kepacinusa

srijeda, 27.12.2006.

samurai (12/27/06)

Sretan Bozic svima koji ga slave, a svim nevjernicima, sve najbolje.
Prvo se nisam javljao 6 mjeseci, a sad 2 maila u 10 dana, naravno, nema nikakvog logickog objasnjenja.

Kao I 2 maila ranije, pisem opet sa aerodroma. Letim doma, danas, na Bozic-dan, prvi zic-bo koji provodim negdje drugdje osim u toplini doma, a eto, moralo se i to jednom desit. Ovaj put moji starci znaju da dolazim, treba bit originalan. :-) Nije nikakva tragedija (barem ja to tako ne dozivljavam, jer ce mi bozic sad bit svaki dan do 23.1. kad idem nazad, a I inace imam cudan stav prema tim “posebnim danima”), iako su me ljudi obasipali sa “aaawww” frazama sazaljenja jer kao idem doma 25.12. karta mi je bila jedno 400 dolara jeftinija u odnosu na recimo 22., a jos sam imao vremena radit prosli tjedan, pa recimo da vrijedi, samo da ostane kolaca jos I sutra, iako poznavajuci mog brata svejeda I gresnika po pitanju prozdrljivosti (kola u obiteljskoj krvi :-)) bit ce to jako tesko ostvarivo.
Kad sam kupovao kartu za doma, nasao sam jednu za $668 sto je deal nevidjen, I ocu ju ja kupit, ispunim sve papire on-line I kliknem plati – kad ono – nece. Odem pogledat koliko para imam u banci u tom trenutku, vjerovali ili ne, $667 I nesto sitno. Da sam par dana prije kupio sam 1 paket zvakaca manje, bio bi vec tad kupio kartu, a ovako, morao sam sacekat jos koji dan. Nije to ispala nikakva tragedija, jer sam ju nasao tjedan kasnije za $686, preko nekih opcija u kojoj das svoju cijenu koliko oces platit, pa ti oni nadju deal. Ma ima ta Amerika nevidjenih odlicnih pizdarija slicnih tome “name your own price” I vracanju robe u trgovinu nakon koristenja. Razvijen biznis, nema sta, treba to uvest I u nas.

Ne bih ja sad bio u avionu da se moj Cincor Zgrabljic I mala Ivona nisu odlucili ozeniti. Nisam uopce planirao dolazim doma ovu zimu (onaj Japan kojeg sam spominjao bi mozda bio na repertoaru ili bih jednostavno crncio negdje u USA), ali ne kumuje se najboljem frendu svaki dan, to je once in a lifetime, tako da se ne smije propustiti.

Trenutno se nalazim u Denveru, drzava Colorado, cekam da ogladnim I odem nesto pojest, pa onda za Frankfurt, pa Venecija.
Doletio sam u Denver, a ono snijega do koljena, sve se bijeli. Sva sreca pa je suncano, pa nece bit problema sa odgodom letova I toga (daj da se ne ureknem samo) zbog mecava, bilo je prije par dana bas iz Denvera I svi letovi odgodjeni. Usao sam u wc, a na ulazu znak za muske I znak za – tornado shelter. Fino je znati, ako nije snijeg, ima ovdje I tornada, a ako je vjerovati onome koji je stavio taj znak – wc je najbolje skloniste. Ne pronalazim razloga za to, ali nek im bude, bit cu i ja jednom glup, pa samo slusat sta mi vele I ne razmisljat puno. Pitat cu Marinka, on ce sigurno znat zasto je to tako. Moja logika je na nivou – tornado je, posrat ces se od straha, pa bolje da tu u wc-u, nego na nekom nezgodnom mjestu.
Kad samo kod elementarnih nepogoda I divljanja prirode (ocito je da smo joj napunili pipu), neki dan je bilo potresa I potresa u Oakland area, sve se drmalo, ali nista razorno. Saznao sam I da je cijela freeway 13 (autocesta) koja prolazi 150 metara od moje skole tocno na rascjepu koji se ocekuje da se razdvoji kod slijedeceg zestokog potresa. Ja sam odlucio da me nece prat paranoja radi toga, bit ce sta bude ionako. Citao sam negdje kako 150 ljudi godisnje pogine u svijetu od pada kokosovog oraha na glavu (sa palme, ne da te netko razvali s njim), pa da riknes od potresa, bar ti se nitko nece smijat na pogrebu. :-) nego, sta ja baljezgaram, daj da vam kazem sta sam radio u zadnjih tjedan dana.

Prvo sam radio u nekom kampu za djecu, ja i Bosanac (to je moj prijatelj Haris, naravno) baby sitteri, 7-10 godina klinci, i mi ih ucimo nogometu. Doduse, vise izmisljamo igrice sa loptama nego bilo sta drugo, nije to kao u klubu kad su djeca tamo bas radi nogometa. U tom kampu sam definitivno jednom i zauvijek shvatio kako su zene daleko naprednija bica od nas majmuna, bez obzira sto nas par tisuca godina patrijarhata uci suprotno. Bit ce da smo se mi muski i usrali toga, ili su nas totalno zajebavale dok je drustvo bilo u matrijarhatu, da smo pukli totalno na drugu stranu. Da vam objasnim.
Igramo igrice cure protiv decki, ja imam decke, Haris cure, nas 2 uvijek igramo u ekipi da drzimo balans u rezultatu I neizvjesnost u natjecanju, inace djeci to nije zanimljivo. Uglavnom, ja deckima objasnjavam koncepte igre, recimo igramo soccer-basketball (nema koseva doduse, i ne igra se nogama, ali nekako tu igru oni zovu tako), da je bolje dodavat kratke lopte, jer tu se nabijaju poeni (10 dodavanja zaredom je poen), ne bacat duge, da nema sile, nego se otvarat lijevo desno (ili kako bi reko Fabac, odpri se na krilo), kako zvat loptu, objasnit im opcije I da oni donose odluke, bla bla bla. A oni sve na silu, uporno lopte preko cijelog terena, koje je lako ukrast, trebalo je da popusimo 2 puta da pocnemo razmisljat. Za svo to vrijeme, cure objasnjavaju Harisu (ne on njima!!), kako ce one igrat, da treba kratke lopte jer ce tako pobijedit I razvaljuju nas. Definitivno mi je to iskustvo otvorilo oci I razrijesio sam onu visestoljetnu dvojbu – da li je covjek postao evolucijom ili ga je bog nacrtao na sliku svoju. Inace, to je jedna od onih velikih debata u USA koje sam spominjao prije, ljudi se sude radi toga.
Citajte sad novootkrivenu mudrost – without any reasonable doubt, mi muski smo se razvili od majmuna, evolucijom, dok su zene cista kreacija, slika I preslika – Nje. J I nikad radi toga necu moc shvatit pedere, iako ih toleriram I imam prijatelja, ali razumijet ih nikad.
Shvatio sam i koliko su djeca u srcu feministi (u smislu ravnopravnosti). Kazem ja deckima – dat cemo loptu curama za pocetak. Oni svi popizdili, zasto im davat loptu, nisi normalan. Ja kazem – pa gentlemanski, a oni raspalili po meni, koji gentleman, cure su evil, necemo im mi dati nista, ima da ih pobijedimo u soccer-basketball. Shvatio sam koliko je gentlemanstvo u biti diskriminacija zena, jer im se mora nesto pustat. Djeca su totalno cista po tom pitanju i svaka cura je jednaka kao i oni. Nisam se odrekao tog svog dijela personalityja, ali made me think.
Inace, fino je bilo pratit tu djecu, razmazeni su do bola, lijeni, samo zahtjevaju stvari, ucis kako se ophodit s njima, drzat ih sretnima I zadovoljnima, pitat sta hoce, a da sam jos uvijek ja gazda. Nas 2 ih moramo ucit I najosnovnije stvari za koje doma dobijes plesku – poberi smece, pocisti sta si prolio I slicno. Kaze mi on, za vrijeme rata on je imao 8 godina, spavao sam samcat u razrusenim kucama, u snijegu na zimi nekoliko noci, djeca mogu svasta svasta, mocni su, ali ako ih onesposobis jer si ih prerazmazio I nisi dao priliku da sami nesto nauce – banana. Nikad to ne spominje, ali jednom ga je jedan amer nesto pitao o tome, pa je pricao, svi smo samo zasutili I klanjali se alahu sta mi nismo morali kroz to proc.
No dobro, ne prica on o tome puno, pa necu ni ja.

Jos smo nas 2 isli gledat jedan turnir za cure nekoliko dana, u okolici, sjeverna California, kao skauti za nas faks, da pokupimo par cura za drugu godinu. Uzet cemo par dobrih I par “dobrih”. LoL (sad sam se sjetio, ako napisem LoL ikad u mailu, to je americka fora, laughing out loud).
Prijavio sam se I za neki posao na UNC Charlotte, I poslali su mi doma da ispunim jedan dodatan formular – koje sam rase I takvih podataka. Mislim, ne smijes u CV stavit sliku, da slucajno ne bi diskriminirali, ali ti zato oni posalju doma upitnik na kojem upises sta si po rasnoj osnovi. I na njemu pise da se to nece uzimat u obzir pri zaposljavanju, ali kome ti pricas price? Meni je nevjerojatno da se to tako nekom moze prodat I da je svaki poslodavac zakonski obvezan na to, pa to je cisti rasizam. Da se razumijemo, nitko ne diskrimina mene, meni to ide u prilog, jer sam ja po boji koze ipak bijelac.
Iako mi je Camille uvijek tvrdila da ja nisam bijelac, vec – Croatian. Dakle, nije boja koze u pitanju, vec kultura. Biti white u USA se ne odnosi na boju koze, nego na americku bjelacku kulture, a ocito je da ja u nju ne spadam (according to povelikom broju crnaca s faksa). Bogu hvala.

Bio sam jos na razgovoru za posao slijedece godine, kod trenera na San Francisco State University, da mu budem pomocni, ali jako slabo placeno (part-time, $6,000 godisnje), pa to moze samo u kombinaciji sa nekim drugim poslom, recimo treniranjem u klubu, sto je vrlo realna opcija da se na kraju spoji u “svi sretni I zadovoljni”… vidit cemo, ostavili smo sve otvoreno za proljece, pa sta bude. Taj je Amer inace, pa me pita “kako to da svi slovenci/slavenci/slaveni, whatever you call yourself, znaju sve I svakog?”. Ja malo zacudjen sta me to pita, on mi odmah objasni – “pa jutros sam se cuo sa trenerom iz Phoenixa protiv kojeg inace igram (srbin Pero), pa mu onako usput kazem da se nalazim sa jednim “njegovim” (sa mnom), zove se Ivan Kepcija”, a ovaj mu ko iz topa veli – “ah, pa znam ja tog malog, to je gad, nemoj mu vjerovat” I rokne mu se smijat, u znak sale. Ja I taj frajer se ni ne znamo, ali kad sam isao u USA sam se cuo sa njim, Phoenix mi je jedno vrijeme bila opcija isto, on me zapamtio I eto, tako se u biti mi “znamo”. A amer je bio zapanjen kako to mi balkanerosi znamo sve I svakoga, jer je imao prije nekog igraca Srbina koji bi mu iz nicega, samo nazvao nekog, I stvorio sve sto je trebalo – auto, laznu iskaznicu, sve... za njega je to bilo – “taj je sigurno povezan s mafijom”, doslovno tako je rekao., inace, s tim srbinom sam se profulao u San Diegu, bio je I on tamo na turniru, ali sretao sam mu samo pomocnike, valjda se njemu nije radilo. J

Kad smo kad Balkanerosa u San Diegu… ja I Tim setamo okolo medju terenima, gledamo tekme, taman prije nego sto cemo otic, I pridje meni jedan ostariji covjek (mama ce me ubit sto sam ga nazvao ostarijim, ima oko 40-ak) i pita – where are you from? Ja mu velim, pise tu na trenerci, Holy Names, iz Oaklanda, bay area. On kaze – yeah, I see, but where are you (pokazujuci prstom u mene) from? Ja onako polu-zbunjen, sta me sad pita, sta je to bitno, pa velim – from Croatia, a on ni dva ni tri ko iz puske na hrvatskom – “znao sam! Pa gdje si prijatelju?”. Stari se zove Said, iz Bosne, sretan ko guzica sto vidi nekog Jugica, pa smo se raspricali, di, sta I kako, on je bio na turniru jer mu je sin igrao, bla bla. Pitam ja njega kako je znao da sam ja Yugo (kako me moj bivsi cimer zvao) I tek tako mi prisao iz vedra neba. A on onako – ne znam ni sam, ali znao sam. Kaze da tako cesto zna pric nekom I pitat ga jel nas, nekad fula, ali dosta cesto pogodi. Ljudi razviju svakakve cudne vjestine u stranoj zemlji, pa tako je on postao pas tragac za balkanskom krvi I razvio dobar njuh ocito…. Ja sam npr. poceo slusat narodnjake otkako sam tu, iako pola ovih Harisovih ne mogu pojest nikako, bas su previse. Bas smo se jedan dan vracali s tekme, I pjevali “lopova” naglas u kombiju, sto je inace nezamislivo za mene, vatrenog fana Olivera i Gibonnija... ja sam jednom objasnjavao narodnjake amerima i rekao im nesto u stilu – sve pjesme su iste, jedan melos, i uvijek ista prica – ja pijan na njenoj svadbi, srce mi slomila, tugu utapam u vinu. Njima je to bilo smijesno, iako to nisam uopce ispricao kao vic.
Harisov stric je popularni pjevac inace u Bosni, Hako Obic. Obic se I on preziva, znate I sami kako to zvuci amerikancima – o-bitch, svi misle da se zajebava kad kaze vlastito prezime.
Taj said mi je rekao da je sreo na turniru “jednog Seada iz Phoenixa” (rekao sam vam da je apsolutni vladar u svojoj disciplini “hunting a balkan guy”), slusajte sad, naravno da ja znam (za) Seada i da on zna mene, ista prica kao i sa Perom, nedajboze da to ispricam nekom Ameru, mislit ce da smo mi svi iz istog grada, jer “kako bi inace znao nekog tako”…. Jos mi je I Ziga iz NY (drugi kraj drzave) rekao da je taj isti Sead sad u Rijeci, pa mozda cemo se i nac negdje. J mislim da ste se vec naslusali sranja od mene koliko je svijet mali mali…

Znate kako kazu, “svijet je odraz tebe”, i jos ona fora o magnetizmu – “privlacis u svoj zivot to sto jesi”, nesalomljivi dokaz mog balkanizma jesu ti bosanci i jos jedna zemska, Albanka. Kako pitate? Ona radi sa mnom u officeu, cim sam dosao radit prvi dan, pitao sam je otkud je i kad je rekla da je Albanka (za one koji ne znaju tko su ti, taj narod je poznat kao braca Siptari u nas), odmah sam joj sasuo par socnih – ta cifca none i tih par koje sam naucio od bekima i nikija jos dok smo bili klinci.... poludila je kad je cula da psujem na albanskom, mislila je da se rijesila takvih gadova kad je dosla u USA... ocito vrijedi da ne mozes pobjec od onog sto jesi...

Bio sam nesto pojest, naravno da sam se izmedju McDonald’sa i kineskog odlucio za ovo potonje. Jeo sam neku orange chicken, ajme majko kad si pomislim sta sam sve probao jest ovdje otkad sam dosao, da recen svon nonu Nadalinu da se kokos jede s naranacama I nekon slatko-kiselom salson, bi sija na trahtor I me posa prijavit na policiju. Izmedju korporacije I manjeg restorana, ja cu uvijek kod poduzetnika, to je uvijek manje zatrovano, tako I u Oaklandu se po burrito ide u ghetto, taco truck Guadalajara di lupa najgluplja muzika svih vremena (narodna meksicka) umjesto Taco Bella. Zena iz kineskog restaca me samo malo poprijeko pogledala kad sam ih pitao da li imaju kruha I rekla – this is a chinese restaurant!.... znam znam, ali ja sve jedem s kruhom. Nadalin, ca ti govoris, uvi Kinezi su munjeni, ne jidu kruh, brizni.

Pitao sam Japanca da mi malo to objasni, bez kruha, jer on kaze da je njegova cura “amerikanizirana” jer jede kruh svako jutro za dorucak. Pitam ja sta je onda “normalno” za japanske pojmove, ako se ne jede kruh. Jeste li spremni za ovo? Riza. Za dorucak riza, za rucak riza, za veceru riza. Kao kruh kod nas. Riza. Nije cudno da su ludi ko sibe ti kosooki.

Ne znam kako je doma, ali u USA je glavni dogadjaj zadnjih par mjeseci bio izlazak filma Borat. Kako Ameri nemaju pojma ko je Sasha Baron Cohen, poznatiji u Europi po Ali G showu, taj film je bio glavna atrakcija otkad je izasao. Kako on prica neku mjesavinu cesko-poljskog ili tako nekih slavenskih jezika, jasno ce vam bit kako sam ja u 3 dana postao popularan na campusu kao momak koji skida Borata. Jedan moj suigrac me zvao samo da se uvjeri da mogu rec – “haj fajv” kao u filmu i umro od smijeha. A ja se kladim da svi vi, ali bas svi, mozete izgovorit to identicno kao i on u filmu. Inace, film je totalna kontraverza, svi su Ameri prvo pricali kako je film anti-semitski, klasicna americka prica, prvo nadju neku diskriminaciju u necem. Ali on je sam Zidov, sprda se sam sa sobom, pa ga nitko zato ne moze tuzit. Inace bi zicer vec bio u zatvoru. Slazem se, nije film za svakog, za volit Borata, morate volit humor bez granica I nista vam ne smije bit sveto, jer ce to ovaj ismijat. S obzirom da sam ja veliki stovatelj South Parka, totalne sprdacine modernog drustva, shvatit cete da mi je film sjeo ko budali samar.


Ajde, idem sad na ukrcaj za frankoforte. Zdrmao sam jedan bayliss da lakse zaspim, iako alkohol nije moja stvar. Ne pijem ja podosta tog smeca, iako mi je ipak utvrdjeno kako bi balkanska krv kola zilama (to vam je tekucina sa 50% crvenih krvih zrnaca i 50% spirita) kad smo bili u japanskom restoranu. Narucio je Ono cijelu bocu japanskog sake-a, i to nekog najfinijeg, skupo za popizdit. I popijem ja jednu casu, da probam, recimo da je jace od vina (meni je i vino jako, kad ne pijem) i slabije od rakije. Ali za tako neki spirit, fino klizi niz grlo. Pagadjate, taj sake se radi od – rize. I popijem ja tako 3 bicerina toga, pita me Gregor da li me lovi? Pitam ja, da li me lovi sta? ko fol, te 3 casice su me trebale “zagrijat”. Ja kazem nista, kao da ih nisam ni popio, I tad je utvrdio da pio ja ili ne pio, ipak sam ja Hrvatina, dakle genetski stvoren da cuga. Inace, azijati su poznati kako nemaju nikakave tolerancije spram alkohola, pa ih 2 case obore s nogu, gori su I od amera po tom pitanju.

Ova lufthansa je totalni zakon, cekali su nas ljudi da nas precacom odvedu na avion za veneciju, da se negdje ne izgubimo po putu I zakasnimo.

Inace, u USA me sad podosta ljudi zove – Ivane. Sa e na kraju. To je zato jer sam ja svog bivseg cimera zvao Gregor-e, pa je i on mene poceo Ivan-e, i onda su to drugi pokupili. Dapace, jednom sam se tako negdje potpisao iz zajebancije, netko je procitao, pa je tu evoluiralo u ivan-y. Tako da me sad polako ekipe zove ivani. Pitao me englez da li sam ikad u zivotu imao nadimak. Ikad? Pa ljudi doma ni ne znaju da se ja zovem Ivan, skoro pa mi u domovnici pise Kepy.
Osim po tome, Brazilac Guilherme je identificirao I grupu nacija pod imenom “skillful nations”. Tu spadamo Bosanac, on I ja. To je zato smo jedan dan nas trojica vrtjeli nekog Mexosa u sevi da vise nije znao di je, a Gui je poludio vikajuci – it’s the skillful nations, it’s the skillful nations. To se odnosi na sve nogometase kojima je dodir s loptom prva stvar koju te uce, Amere uce samo na silu, kao da je soccer = football. Inace,ovdje se seva 5-2 igra sa 2 dodira, ne sa 1 kao doma, jer to nitko ne bi mogao igrat.
Ove godine je dosao jedan kosarkas, poljak Jakub, prica engleski gramaticki odlicno, ali sa onim tvrdim ruskim naglaskom (recimo, za stvar kaze – fing), smijesno za umrijet. On je, slucajnosti li, bio na junior college-u u Texasu taman godinu dana prije nego je Bile tamo dosao, pa mi pricao o istom crncu koji ima ruke do poda, to je bivsi Darkecov cimer ako se ne varam.

Nekoliko jebeno skupih zivotnih lekcija sam dobio cim sam dosao u USA u Augustu. Sjecate se onog auta koji nas je totalno sjebao? Pa sjebao me jos i vise. Prepustio sam Kenijcu da to rijesi, jer je on ostao u Kaliforniji, a on je to rijesio tako “dobro” da nas je kostalo $600 po glavi. Sjebao je I mene I sebe. Totalno bacen novac, mrzim to, za neke kazne I to. Lekcija – uradi sam. Zivio sam sa 2 dolara na racunu poradi toga dok druga placa nije dosla. A jebes, I to je iskustvo. Taj autic je sad na nekom smetlistu, boguhvala na svemu onom sta mi je ostavio kad je uzeo te pare. Sad imam drugi autic, Chevrolet Cavalier, ovaj put sa Englezom koji je potpuno pouzdana osoba sto se toga tice. Dapace, on je iskrcao svu lovu, a ja sad na kredu mu dajem. Mogu ja svasta pisati, ali daleko najbolja stvar ovdje koje steknes su razliciti ljudi koji ti postanu prijatelji, pravi oslonac u zivotu.

By the way, dobio sam prituzbu od mog dragog frenda Marka da ja nesto stalno serem po krscanstvu I da vrijedjam neke ljude. To je zato jer je ovaj prvi dio apsolutno tocan, ovaj drugi apsolutno kriv. Barem iz moje perspektive, sve sto kazem nije upereno protiv nikog, vec recimo neka drustvena kritika i ciscenje osobnog kulturoloskog smeca. Kako kaze Fidel, duznost svakog revolucionara je sirit revoluciju, pa tako i cinim. Pitate se sta je revolucija, to nema veze sa drustvom i puskama, vec rat protiv unutrasnjeg neprijatelja, rusenje vlastitih ogranicenja i predrasuda, takozvano sirenje vidokruga. Dosta toga sto kazem, kazem vise radi sebe, da sebi ponovim i posvijestim, nije to nikom soljenje pameti.
Sve sta kazem je cista srca, bez negativne vibre, i ako se neko nadje uvrijedjen, to je onda njegov problem.
Druga stvar je kontekst krscanstva u USA. To vam nema nikakve veze sa onim doma, ne zato jer je drukcija religija, vec zato sto je drukcija kultura i kontekst. U USA se ja dalako najvise bojim krscana (by the way, Christian su krscani, svi protestanti, Catholic su katolici I to se strogo ogradjuje jedno od drugog), ljudi kao da im je netko dio mozga amputirao. Mi igramo protiv nekih ekipa koje se zele pomolit na kraju tekme, i svi odemo do kruga igralista, uhvatimo se za ruke i ispostujemo ljude u njihovoj zahvali Isusu. Ali desilo se da smo i ih odjebali par puta, jer su bili licemjeri. Dok smo igrali, deru se “tako him out”, namjerno ce te ozljedit, svjesno, (zapadnjacka kultura pobjede po svaku cijenu je jaca I od njihovih krscanskih uvjerenja), a poslije bi se molili s nama. Naljutili su se jednom jedni nas nas “you do not have time for god??!??!?!”, nakon sto su nam poslali igraca u bolnicu, udarac u kraljeznicu s ledja, bez lopte. Jel trebam ista vise rec?
jedna cura mi je rekla da nece gledat Da Vincijev kod jer su joj to zabranili u njihovoj crkvi. Ima 21 godinu, moze glasat, napit se I ic u rat, ali ne smije pogledat film, pa sama rec da je smece. Ja sam citao I knjigu I bijelu knjigu, koju je izdala crkva kao reakciju na Brownow bestseller, zanimljivo, preporucam kao zabavu, nista vise, povijest se uci iz drugih izvora.
Ova moja profa iz politike, casna sestra Chris je jedan dan pitala ko je citao “Da Vincijev kod”, 80% ljudi na satu je diglo ruke u zrak. A ona je samo odgovorila – procitajte “angels and demons”, 100 puta je bolja od DaVincija. Ako nju ne vrijedja, a ona je udana za Isusa, onda jebemu mater.
Ono iz zadnjeg maila nije bila sprdacina na ocenas, vec moja zivotna filozofija da se moras pouzdat u sudbinu i prepustit neki put, koja se eto, igre slucaja poklapa sa ocenasom. Nisam ja dovoljno glup da bih odbacio mudrost koju je ostavio Isus, isto tako da bih se ogranicio na nju i odbacio sve ostalo. Da kojim slucajem pisem iz Bagdada, vjerojatno bih srao po islamu, da zivim u Kini po komunizmu, to je nemoguce izbjeci iz prostog razloga sto sam ja – seronja.
Ajde sad, budite mi dobri, uzivajte u praznicima, ja idem opet spavat jer me pere jetlag.
Pusa
Kepy

P.s. u zadnja 4 mjeseca, samo sam se jednom probudio prije 5 ujutro. Bilo je to prosli cetvrtak, kad sam vozio Tima na aerodrom u SF. I dok se mi vozimo preko mosta, zvoni mi mobitel. Ja ne mogu vjerovat, ko me zove u 5 ujutro???? Lana, od svih dana u godini, nijednom se nisam probudio prije 5, ona potrefi tocno taj dan. Trust your guts, bi rekli ameri.
p.p.s. mail se zove samurai, jer sam nasao svoju tetovazu. Znao sam da hocu nesto, cekao sam da me nadje, jer necu tek tako neku besmislenu pizdariju stavit na kozu. Dosao je ono iz Japana i donio mi majicu na poklon. Oci su mi zacaklale kad sam vidio natpis na njoj, japansko slovo za Samuraja, to je to, odmah sam znao da je to znak koji sam trazio. Sad cu samo isprobat par mjesta na tijelu sa onim prolaznim, pa onda odlucit di ju stavit.

- 08:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • storije iz kalifornije...

Linkovi