hunting a balkan guy”), slusajte sad, naravno da ja znam (za) Seada i da on zna mene, ista prica kao i sa Perom, nedajboze da to ispricam nekom Ameru, mislit ce da smo mi svi iz istog grada, jer “kako bi inace znao nekog tako”…. Jos mi je I Ziga iz NY (drugi kraj drzave) rekao da je taj isti Sead sad u Rijeci, pa mozda cemo se i nac negdje. J mislim da ste se vec naslusali sranja od mene koliko je svijet mali mali…

Znate kako kazu, “svijet je odraz tebe”, i jos ona fora o magnetizmu – “privlacis u svoj zivot to sto jesi”, nesalomljivi dokaz mog balkanizma jesu ti bosanci i jos jedna zemska, Albanka. Kako pitate? Ona radi sa mnom u officeu, cim sam dosao radit prvi dan, pitao sam je otkud je i kad je rekla da je Albanka (za one koji ne znaju tko su ti, taj narod je poznat kao braca Siptari u nas), odmah sam joj sasuo par socnih – ta cifca none i tih par koje sam naucio od bekima i nikija jos dok smo bili klinci.... poludila je kad je cula da psujem na albanskom, mislila je da se rijesila takvih gadova kad je dosla u USA... ocito vrijedi da ne mozes pobjec od onog sto jesi...

Bio sam nesto pojest, naravno da sam se izmedju McDonald’sa i kineskog odlucio za ovo potonje. Jeo sam neku orange chicken, ajme majko kad si pomislim sta sam sve probao jest ovdje otkad sam dosao, da recen svon nonu Nadalinu da se kokos jede s naranacama I nekon slatko-kiselom salson, bi sija na trahtor I me posa prijavit na policiju. Izmedju korporacije I manjeg restorana, ja cu uvijek kod poduzetnika, to je uvijek manje zatrovano, tako I u Oaklandu se po burrito ide u ghetto, taco truck Guadalajara di lupa najgluplja muzika svih vremena (narodna meksicka) umjesto Taco Bella. Zena iz kineskog restaca me samo malo poprijeko pogledala kad sam ih pitao da li imaju kruha I rekla – this is a chinese restaurant!.... znam znam, ali ja sve jedem s kruhom. Nadalin, ca ti govoris, uvi Kinezi su munjeni, ne jidu kruh, brizni.

Pitao sam Japanca da mi malo to objasni, bez kruha, jer on kaze da je njegova cura “amerikanizirana” jer jede kruh svako jutro za dorucak. Pitam ja sta je onda “normalno” za japanske pojmove, ako se ne jede kruh. Jeste li spremni za ovo? Riza. Za dorucak riza, za rucak riza, za veceru riza. Kao kruh kod nas. Riza. Nije cudno da su ludi ko sibe ti kosooki.

Ne znam kako je doma, ali u USA je glavni dogadjaj zadnjih par mjeseci bio izlazak filma Borat. Kako Ameri nemaju pojma ko je Sasha Baron Cohen, poznatiji u Europi po Ali G showu, taj film je bio glavna atrakcija otkad je izasao. Kako on prica neku mjesavinu cesko-poljskog ili tako nekih slavenskih jezika, jasno ce vam bit kako sam ja u 3 dana postao popularan na campusu kao momak koji skida Borata. Jedan moj suigrac me zvao samo da se uvjeri da mogu rec – “haj fajv” kao u filmu i umro od smijeha. A ja se kladim da svi vi, ali bas svi, mozete izgovorit to identicno kao i on u filmu. Inace, film je totalna kontraverza, svi su Ameri prvo pricali kako je film anti-semitski, klasicna americka prica, prvo nadju neku diskriminaciju u necem. Ali on je sam Zidov, sprda se sam sa sobom, pa ga nitko zato ne moze tuzit. Inace bi zicer vec bio u zatvoru. Slazem se, nije film za svakog, za volit Borata, morate volit humor bez granica I nista vam ne smije bit sveto, jer ce to ovaj ismijat. S obzirom da sam ja veliki stovatelj South Parka, totalne sprdacine modernog drustva, shvatit cete da mi je film sjeo ko budali samar.


Ajde, idem sad na ukrcaj za frankoforte. Zdrmao sam jedan bayliss da lakse zaspim, iako alkohol nije moja stvar. Ne pijem ja podosta tog smeca, iako mi je ipak utvrdjeno kako bi balkanska krv kola zilama (to vam je tekucina sa 50% crvenih krvih zrnaca i 50% spirita) kad smo bili u japanskom restoranu. Narucio je Ono cijelu bocu japanskog sake-a, i to nekog najfinijeg, skupo za popizdit. I popijem ja jednu casu, da probam, recimo da je jace od vina (meni je i vino jako, kad ne pijem) i slabije od rakije. Ali za tako neki spirit, fino klizi niz grlo. Pagadjate, taj sake se radi od – rize. I popijem ja tako 3 bicerina toga, pita me Gregor da li me lovi? Pitam ja, da li me lovi sta? ko fol, te 3 casice su me trebale “zagrijat”. Ja kazem nista, kao da ih nisam ni popio, I tad je utvrdio da pio ja ili ne pio, ipak sam ja Hrvatina, dakle genetski stvoren da cuga. Inace, azijati su poznati kako nemaju nikakave tolerancije spram alkohola, pa ih 2 case obore s nogu, gori su I od amera po tom pitanju.

Ova lufthansa je totalni zakon, cekali su nas ljudi da nas precacom odvedu na avion za veneciju, da se negdje ne izgubimo po putu I zakasnimo.

Inace, u USA me sad podosta ljudi zove – Ivane. Sa e na kraju. To je zato jer sam ja svog bivseg cimera zvao Gregor-e, pa je i on mene poceo Ivan-e, i onda su to drugi pokupili. Dapace, jednom sam se tako negdje potpisao iz zajebancije, netko je procitao, pa je tu evoluiralo u ivan-y. Tako da me sad polako ekipe zove ivani. Pitao me englez da li sam ikad u zivotu imao nadimak. Ikad? Pa ljudi doma ni ne znaju da se ja zovem Ivan, skoro pa mi u domovnici pise Kepy.
Osim po tome, Brazilac Guilherme je identificirao I grupu nacija pod imenom “skillful nations”. Tu spadamo Bosanac, on I ja. To je zato smo jedan dan nas trojica vrtjeli nekog Mexosa u sevi da vise nije znao di je, a Gui je poludio vikajuci – it’s the skillful nations, it’s the skillful nations. To se odnosi na sve nogometase kojima je dodir s loptom prva stvar koju te uce, Amere uce samo na silu, kao da je soccer = football. Inace,ovdje se seva 5-2 igra sa 2 dodira, ne sa 1 kao doma, jer to nitko ne bi mogao igrat.
Ove godine je dosao jedan kosarkas, poljak Jakub, prica engleski gramaticki odlicno, ali sa onim tvrdim ruskim naglaskom (recimo, za stvar kaze – fing), smijesno za umrijet. On je, slucajnosti li, bio na junior college-u u Texasu taman godinu dana prije nego je Bile tamo dosao, pa mi pricao o istom crncu koji ima ruke do poda, to je bivsi Darkecov cimer ako se ne varam.

Nekoliko jebeno skupih zivotnih lekcija sam dobio cim sam dosao u USA u Augustu. Sjecate se onog auta koji nas je totalno sjebao? Pa sjebao me jos i vise. Prepustio sam Kenijcu da to rijesi, jer je on ostao u Kaliforniji, a on je to rijesio tako “dobro” da nas je kostalo $600 po glavi. Sjebao je I mene I sebe. Totalno bacen novac, mrzim to, za neke kazne I to. Lekcija – uradi sam. Zivio sam sa 2 dolara na racunu poradi toga dok druga placa nije dosla. A jebes, I to je iskustvo. Taj autic je sad na nekom smetlistu, boguhvala na svemu onom sta mi je ostavio kad je uzeo te pare. Sad imam drugi autic, Chevrolet Cavalier, ovaj put sa Englezom koji je potpuno pouzdana osoba sto se toga tice. Dapace, on je iskrcao svu lovu, a ja sad na kredu mu dajem. Mogu ja svasta pisati, ali daleko najbolja stvar ovdje koje steknes su razliciti ljudi koji ti postanu prijatelji, pravi oslonac u zivotu.

By the way, dobio sam prituzbu od mog dragog frenda Marka da ja nesto stalno serem po krscanstvu I da vrijedjam neke ljude. To je zato jer je ovaj prvi dio apsolutno tocan, ovaj drugi apsolutno kriv. Barem iz moje perspektive, sve sto kazem nije upereno protiv nikog, vec recimo neka drustvena kritika i ciscenje osobnog kulturoloskog smeca. Kako kaze Fidel, duznost svakog revolucionara je sirit revoluciju, pa tako i cinim. Pitate se sta je revolucija, to nema veze sa drustvom i puskama, vec rat protiv unutrasnjeg neprijatelja, rusenje vlastitih ogranicenja i predrasuda, takozvano sirenje vidokruga. Dosta toga sto kazem, kazem vise radi sebe, da sebi ponovim i posvijestim, nije to nikom soljenje pameti.
Sve sta kazem je cista srca, bez negativne vibre, i ako se neko nadje uvrijedjen, to je onda njegov problem.
Druga stvar je kontekst krscanstva u USA. To vam nema nikakve veze sa onim doma, ne zato jer je drukcija religija, vec zato sto je drukcija kultura i kontekst. U USA se ja dalako najvise bojim krscana (by the way, Christian su krscani, svi protestanti, Catholic su katolici I to se strogo ogradjuje jedno od drugog), ljudi kao da im je netko dio mozga amputirao. Mi igramo protiv nekih ekipa koje se zele pomolit na kraju tekme, i svi odemo do kruga igralista, uhvatimo se za ruke i ispostujemo ljude u njihovoj zahvali Isusu. Ali desilo se da smo i ih odjebali par puta, jer su bili licemjeri. Dok smo igrali, deru se “tako him out”, namjerno ce te ozljedit, svjesno, (zapadnjacka kultura pobjede po svaku cijenu je jaca I od njihovih krscanskih uvjerenja), a poslije bi se molili s nama. Naljutili su se jednom jedni nas nas “you do not have time for god??!??!?!”, nakon sto su nam poslali igraca u bolnicu, udarac u kraljeznicu s ledja, bez lopte. Jel trebam ista vise rec?
jedna cura mi je rekla da nece gledat Da Vincijev kod jer su joj to zabranili u njihovoj crkvi. Ima 21 godinu, moze glasat, napit se I ic u rat, ali ne smije pogledat film, pa sama rec da je smece. Ja sam citao I knjigu I bijelu knjigu, koju je izdala crkva kao reakciju na Brownow bestseller, zanimljivo, preporucam kao zabavu, nista vise, povijest se uci iz drugih izvora.
Ova moja profa iz politike, casna sestra Chris je jedan dan pitala ko je citao “Da Vincijev kod”, 80% ljudi na satu je diglo ruke u zrak. A ona je samo odgovorila – procitajte “angels and demons”, 100 puta je bolja od DaVincija. Ako nju ne vrijedja, a ona je udana za Isusa, onda jebemu mater.
Ono iz zadnjeg maila nije bila sprdacina na ocenas, vec moja zivotna filozofija da se moras pouzdat u sudbinu i prepustit neki put, koja se eto, igre slucaja poklapa sa ocenasom. Nisam ja dovoljno glup da bih odbacio mudrost koju je ostavio Isus, isto tako da bih se ogranicio na nju i odbacio sve ostalo. Da kojim slucajem pisem iz Bagdada, vjerojatno bih srao po islamu, da zivim u Kini po komunizmu, to je nemoguce izbjeci iz prostog razloga sto sam ja – seronja.
Ajde sad, budite mi dobri, uzivajte u praznicima, ja idem opet spavat jer me pere jetlag.
Pusa
Kepy

P.s. u zadnja 4 mjeseca, samo sam se jednom probudio prije 5 ujutro. Bilo je to prosli cetvrtak, kad sam vozio Tima na aerodrom u SF. I dok se mi vozimo preko mosta, zvoni mi mobitel. Ja ne mogu vjerovat, ko me zove u 5 ujutro???? Lana, od svih dana u godini, nijednom se nisam probudio prije 5, ona potrefi tocno taj dan. Trust your guts, bi rekli ameri.
p.p.s. mail se zove samurai, jer sam nasao svoju tetovazu. Znao sam da hocu nesto, cekao sam da me nadje, jer necu tek tako neku besmislenu pizdariju stavit na kozu. Dosao je ono iz Japana i donio mi majicu na poklon. Oci su mi zacaklale kad sam vidio natpis na njoj, japansko slovo za Samuraja, to je to, odmah sam znao da je to znak koji sam trazio. Sad cu samo isprobat par mjesta na tijelu sa onim prolaznim, pa onda odlucit di ju stavit.

- 08:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.12.2006.

after-party (12/17/06)

Eto, da se i to desi jos jednom u ovoj godini…
Draga nacijo, javljam vam se nakon duge duge apstinencije… nije da ja ovo ne volim pisat, nego, pas mater, svo vrijeme mi jednostavno pobjegne u nesto drugo.
Sad sam bas citao onaj zadnji, super-dugi mail koji sam pisao na putu doma u petom mjesecu….
Ukratko, ljeto u porecu, nikad nemre bit lose, nakon sto su me majka I otac poslali “na kratko”, strasti su se smirile I nastavili smo normalnim zivotom.
Dao sam jos one ispite u ZG sta su ostali, jos diplomski tamo, pa ce bit I to gotovo. Radio sam cijelo ljeto na jedru, spasilac na plazi, to je carski posao. Osim sto sam jos igrao vaterpolo, trenirao nogomet I osnivao firmu, nije bilo nis extra-posebno za napisat.

Zanimljivost je jedino da unatoc tome sto ja sad zivim u Bay Area (multimilijunsko podrucje oko zaljeva koje obuhvaca brdo gradova), pogotovo u San Franciscu je normalno vidjet 2 frajera ili 2 zenice da se drze za ruku I ljubakaju na cesti, ja sam morao u porecu dozivit da mi se peder upucava. U porecu! Bio sam apsolutno sokiran da nisam znao sto rec, osim da me zanimaju zene. Kajo I Zika su ga htjeli razbit, ja imam tu toliko frendova koji su homici, da je meni sve to ok. Nemres zivit ovdje I ne bit liberalac. Jedan od kuhara kod nas je pele, Mexos Arturo, simpa covo, mi se bez beda zagrlimo, pozdravimo, pricamo kvazi-spanjolski medjusobno. Da mi je netko to rekao da ce mi bit normalno... Ovaj jedan sta radi sa mnom je bi-sexualac, ja to zovem neodlucan. Igra malo za jednu ekipu, malo za drugu. Sve one homofobicne pizdarije koje su normalne doma (i u ostatku ove zemlje) padnu u vodu kad zivis ovdje i susretnes se s normalnim ljudima koji su usput pederi. Eto.

Kad smo kod liberalnosti, bio sam jedan dan na San Francisco Love Fest, to je parada na ulicama san francisca di svaki 20 metara ima jedna bina i pusta se neka divlja muzika (divlja za mene, sve je relativno, naravno, osim apsoluta), I tako par blokova ispred gradske vijecnice, isprdavaju se sa ama bas svim konvencijama drustva. I neka. Uglavnom, zove se love fest, festa ljubavi, najveci skup frikova u povijesti, svi obuceni kao da su maskare sa naglaskom na golotinju I seks, vidio sam nekih stvari bez kojih sam mogao proc kroz zivot, kao npr. frajera celave glave, ali zato dlakavog cijelog tijela “obucen” samo u onu pelerinu sta balerine nose. Pardon, nije imao samo to,imao je I crveni cvijet nekako zaljepljen na celavom tjemenu. Ne znam da li je to neka new age fora, lotos na tjemenu, I ja sam new ager, ali ne nosim tako nesto… A I vani zima za popizdit, u SF uvijek puse neki vjetar popodne (to je bilo oko recimo 5 popodne), jer je SF izmedju 2 mora, pa uvijek hladnjikavo, meni su se jajca smrznula u jeansu I majici, taj momak stvarno ima muda I dobar imunitet. Uglavnom totalna stala, svi polu-goli, pijani I drogirani. Zna se da ja nemam problema sa golotinjom, ali ono stvarno nije bio moj djir.

Bio sam sa 2 cure s faksa I jednim indijskim svedjaninom koji igra golf za nasu ekipu. Obavijest za sve ne-sportase doma, moze se doc u USA igrajuci golf za faks. Ovdje je to milijunski sport. Uglavnom love fest, setamo mi tako od jednog standa do drugog, muzika vecinom banana (meni nepojmljvo da bi mi danceali u 5 popodne, pa sunce je jos vani) ova jedna prica da cemo mi ostat na after-partyju koji pocinje u 9 sati. Ma ocemo kurac, mislim si, smrznuo sam se sad, da ne bi tu bio cijelu noc (jer je tek oko 5-6 popodne, ne pada mi napamet ostajat ovdje do drugog dana u 9 ujutro, si luda zeno???!?!??!, to si ja mislim u svojoj glavi…) I u setnji lijevo, setnji desno, medju svom tom ruljom, zamisli na koga naletis…. Goran Bubicic I Nina Hrast iz Poreca!!!!! Usred cijele te stale, oni tocno u sredini parka!!!
Sta radite tu? Radimo. Oboje rade na Lovefestu (to sam moram napisat tako, da ne bi ispalo da je Nina bila tamo sa “cvijetom na glavi”, jer ovo cita I cale Boris,,, hahhaha), u Californiji su cijelo ljeto bili, malo Lake Tahoe, pa su se spustili u SF I bili tu jos jedno mjesec dana. Znao sam ja da su negdje u djiru I dogovarali smo se di cemo se naci, ali da cu naletit bas na njih tu usred ove malo je reci stale, nemoguce!

Prvo sam vidio Bubicica, nisam mogao vjerovat, zadnji put sam mozda sa deckom posteno pricao u 8. razredu osnovne, skocio na njega da ga pozdravim, ovi moji s faksa su mislili da sam puko ko kokica. Tu je bila I Nina, I jos jedna cura s kojom sam radio na Koversadi prije jedno 6-7 godina!!!! Mislim da se zove Iva, ali ne znam vise. Memo ili Lesic, vi cete ju znat, ona iz Foto-radnje kraj marketa.
Dakle, ima li jos vas majmuna koji misle da je nesto nemoguce da se desi?

I tako odjednom padne mrak, 8 sati je, malo zatopli (to vam je SF, zatopli kad padne mrak, valjda jer prestane puhat), I kaze ova cura da ona nece na after party, da ju nije volja. Bogu hvala, mislim ja gren doma I ovako I onako, nema sanse da ostajem vani sad cijelu noc. I onda si mislim, zeno, o cemu ti trabunjas, after-party poslije 9, pa tek je 8 navecer subota, di je 9 ujutro u nedjelju!!! U mojoj glavi after-party, je festa koja pocinje vecinom izmedji 5 - 8 ujutro, da li ces ic ili neces odlucis u 2 minuta prije, ne 12 sati prije. Ali ne, after party u njenog glavi pocinje u 9 navecer!!!! Ma sta sam ja balkanac ili sta? tek je tada meni sjelo da je after-party na koji ona misli u 9 navecer. Pitate se zasto? Zato jer su u 8 navecer prestali tocit pijacu na otvorenim mjestima (po zakonu), pa pocinje after party, u 9 navecer!!!! To se zove after-party ovdje. Ameri. Niti nemaju pojma koliko zaostaju za svijetom. Hahaha

Ali sad sam se zaletio u SF, a nisam vam jos ni NYC ispricao, ni dramu po aerodromima. Taman dan prije nego sam polijetao iz Venecije (preko Beca u NYC) su Englezeri “otkrili” neke tekuce bombe koje se mogu unijet u avion, ma totalno sranje, samo da plase ljude, tako da u avion kao rucnu prtljagu nisam mogao unijet ni vlastitu pljuvacku, sve tekuce si morao bacit I onda skapavat od zedji gore, jer dok dodjes na red za casu vode medju 400 ljudi, ostaris jedno 2 godine. Svi ljudi po tim aerodromima toliko posrani da se sta ne bi desilo, moja filozofija je da je jednom kad udjem u avion, vise nemam sta brinut, sve je van moje kontrole, ako od svih aviona bas taj moj mora past danas, a jebiga onda. A I shvatis koliko je to pranje mozga ljudima, uplasi ih, pa vladaj, pa te sve to skupa vise ne dira sto se straha tice.

Prije nego sam dosao u californiju, smisljeno sam otisao u NYC na par dana, vidit par ljudi tamo, jer nije da bas imam priliku svaki dan preletit 3 satne zone. bio sam kod Jelene, nisam ju vidio jedno 5 godina, bogu hvala na e-mailu da se drzimo u kontaktu. Profulao sam Zarka I Vinniea, jebiga, bit ce za neki drugi put. Jelena I njena frendica Tjasa su me odvele van u Queens, u neku Balkan zonu, prvo neki kafic koji ima terasu za sjest, onako, mediteranski (to jos nisam vidio nigdje osim u Berkeleyu i NYC), nije to dio kulture bas ovdje; pa onda u neki grcki disko, had a good time, brinuli su o meni ko o maloj bebici, znamo svi sta znaci balkansko gostoprimstvo. A slicno je bilo i sa arapima.
Otisao sam vlakom u Connecticut kod Igorove frendice Reem, inace iz Sirije, sad naturalizirane Amerikanke (udala se za Amera Dylana, glazbenika I profesora latinskog, ziher ce postat popularan ubrzo, ima cd u prodaji). Ona je uzela njegovo prezime, on je presao na islam, to se zove ljubav, da mi ne bi netko nesto srao da se nesto ne moze. Taman sam upao na neki party, cijela obitelj je bila tamo, jer joj je mama isla nazad na bliski istok, pa sam se ubio od arapske hrane, koja je by the way, hrana za bogove. Tamo sam sreo I momka Ashrafa, s kojim sam prije jedno par godina izmjenjivao mailove, jer je bila mogucnost da odem na faks u CT, di on radi. Nisam mogao vjerovat kad se on nacrtao na vratima. Inace, ti arapi su podosta slicni nama u smislu komuniciranja, samo jos zesci, ja sam sjedio na kaucu,a 4 zene su se doslovne derale jedna na drugu dok su pricale o pravljenju nekog jela. Za zapadnjake je to bezobrazno upadanje u rijec, dok je to njima uobicajena spika. Reem i Lina iz Jordana su mi objasnjavale da se one ustvari ne svadjaju, nego je to normalan nacin komuniciranja u arapskom svijetu, ali nisam ja Amer, vidim ja to u mojoj siroj obitelji kad se svi nadju u Delicima za neku festu. Glory days.
I dok sam sve ovo pisao, bas me Reem nazvala, za sve infedels koji misle da tele-opatija na postoji – suckers! :-)

I onda sam sjeo u jos jedan avion, sa puno manjim restrikcijama, jer je let bio unutar-americki, pa onda to ko-fol nije opasno za terorizam, jer terorizam ko fol dolazi samo izvana. Inace, najbolji slogan sta se tice terorizma sam vidio na jednoj majici, na slici su 3 indijanca sa puskama i pise:”homeland security, fighting terrorism since 1492”. Cim ju nadjem, moja je.
Taj dan me zvala Camille, ona mala crnkinja s kojom sam se muvao lani i ljuta na telefon mi vice: “Ivan, you have been in United States of America for 5 days, and you didn’t call me!”. Pas mater, zeno bozja, ko je od nas dvoje otisao na drugi kraj kontinenta na faks u jebenu Atlantu? I onda ona mene zove sva ljuta. Pa di to ima???!??!?! To si samo zene mogu dozvolit. Hahaha
Cim sam sletio u Oakland, pokupio me frend Brazilac (onaj isti iz zadnjeg maila, samo sad nosi prsten na ruci), I odmah je cijeli moj svijet postao nogomet. Opet. :-)
Cijelo ljeto, taj nas trener Orladno nije nasao ni jednog jedinog igraca, a otislo ih je 20, tako da smo mi spali na broj 13, od cega 3 golmana. Da se razumijemo, svi dobri igraci, ali ipak samo 13. nije da covjek nije znao naci, nego je imao traume cijelo ljeto, otac mu se razbolio od raka, dijete mu je umrlo, di je mogao mislit na nogomet I ne znam sta. svaki put kad bi poceo nesto pricat na treningu, suze bi mu krenule na oci. Njegova zena nam je rekla da je toliko zelio radit s nasom ekipom, jer svi znamo igrat (to je ono fantazija svakog trenera), ali eto, ima stvari vaznijih od najvaznije sporedne stvari na svijetu. Niko od nas mu nije nista zamjerio, kako I bi, svaki trening je bilo vazno da ga pozdravimo I zagrlimo, nego odtrcimo nesto.
Doveo je on svog frenda, Brazilca Vavu da pomogne I vodi treninga I onda je ovaj I sluzbeno preuzeo. Taj ima nogomet u malom prstu, inace je pomocni trener americke futsal reprezentacije, da bi postao glavni ovdje moras imat puno puno veza. On je kralj za sve americke trenere ovdje, ali nema zavrsen fakultet, pa nema nikakve sanse dobit velik posao na velikoj skoli, a oci su mu zasjale kad je vidio nas, brdo stranaca (jos uvijek) koji mogu igrat onako kako se igra u brazilu. Ali jebiga, nije mogao ovaj igrace dovest niotkuda, tako da smo ostali na brojci 14, jos smo dodali 2 momka s faksa, koji ne znaju hodat sta se tice nogometa, ali su uzivali igrat. Od novih igraca dosao je samo Bosanac Haris, nakon dugog navlacenja oce li ga primit u skolu ili ne. kako bi rekao moj frend Marko, jebes ekipu bez Bosanaca. On je inace sad americki drzavljanin, izbjeglica iz Velike Kladuse, pravi momak. Navodno je superzgodan, furkao je dugu kosu I cure su na faksu bile lude za njim, sad se osisao, pa ih je skinuo s vrata, da ga cura (Hrvatica) ne bi ubila.
Ajde, sad nogometna sezona ukratko. Igrali smo 14-15 utakmica, jedno 10 pobjeda – 5 poraza i 2 remija, ali to su samo glupe brojke. Kad igras, uvijek su zakon putovanja kad se negdje ide, pa se to pamti jer je uvijek zajebancija sa cijelom ekipom, spavas u nekom hotelu, cijeli dan radis samo 1 stvar – igras nogomet. Kraljevski. Prvu tekmu smo igrali u Los Angelesu, tamo smo se vozili kombijima (mijenjali smo se soferi, ja sam isto vozio jedno 2 sata), to je 6-7 sati daleko od nas ovdje. Igrali smo tekmu na jedno 45 stupnjeva, na umjetnoj travi, u 3 popodne, prakticki u pustinji… taj dio LA-a je strasno suh, ne mozes disat dok mirujes,a kamoli igrat po tome. I tako je nama najveci handicap sta je nas 14, 2 golmana nam igraju u terenu, Englez tim pocinje u obrani, Mexos Ricardo na klupi, ali igra u napadu. Oni su inace 2 atipicna golmana, koji znaju igrat i u terenu, sta je prava rijetkost, jer da je recimo igrao ovaj Svedjanin Andreas koji je branio, to je kao da igras sa 10 ljudi. Cijelu sezonu smo teglili sa njih 2 na terenu, i ustvari sramota je da smo osvojili nasu konferenciju i dobili sve sta smo dobili sa tim. U toj tekmi u LA-u, daleko najgori uvjeti svih vremena koje sam ja ikad dozivio, trcis ko majmun za igracima, obojica ste bez daha, i onda njega trener zamijeni i ubaci friskog. Spominjao sam vec da u USA mozes radit zamjena kao u kosarci, ulazit i izlazit iz igre. Za mene je to inace idiotizam, ali u toj tekmi, razvalili su nas samo radi toga, izgubili smo 5-1 na kraju.
Onda smo drugi tjedan letili u San Diego, igrali tamo 2 tekme, tamo su nam se 3 ozljedila, tako da smo drugu tekmu (opet idiotizam, dogovorit 2 utakmice u 2 dana) sa 11 igraca i dobro je sve to proslo, sa 2 nationally ranked teams izgubili 2-1 i 1-1. da nastavimo sa glupim pravilima, nakon sto igras 90 minuta, ako je nerijeseno, igraju se produzeci sa zlatnim golom (ko da gol pobjednik). Ako nema pobjednika ni tad, nista, ostaje nerijeseno. Igramo mi drugu tekmu, drugi produzetak, umiremo od umora, i taj nas golman u terenu, nakon sto je odlicno igrao cijelu tekmu, igra rukom u sesnaestercu. Penal za njih. Dotuklo bi nas da Svedjanin nije to obranio i da smo tad popusili. Bogu hvala da nismo.
Nakon toga pojeli smo sve u konferenciji, u odlucujucoj tekmi smo pobijedili 1-0 glavne rivale dominican university na njihovom terenu I osvojili naslov. Tamo sam se kresnuo glavom o glavu s nekim likom I hematom mi se spustio sa cela na oko. 2 tjedna sam isao po skoli ko neki razbijac, sa sljivom na oku, ko iz filmova. Govorio sam svima – da vidit tek kako drugi frajer izgleda. Na tu tekmu je doslo pola nase skole, jer su oni jedno 45 minuta od nas i napravili smo festu na njihovom terenu, osramotili ih.
Iako nije bas bilo sve tako glatko, igrali smo banana, samo sta su ovi drugi dosta slabiji od nas, pa pobijedis 4-1, niti ne osjetis da si igrao. Ja sam isao 2 puta na razgovore sa trenerom, crtao mu po ploci da ne mozemo igrat 4-4-2 kako je on zamislio, svaka cast, nisam to jos nikad dozivio da te trener stvarno saslusa, svaki put je mijenjao taktiku kad bih mu ja dosao solit u ured. Nisam bio bahat i pravio se pametan, nego mu samo razlozio di nam je problem, pa smo ga analizirali i onda bih mu ja stavio bubu u uho i pustio da odluci, jer ipak je on boss.
Na kraju, kad smo osvojili konferenciju, usetali smo u play-off regije i tamo pukli, totalno bezveze, od ekipe losije od nas iz Santa Barbare, igrali najlosiju utakmicu sezone i to je to, aj bok, ciaos.
Sezona gotova.
Jedina pozitivna stvar u svemu tome je bila sta se vise nismo morali dizati u 5.45 ujutro. Svako jebeno jutro, jer trening je u 6.30, prvo teretana jedno pola sata, i onda na teren vani, jos sve od rose, magla zna bit. Dok trening zavrsi, vruce. Problem u dizanju tako rano je da si kronicno neispavan, jer da ides spavat u 10, a ne ides, malo ti je,a popodnevna spavanja nisu bila dovoljno redovita da to nadoknade. I tako 3 mjeseca.
Da vam recem sta jos radim ovdje osim skole I treninga. Onaj posao koji imam, resident assistant, vec sam opisivao. Igras se malo serifa na campusu, pazis da ne bude neka pizdarija. Ponekad dodjes u konflikt sam sa sobom I americkim zakonom. Ovdje je zabranjeno maloljetnicima pit alkohol (u 99% mjesta vas nece ni pustit u bar ili disco), a ja sam taman uletio na party u jednu sobu. Bilo ih je jedno 20 freshmena u sobi, nisu bili ni glasni, ni problematicni, pa se tako I ja odnosim. Stvorit cu ti problem, ako ga ti meni stvaras, ako ne – sve 5. I ja udjem u sobu (recimo, sve preko 5 ljudi u sobi je sumnjivo), njih 20 posranih sta cu ja sad rec, mogu ih sve zapisat I onda svi na razgovor, pa kaznjeni, pa ce im starci poludit, bla bla. Kako se meni ne da djeci to radit radi 2 pive (po glavi doduse), a I normalni su, sjetim se da je netko zmazao zidove nekom crvenom bojom I da mogu ubit 2 muhe jednim udarcem, pa onako, da arogantnije nisam mogao, kazem: “imam 2 problema tu, jedan je sto je vas 20 maloljetnika (ispod 21 u USA. Znam, znam, idiotizam) u sobi sa alkoholom, I drugi je sta je neko vani sprljao sve zidove. Vi ucinite da nestane ovo drugo, ja cu ovo prvo”. Odahnuli su i u roku od sekunde organizirali se ko neka multinacionalka i sve oprali sa zidova nesto sta bi vjerojatno skola placala posebne cistace da se skine, jer je bio potreban bleech da se skine. To se zove posao. :-)
Drugi posao koji radim je u admissions officeu, ma nista, malo birokracije, zoves buduce studente I to, samo da se nesto radi i da lova ide. Treba zivit u californiji!
I dalje dajem instrukcije iz par predmeta, makroekonomija, vodim english za strane studose, ma svastarim, reklo bi se.

Od posebnih avantura, bio sam u Reno, Nevada, Las Vegas u malom. Gradic na granici s kalifornijom, procvao jer svi iz kalifornije se idu kladit tamo, pa sve puno casina, hotela, sve se vrti oko toga. U californiji je kladjenje zabranjeno, osim u indijanskim rezervatima, pa se vecinom ide u Nevadu za to. Ja sam isao sa 2 Japanca I Koreancem. Reno je inace 3 I pol sata od Oaklanda, a mi smo isli tamo navecer, I planirali se vratit drugi dan ujutro, nakon cijele noci tamo. Sad kad si mislim, da mi netko u Porecu kaze, daj idemo do Venecije van, pa cemo se vratit ujutro (a Venecija je 2 I po sata od poreca otprilike), rekao bih im da su pukli, da to rade samo majmumi I preseravatelji. Ovdje je to ko od sale. Sta? samo 3 sata? Ma nema frke, moze. I da, da stvar bude gora, on nije imao na mini-vanu staklo na onim kliznim vratima. I prije nego smo krenuli ja sam ga natjerao da stavimo plastiku neku i to zalijepimo, kad vec nema stakla. “U veneciju bez stakla? Nisi normalan”, bin ti rekao doma.

Kad se vozis u Reno, ides preko planine dio puta, bilo je I snijega, Koichi je sa otoka u Japanu di je jako zima, pa je bio sretan ko guzica sta je vidio bjelinu. Ja se smrzavam, on u kratkoj majici. Svaka fora je bila na rasnoj osnovi, 3 kosooka i bijelac.
Ovaj jedan Japanac, Koichi, on naveliko kocka tamo I redovito se vrati sa par 100 dolara zarade. Ja ne znam ni poker igrat, ali bila je zajebancija otic tamo. Prvih sat vremena sam gledao kako igra karte, dao sam mu 50 dolara da igra za mene, ekspresno je stvorio 125 (dao bih mu i vise, ali nemam ja para za bacat na kocku). On je igrao sa stoticama. Uzeo sam tih 50 nazad, dao mu ostalih 50 i uzeo 25 da se glupiram na ruletu. Inace u casinu, sva pijaca je besplatna, pa kad napiju ljude, lakse im je uzet pare. Sve konobarice su za 10, ocekivano.
Onda smo svi 4 sjeli za stol igrat igru koja se zove bakarat. I tamo smo sjedili jedno 2 sata, raspricali se sa 2 krupjea, koichi je igrao sa vecim parama, a Ono, Hong Kee i ja sa sicom. Ja sam tek uletio na stol, Koreanac Hong Kee mi je dao 50 dolara, da igram i ja. I onda je mene posralo, pa sam dosao na 150, a Ono je popusio sve, pa sam mu ja dao 50 svojih. I tako ukrug, igrali smo jedno 2 sata nas 3 dodavajuci jedan drugom zetone kad bi netko popusio, krupje nas je gledao ko da smo pukli, nije to bas vidjao svaki dan. Kaze: guys, you must be really good friends, kad si tako pare bacate iz ruke u ruku. Ma kako ne, ratni drugovi, ovog sam upoznao prije godinu dana, igra lijevo krilo, ovog drugog prije mjesec I pol, pomazem mu sa makroekonomijom, ratni drugovi…Ma kad je bal, nek je maskenbal.
Valjda smo mu se toliko svidjeli da cak I kad smo popusili sve pare sva trojica, on se pravio da nije vidio nas ulog I ostavio nas u igri, I tako jedno 3 puta, samo da ne odemo sa stola. I tako je jedno 4 ujutro, Koichi ima jedno 1000 dolara u saci, ode van popusit cigaru, vrati se nazad I u roku od 10 minuta, sve izgubi, u 4 oklade. Ko igra, taj I gubi.
Uglavnom, totalni dozvljaj, a kazu svi da se to nemre ni priblizno mjerit sa Las Vegasom, ajde, drugi put. Sve skupe, to me kostalo 20 dolara benzina, pa recimo da je totalno vrijedilo. :-)

Kako je zivot neizmjerno kompleksan I cudan, ja I moj naj frend ovdje, Englez Tim, s kojim radim u officeu, isli smo u San Diego na jedan ogroman nogometni turnir, zove se Nomads, po klubu koji ga organizira. Skola nam je platila put I sate rada da odemo dole, da se ne ponovi da nemamo igraca za slijedecu godinu, jer nas jedno 10 ce diplomirat. Inace to radi trener, ali nas Vava se taman nesto posvadjao sa athletic director I dobio otkaz. Njega mi svi volimo, I muska I zenska ekipa I nitko ne moze prezalit da ide ca, ali jebiga. Bez premca najbolji trener kojeg ova skola moze upecat, ali eto. Kad nece bit pametni… uglavnom, ja I tim smo isli dole, 2 pocetnika, upoznali dole brdo trenera, obojici odlicno za uc u djir, meni dobar networking za firmu I posao nakon diplome. Objasnit cu vam kasnije.
Turnir koji se igra na 12 terena, sponzorira adidas, jedno 100 trenera iz raznih skola dolazi gledat igrace koje ce dovest igrat, organizacija odlicna, dobijes jednu cijelu knjigu sa popisom di se ko kad rodio, koliki mu je prosjek ocjena, kad je prestao nosit pelene, sve.
Dane smo provodili sjedeci na stolici na rubu terena I gledajuci brojeve igraca, raspravljajuci ko je dobar, ko nije. Raj za svakog trenera. Ili za nekog ko si umislja da ce bit trener, kao nas 2.
I cujemo mi da se istovremeno igra I turnir za cure, koje organizira suparnicki klub, Surf. I odemo mi tamo, onako na slijepo, kad ono – ovaj je 3 puta veci I jaci! Na 20 terena, samo parkiraliste je cijela jedna plantaza, glavni sponzor Nike, opet, milijardu trenera tu dodje gledat sve to. Zenski nogomet u USA je razvijeniji i jaci od muskog, ima vise publike i para, shodno tome, vise svega.
Navecer smo isli van, zajebancija i posao. Ako nisam napomenuo, vozili smo se dole, nasim autom, 8 sati. To je ko da recimo od doma idem u Monte Carlo!!!! San Diego? Ma nista, tu dole.
Upoznao sam jednog Hrvata koji je kralj malog nogometa dolje, Mario Mrakovic, hrvatska veza, Ziga sredio. Druga hrvatska veza, koju je opet Ziga sredio, mi je bio Amerikanac Kevin, koji prica hrvatski!!! Bio je u zagrebu i osijeku prije par godina, dosao igrat nogomet, igrao u 3.ligi, nesto poceo u prvoj, i onda otisao doma. Za to vrijeme, naucio jezik i sve trikove balkana. Skidam kapu.

Ajde, sad da vam objasnim ovo za firmu. Naime, kepac je otvorio firmu za odvodjene sportasa u USA preko sportske stipendije, naravno da je nogomet prvi posao, ali I svi drugi sportovi pale. Cijelo ljeto sam radio jebenu web-stranicu, zahvaljujuci Berneskici I njenom strpljenju sa mojim prohtjevima, I kad sam smo ju zgotovili, tehnicki problemi sprecavaju da ona radi. Jebemti microsoft frontpage, samo toliko. Zato vam sad necu poslat link, vec cu to ucinit kad proradi. Ubrzo, sad sam to uvalio jednom svedjaninu I ekvadorcu da mi naprave u dreamweaveru, barem osnove, pa cu dalje sam. Bolan je to proces, ucenja programa o kojem nemas pojma, ali eto ŕ sve je u motivaciji. U slijedecem mailu cete dobit detaljnije informacije. Ako imate nekog sportasa kojeg bi to zanimalo, znate kome cete ga poslat.

Zato mi je dole San Diego sjeo ko budali samar, brdo trenera koje sam upoznao zeli hrvatske igrace u ekipama, pa cemo suradjivat.
Druga stvar zasto mi je dobro sjeo je to sto cu nakon diplome u petom mjesecu radit ovdje godinu dana, pa sam i tu neke kontakte iskopao.
Kako je i kod nas trenersko mjesto upraznjeno, ja i moj frend Tim smo se prijavili za posao za drugu godinu. Ja sam bio siguran da ce ga on dobit, jer ce tu sigurno ostat radit na campusu iovako ionako, ali ni to vise nisam siguran jer ova zena athletic director nema pojma o nicemu, ali voli izmisljat toplu vodu, pa se cini da nece bit nista od toga ni za njega i da ce doc neko pedeseti...
Probat cu nac posao u nogometu, trenirat, ako ne upali, nikom nista, bit ce nesto drugo. Bila je dosta izgledna opcija da odem na Havaje godinu dana, jer sam tamo upoznao tog trenera, ali ta opcija se jos nije pojavila, samo buduce nagadjanje s njegove strane. Dobit takav posao kao pomocni/glavni trener na fakultetu je inace lutrija, jer je to ogromna politika, sve je bit koga ti poznas, nije bitno koliko si dobar.

Tako da ako vam netko prica bajke da je kod nas sve korumpirano i preko veze, da se na zapadu tako ne radi, slobodno mu recite da prestane baljezgarat. Sto je veca konkurencija, to vise svi traze sve moguce metode kako zgrabit nesto. Ali, bogdaj, uvijek ima izuzetaka, ja radim sve sta mogu, pa sta bude, u te izuzetke se i ja pouzdam, pa cemo vidit. Neka bude volja tvoja, tako velite vi krscani, ne? hahaha

Ajde, neka bude volja tvoja pa ovi skuhaju nesto normalno (vikendi su inace banana u nasoj kafeteriji, mene drzi zahvalnost da nisam gladan, kao onaj covjek kojem sam kupovao burrito neku vecer), idem na veceru, pa onda tutoring, sutra radim sa nekim klincima, valjda ce bit mail od mene drugi tjedan ili tako nesto.
Ajme, sto sam se raspisao....
Boksic!
Pusa
Kepy

- 03:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • storije iz kalifornije...

Linkovi