kepacinusa

nedjelja, 21.05.2006.

surprise, surprise (05/21/06)

Dok ovo pisem, sjedim na San Francisco International, 17.5., 8:24 PM (Amerikanci ne poznaju 24 sata, samo AM i PM), cekam ukrcaj na Lufthansu za Mincen, pa Zagreb… letit cu vise nego orao u godini dana. Dosao sam na aerodrom ko u kadrovima iz filma, u bijelom kabriolet mustangu, spustenog krova i suncanim naocalama, moj suigrac Brazilac vozi to stvorenje, zeni se za 10 dana, na Havajima. Nek mu je sa srecom.
Danas je bilo pozdravljanje sa svima, to je uvijek tuzno, ali bas uvijek, ali tako to ide. Moj bivsi i sadasnji cimer mozda dodju na jesen opet, i onda ce oni 2 bit cimeri (ja cu dobit sobu sam, jer sam RA)… taj svedjanin pogotovo, da smo doma bili bi super prijatelji, to mi je drago, stvarno sam nasao par ljudi s kojima sam si odlican, taj Svedjo i Englez najvise, i sa poljskim Svabom sam jako dobar, by the way, ja njega zovem Svabo, a on mene - Yugo)

Kad budete ovo citali, bit ce vjerojatno negdje subota/nedjelja, ja cu bit negdje u Porecu, pa ce vas ovo mozda zbunit….

To je zato jer nisam javio svojima da dolazim doma, u ovom trenutku oni su u uvjerenju da dolazim 1.7. doma… tako sam i planirao, ali onda sam u petak, prije 5 dana, odlucio da u srijedu (danas), idem doma. postao sam cak i sebi nepredviljiv…
Zamislite reakcije kad se nacrtam doma, imam kameru da snimim reakcije Anite, Dragana i Markeca kad se izgubljeni sin pojavi na vratima, bit ce brzo na internetu… :-)
Koliko cu im puta u zivotu jos imat priliku prodat ovo? I ja sam do petka mislio da cu ostat u USA radit ko lifeguard on campus do 1.7., ali nakon unutarnje bitke, odluka je pala na cijelo ljeto doma. Sacica ljudi zna za ovo, samo oni najneophodniji, Porec je premali da se ova misija zadrzi u tajnosti, pa nisam riskirao da Kepcije saznaju.

I tako sad sjedim i pokusavam nac ispriku sta nisam pisao skoro 3 mjeseca…
Pocet cu nesto bauljat,pa mi do kraja maila bude vec nesto palo na pamet da iskoristim kao izgovor.
Hvala svima na cestitkama za rodjendan, hvala na mislima, zna se da ja bas ne cijenim posebno tu tradiciju obiljezavanja starenja, pa da ju jos i slavim… svasta. Svaki dan sam blize senilnosti…
Bili smo vani svejedno, jer je i jedan Svedjo slavio geburtstag, u nekom klubu u San Franciscu Ruby Skie, ma pusiona, muzika zakurac, nemres plesat i to je aj bok… :-)

Pa ajde da vam ispricam sta sam sve radio i sta se desavalo u ovom vremenu ne-javljanja…
Jedna vijest je na primjer da sam dobil posal RA – resident advisor na campusu za slijedecu godinu, tako da cu ostat tu cijelu drugu godinu i diplomisat u proljece 2007. posao je ustvari da cuvas red I mir na svojem katu, povremeno organizujes neki program, dezuras koju vecer I to je to. Plate ti stan i hranu, pa mi onda to daje vise vremena za ostat tu i rijesit sve do kraja, nac posal za poslije, itd, itd.…
Ja sam vec osjetio „slast buduceg posla“ kad mi je prije jedno 2 mjeseca vec (pas mater, kako vrijeme ide), jedan od tzv. „thirsty Thursday“ cimer upao u sobu u 3 ujutro psujuci na svim jezicima koje zna i ne zna, izbijenog zuba…. (sad psuje na hrvatskom, jer mu to ne zvuci tako strasno, uvijek je tako, na stranom jeziku je to ko umanjenica… onda je to pokupio Japanac Ono, „pichiku matter“ mi je jedan dan napisao na MSN-u; do sad je psovao na spanjolskom, „la concha de tu madre“ to je ekvivalent nasoj najsocnijoj)
Uglavnom, izbijen zub, u trenu su tu bili sadasnji RA's i mrcina Omar da ne bi bilo daljnje tuce, iako prave tuce nije ni bilo… napili se on i jedan mexos (i inace se opijaju skupa), jedna fora na racun mexosa i eto ti sranja, onako ko na tv-u footballski ga je pokupio u zid i u padu ovom otkinut prednji zub. Mi se sprdamo sa svim rasistickim i nacionalistickim vrijedanjima, ali kad si pijan neke stvari nisu vise smjesne valjda…
Inace koliko sam cuo od ostalih studosa, ako se potuces negdje na campusu u drugim skolama, letis van iz skole, cak i ako te napadnu. Osim valjda kod nas, tu valjda su malo normalniji… zamisli, neko te napadne, ti mu ne smijes vratit, jer ako da, oboje letite iz skole… kaj ces sad, neko te lupa, ili mu pusti ili bjezi….ajme, idiotizma… ovaj mexos je vec prije imao prijestupa, pa je vec izbacen iz doma, umalo i iz skole…
Moj cimo popravlja zub, sad je to sredio do kraja iako je bio bez prednjeg sjekutica nekih 2 tjedna.… pricao mi je kako je bio downtown oakland na policiji, kako je to pretezno crnacki kvart, malo su cudno gledali bijelca kako u predvecerje sjedi na klupici, ali kad se nasmijao, svi su brzo okretali glave, sa nekim bez prednjeg zuba se ne ides zajebavat, pa cak ni u svom getu..
Zajebancije je sad sa slijedecim – popravak zuba kosta ni vise ni manje $3100!!!!! Slovima, za one koji misle da serem, tri tisuce i sto dolara.
Srecom, svabo ima dobro osiguranje i platit ce oni vecinu, ostalo je trebao taj Mexos, ali cini se da se ponasa ko zadnji balavac i nece pojest kasu koju je skuhao, pa ce morat na sud… kako bi rekao legendarni Marinko – u ovoj zemlji si sjeban ako si bolestan…
Svima nama je to obicna tuca, ali mojoj buducoj sefici je to smak svijeta, superrasizam i kaj ja znam sta sve ne… neki crnci su ovdje ponekad malo opsjednuti, sve im je rasizam,,,, razumijem ja korijene svega toga, ali budimo realni…
Inace, bilo mi je zanimljivo kako to ameri sve izvade iz konteksta i onda mozes sve interpretirat kaj oces… „all mexicans are the same“ nije nama ni uvreda (pogotovo ne kako mi jedni druge sprdamo, meksose zovemo donkey riders), pogotovo to nemres rec za mog cimera kojem je najbolji frend latinos edwin, jos jedan iz ekipe… kako odjednom rasist, bio mu je u kuci prije 2 tjedna,,, ali eto…
Inace, imali smo neku prezentaciju u skoli kako se u raznim kulturama komunicira drukcije u vezi s kontekstom…. (ajde, da se povremeno nesto i u skoli nauci…J) Anglo-saxonska kultura, tu je sve bitno u rijeci, kontekst je manje vazan (zato mogu proc i sve one besmislene tuzbe za sexual harrasment, rasizam i takve pizdarije,,, nije da toga nema, ali stvarno se pretjeruje), dok je u vecini ostalih kultura, kao recimo nasa, vaznije ko, kad i kako je nesto receno, nego same rijeci… ali ameri…
Gledao sam neki dan dvd o vatrenima, pa kad su nasi osramotili Svabe u Lyonu, ono ulijecu svi u svlacionicu, jebu si boga, majke i ne znam sta sve ne od srece, grle, ljube, pocinje pjesma… sad objasni ti nekom da je to pozitivna energija, connection medju ljudima, zajednistvo…. Ameri to nikako nemru skuzit…
Da bi se zaokruzio tjedan, jos jedan moj suigrac je na nagradnoj igri „casom u glavu“ u nekom discu u SF-u dobio 10 savova na celu iznad oka… ovi ameri se ne znaju ni potuc kako treba, nego onako gerila, udri i bjezi... J

Bio sam i na nekoj prezentaciji o hip-hopu, cijela povijesti i kontekst, kako je nastao, kad, di i zasto, za ta imena sigurno niste culi, pa vas necu ni davit. Osim mene, tamo je bio Englez Tim, Njemica Anna, Indijac Saurabh i 10 crnaca koji su vec znali sve unaprijed sta ce se rec. Da bi se uzivili u pricu, ova tetka koja je to predstavljala je rekla da zatvorimo oci dok je ona bauljala… ufurala se sa crnackim spikama, totalno je pretjerala sa „di bi bili da vam pradjed nije uzeo pusku i vratio se na farmu di je radio ko stoka, da bi ubio robovlasnika, di bi bili danas da on nije smogao hrabrosti i ucinit sta je treba“. I sta sam ja mogao zamisljat, kurac, Nadalina, kako ganja Talijane po boski sa kosiricon. Ali to je njihova istorija, pa neka im bude…

Pitala me Martina da joj objasnim superbowl, pa da ispostujemo zelju – to ti je finalna utakmica u americkom footballu, dakle kao finale lige prvaka kod nas, samo sta su ovdje igrali Pittsburgh Steelers and Seattle Seahawks. Cak sam i ja gledao dijelove te utakmice, iako je totalno nemoguca misija to izdrzat – traje otprilike 4 sata, jer je poluvrijeme jos duze nego inace… naravno, radi reklama, 30 sekundi cini mi se oko 2 milijuna dolara kosta.
Kad smo kod reklama, 25% amera po istrazivanjima gleda superbowl radi reklama, jer sponzori rade posebne reklame samo za taj superbowl, mi smo na faksu imali glasanje za najreklamu, a to rade i sve televizije…. Ovdje je sve natjecanje, ko ziv ko mrtav, nemru ameri samo uzivat da je nesto dobro, nego mora bit bolje.
Inace, Pittsburgh je dobio tekmu, iako su suci pokrali Seattle. Ako je neka odluka zajebana, trener trazi od suca da ode pogledat na tv… i ovaj je otisao, ali bit ce da je neki coravi covo, jer on je dosudio suportno od onog sta smo mi svi vidili…

To je bilo negdje u februaru, onda je poceo „march madness“, doigravanja i finale NCAA turnira, to je jednako gledano, ludnica po cijeloj americi, kosarka all-day-every-day, ono profesor na predavanju je pitao kako stojimo sa brackets (to je recimo kao da mi normalni ljudi napravimo ko ce osvojit svjetsko u nogometu po onom kosturu, ko koga pobjedjuje i ide dalje). A to je stvarno odlicna kosarka, 100 na sat, tvrdo i ludo se igra, ubijaju se za svaku loptu, cesto malo bez mozga zbog brzopletosti, ali nemres i pare i jare. Ima zacudo pun klinac bijelaca koji tamo igraju, mnogi od njih su i najzesci igraci, ne samo za cistit kopacke. To me malo zacudilo s obzirom da u NBA zavrsi ponajvise crnaca. Ali ostavimo se boje koze.
Najjaci igrac je bio sa University of Florida (na taj faks ide 50,000 ljudi, pa ti broj koliko je to navijaca racunajuci alumnije, para ko blata), Joakim Noah. Taj momak je sin „nekog francuskog tenisaca“ kako je rekao moj prof iz biologije dok smo gledali jednu tekmu. Da, Yannick Noah, legenda tenisa, nitko nema pojma ovdje za njega.
I nasi kosarkasi su bili na nationals, imamo jednog momka koji igra ko zvijer, u finalnoj regije je zabio 40 koseva, prije 2 godine je bio u NCAA div I skoli u Oregonu, ali izbacen because of drugs (zanimljiv zakon ovdje, u kalifornijskom zakonu (state law) trava je legalna, u drzavnom zakonu USA (federal law) nije, pa sad ti budi pametan) , umalo se ostavio kosarke da ga nije nas trener nagovorio da dodje kod nas…
Ajde, ukrcaj u avion, pisat cu u mincenu dalje.

Samo da se ne smrznem unutra, sinoc sam obrijao noge, nisam nikad mislio da cu ovo izgovorit dok disem, ali eto… morao sam odrzat „besu“, dao sam ruku malom Zahidu da cu obrijat noge s njim, onako iz gluposti, jer nije htio sam, i gotovo, to je onda ko vec ucinjeno, moram odrzat rijec…
Rekao mi je Englez da to napravis u Engleskoj, svi te sprdaju do bola, ali u domacim vodama je to normalnije, ja sam ipak fuzbalija, pola Jadrana nema dlake na nogama.
Cak i da mi se svidi, sumnjam da cu to ponavljat, ne da se meni ni bradu obrijat, kamoli cijele noge…
Evo me u munchenu, sreca da sam ponesao jeans i majicu, jer se avio-kompanije ponasaju kao da su mesnice – smrznuto meso sporije stari. 12 sati u komadu.
Spavao sam cijelim putem, 2 tablete za spavanje i umor cine cuda, pa se da spavat i u avionu…
Sve same svabe, 2 francuskinje koje su mlile ko zna o cemu cijelim putem i jedna maca-do baba iz nas je baljezgala ko da je sama u avionu prepricavajuci jednu klasicnu balkansku pricu – „ma imao je srcani udar i doktor mu je zabranio pusit, i mi mu svi govorimo, ali nece da slusa nikog“… covjek bi pomislio da zna bas tu osobu o kojoj bosanka prica…

Sta sam sve radio u zadnjih par mjeseci? Kupio auto, auto se razbio u roku od sat vremena sta smo ga ja i kenijac imali u rukama, od neke tetke u san franciscu… zajebano sto smo bili duboko u gradu, bez autoceste blizu i nismo ga provozali po pravoj cesti, jer bi bili vidili da se pregrijava. I tako kupili za 700 dolara, skupih 350 svako za sat vremena rada… i onda da ne bude tu tragediji kraj, sparkali smo ga taman ispod campusa kod nas… i odvuce ga vucna sluzba, to su tek pizdarije… ajde na DMV (citaj: HAK), pa na policiju, pa po auto (koji ne ide) kod te firme za vucu, sve skupa 450 dolara… sve dijelimo popola, pa se to da prezivit, ali sranje kroz gusto granje. Mehaniko nan je reka da treba novi motor, (no compression i blown gasket ako netko zna sta to uopce znaci, ja sam totalno mehanicki nepismen) i sad sam to prepustio kenijcu da rijesi, do 14.8. kad se vracam u USA valjda ce se sve sredit. U americi su te usluge skupe ko sam vrag, mehanicari mogu zdrmat para tamo tek tako. Taj kenijac zna neku curu ciji stari to radi, pa nam je kod njega isplativo popravit, inace bi ga se samo rijesili.
Jebiga, ne bi se zvao zivot da nema zajeba, hvala bogu obojica smo radno sposobni, zivi i zdravi pa ce se te pare vratit… taj kenijac je vjerojatno nas najjaci atleta, ali samo sjena onog sto je bio, jer je lijen, ne da mu se nis trenirat… svako toliko ga zove neki drugi iz njegovog plemena koji trci negdje na velikom collegeu ili za velike pare…
Jednom mu je dosla jedna zena s faksa, pokazala neki prospekt na kojem je on 16. u Americi i rekla da to posalje mami… samo se nasmijao i zahvalio, nije htio ubit zenu u pojam odmah, ali cim je odmakla, nama je rekao – „sta? Da to posaljem mami? Pa mislit ce da sam totalni luzer, 16. na prvenstvu Amerike“. Svako toliko izbaci nesto zesce, ima iskustva, bio je svugdje po svijetu, prije Holy Namesa na University of Michigan i Hawaii Pacific 2 godine, trcao po Francuskoj, Japanu… jedan dan sjedimo mi na rucku (meni je to sad normalno da nas je odasvud, ali kad je Timova cura Amerikanka iz Ohia bila u posjetu, bila je sokirana sto je za stolom bila jedina Amerikanka – jos su tu bili Kenijac, Indijac, Brazilac, Englez, Svedjani i ja; ona je na Rio Grande u Ohio, mogla je jest sa eventualno nekim Ircem ili Skotom), i prica Englez Tim kako je skoro dobio milijune na lutriji, sestra mu je imala 5/6 u Engleskoj. 5 je oko 2000 dolara, 6 je preko milijuna. Sav razocaran sta je umalo postao milijunas (kakvo nezahvalno deriste, ali kako mu zamjeriti), pricao je sta bi radio da sad dobije milijun. I onda tako svako ubaci nesto sta bi oni radili, putovali, jahtu, auto, sta ja znam sta sve ne, i onda uleti Kenijac William sa svojim biserom – da dobijem pare, ja bi svrgnuo vladu u Keniji… sto rec? Sto rec? On je inace iz jednog od 42 plemena koliko ih ima u Keniji, iz vladajuceg plemena, iako su oni debela manjina… tako je to u Africi, vlada onaj koji si je bolji s Europljanima. Njega zajebavamo da je najjaci rasist, uvijek sere po Nigerijcima, kaze da su to najgori ljudi, to su neke intra-africke spike…

Kako ja, kao svaki mladi newager voli nac visi razlog za pizdarije koje se dese (ma cisto da se ja bolje osjecam, kog briga je li to bozja ruka ili nije, rijecima Eda Majke – kad se desi nesto lose, kazem ono ko ga jebe…), da je taj auto radio, sad ne bih bio u Munchenu, vec u Californiji… vec sam imao par poslova rijesenih, trebao sam samo otic pokazat diplomu spasioca i pocet radit, ali kako se autic razbio, sve palo u vodu, jer se nisam imao kako vozit na posal… kad smo kod voznje, ameri svi luduju jer je benzin skocio na 3.30-3.50 opet (za gallon = 4 litre), samo ucute kad im ja kazem da je sad u nas oko 6 dolara za taj gallon.
S poslom lifeguarda na campusu je bilo premalo sati, tako da cu radit nesto u porecu (trazim posal, za sve koji ovo citaju), 3 mjeseca doma, isto nije lose.
Vec imam dogovoren poslic na campusu kad se vratim + se nadam da cu upalit u klubu sa mojim trenerom, trenirat neke klince… Imam UEFA-inu diplomu koju kad spomenem u USA, svi se poklone, ali svejedno moram na neki tecaj od 2 dana, da bih dobio licencu. Svasta. To ti je kad organizaciju vode ljudi koji nece pogledat nijednu tekmu Svjetskog prvenstva…

E da, kad sam kod naseg trenera, dakle ocekivano nas je preuzeo trener zenske ekipe do sad, sav je uzbudjen sto je dobio ekipu s kojom se moze pokazat, samo da jos dodju 2-3 prava igraca i mozemo na nacionalno prvenstvo.. marko, valjda citas ovo, pitao je opet za tebe….
ove godine smo profulali floridu, ali ruku na srce, nismo ju ni zasluzili i sreca nam ju je i uzela.
Iako smo svi debeli i nespremni, igrali smo prijateljsku sa nekom ekipom iz Sacrmenta, oni su kao polu-profesionalci, nismo mogli disat, jer trce ko navijeni, ali smo ih svejedno dobili 4-1. rezultat je malo pretjeran, 3-2 za nas bi bilo pravednije, ali ajde. Da smo u sezoni, pojeli bi ih tek tako.
Ja sam standarno igrao lijevog beka, vodio je tekmu nas buduci pomocni trener, brazilac marcelo, konacno nesto normalno i meni je sjelo sve na mjesto sta se tice igre. Puno frustracija lani sa onim, sad je sve normalnije na terenu…
Trebali smo igrat neki state cup u futsalu, mali nogomet 4 na 4, pa je dosao jedan drugi brazilac da nam pomogne, malo uputi u taktiku igre (jer je totalno drukcija od velikog nogometa) i bio s nama na 2-3 treninga, ajme kako se tad vidila razlika izmedju amera i stranaca, nebo i zemlja….
Svi, ali bas svi ameri su se zalili kako je to sve sranje, jer jednostavno ljude nikad nitko nije ucio kako se treba kretat na terenu, to im je stran pojam i zamisli sad soka – ti imas 20 godina, i barem 10 si igrao na nabij-trci i sad tebi netko prodaje, daj loptu desno i trci dijagonalno i onda se vracaj prema nazad, da otvoris prostor suigracu i doneses opciju onom koji ima loptu. A to je tek osnovno kretanje, bez puno zajebancije, jasno kao dan, ali ako imas 1 amera u ekipi, to ti sve poremeti jer ce on trcat i pretrcavat prostor u kojem mu mozes dodat loptu i onda se zalit da nitko ne trci koliko i on… a stvarno u americi se trci ko u ligi prvaka, sve na silu, svi nogometasi su visoki i siroki, ne znam sta ta djeca jedu, ali cak i ovaj koji je dosao debeo na pripreme na pocetku sezone, Gerard, je sve istrcao, a nije se ozlijedio… nagadjam da je zbog hrane pune hormona, jer nemrem nac drugog razloga…
Ali nije nogomet atletika, nije stvar lijenosti, nego inteligencije, trci se glavom kako bi mi rekli. Ali ajde,,,, na kraju smo odustali od tog state cup-a bas zbog toga sto to treba uigravat, a nas je previse da bi stvorio tim, bez da se neko ne uvrijedi… ova 2 nasa brazilca izvode carolije na malom nogometu, souza i wilson, oba su otisla u kanadu preko ljeta igrat i radit, pitanje da li ce se vratit nazad na jesen…

Radio sam i sa nasim trenerom, na tryouts… to ti djeca dodju u klub na probu, da se vidi da li su dobri i koliko, svi ti klinci placaju po 1-2,000 dolara na godinu da bi igrali u klubu, jos samo ako su dobri mogu doc… nemas para, mozes igrat u skoli, ali tamo te trenira netko ko nema 3 ciste o pravilima igre, a kamoli o samom nogometu. Uglavnom, nema nade za tebe… od 8-14 godina, i covjece, ima tu potencijala ko u prici, znaju klinci svasta s loptom, ali treba ih naucit igrat glavom… u svakom selu po svijetu ima potencijala, ali ako ih nema ko naucit, sve to propade.
U tom mjestu, walnut creek, sve visa srednja klasa, imaju para ko blata, pa to sve mogu platit ko od sale… nas je bilo jedno 15 na tryouts, 15 trenera, ma sta ce ti toliko, treba ti realno 4, ali to je stvar imagea, roditelji moraju mislit da placaju za to.
Osim mene i 2 brazilca, bile su 2 cure iz nase ekipe, treneri iz tog kluba i jos par njih sa strane, jedan kolumbijac, jedan meksikanac… tog kad sam vidio, bio bih stavio ruku u vatru da je bosanac… zove se ricardo, pa ipak nije, ali izgleda kao pravi ostarjeli balkanski igrac malog nogometa, ogromnih listova i nogu tako da mu lopti ne mozes ni primirisat, dobio je bojler umjesto trbuha, ali to zato jer ima 4 banke… u faci, ko da je iz zenice, ne znam zasto, bio sam uvjeren da ce svaki cas progovorit na nasem…
Kad smo kod bosanaca, mozda ce slijedece sezone doc kod nas momak Zlatan, zivi dole u Oaklandu vec duze, bio mi je ko melem na ranu malo baljezgat na hrvatskom… bio je kod nas na 1 treningu, nije los igrac…
Umro sam od smijeha sa jednim mali klincem, zalio se kako on mora u Sunday school dok svi drugi klinci glade jaja vikendom… pita ga mali indijac zasto ide u skolu nedjeljom, a ovaj odgovara – jer sam Zidov. I odma su se skuzili, Indijac je zahvalio Brahmi - „sva sreca da ja ne moram“… tu je uobicajeno da stranci, pogotovo ako su im starci religiozni, idu u taj Sunday school, uce jezik, kulturu i religiju svoje „bivse drzave“…

Kad smo kod bivsih drzava, imao sam prezentaciju u Jugoslaviji, nakon one o Hrvatskoj. Moje prezentacije su zamisljene da imaju 10 minuta, ali obje su se rastegle na 45 jer su pljustala pitanja sa svih strana… jedna cura me pitala koliko bi kostalo kupit kucu na obali, sa osmjehom sam joj reka da to ona nemre kupit…mo's mislit soka kad sam to rekao, kako ne mozes kupit, sve se da kupit ovdje… aha, ako nadjes hrvatske krvi ili se udas za mene, to su ti opcije… J uglavnom, dosao sam u hrvatskom dresu, sa kravatom oko vrata, pricao o svim onim stvarima koje bi za njih bile sok, kao sto su za mene sok ovdje…
O jugi je prezentacija ustvari bila o socijalizmu, da im opisem obje strane medalje, jer za njih je socialism rijec sa negativnom konotacijom. Najozbiljnije, bila je rijec u takvom kontekstu, pa sam pitao profesora iz engleskog da li socijalno znaci nesto lose, on mi je ko iz topa rekao – da.
Bili su sokirani kad sam im rekao da kad sam ja bio klinjo, ako imas paket m&m'sa, moras podijelit sa svima, ako ne podijelis – skrtica si, nema gore stvari od toga… „kako to mislis moras podijelit sa svima, pa to je tvoje!“ je, je, tvoje je, pa kad upadnes u govna, plivaj sam ili se udavi, eto, sta cu ja dalje pricat,,,, i onda se pitaju kako nemaju prijatelja… uglavnom, i kod nas se klima mijenja, na gore ako mene pitas…
Jedan dan je bio ludo hrvatski – prvo je rocko dosla sa bocom Jane!!! Jane, todoriceve Jane! Skinny water, tako se prodaje ovdje, bottled in Croatia pise. Amerima napises da ce smrsavit ako ne rade nista i vec si im prodao nesto. Voda za mrsavljenje. No comment. Onda je na travel ili international channel, sta ja znam, kabelska broj 29, bio prijenos nove tv. Nove tv! Kad si van drzave, i sasa kopljar i izvjestaj o HAK-u u Zagrebu postane zanimljiv. Taj dan je i Ljubicic igrao u direktnom prijenosu na ESPN-u, cisto da se zaokruzi slika…

A televizija tek! zamisli reklamu za film, cini mi se Swordfish, starring – Halle Berry, John Travolta and Tom Cruise's cousin! Gledaj film jer u njemu glumi bratic Toma Cruisea! Ja i cimer smo se pogledali, roknuli se smijat i izbjegli bilo kakav komentar na to, jer bi pricali do sutra. Preksutra izlazi DaVincijev kod, film, svi su ludi vec, zao mi je sta to propustam, trebali smo ja i Tim ic gledat, ali cekat ce jesen na dvd-u ili negdje doma.
Ja sam od doma pokupio par nasih filmova, pa sam s cimerom gledao Kajmak i marmelada. I sad, kako film nema prijevoda i titlova, gledali smo to na svim balkanskim jezicima koji se govore u tom filmu,,, moj cimer poljak je slusao i povezivao, da bi skuzio, pohvatao je bit price, i ubijao s komentarima.. jer on je „juznjak“ u Berlinu, kao Bosanac u Ljubljani… ovo sad pisem za moje Slovence – njegova prva reakcija na one slovenske obicaje je bila „pa ovo su Nijemci, isto, isto, isto kao Svabe!“ ona scena u restoranu, ajnzeri, zvajgeri, trgao se od smijeha… stranci u Berlinu zovu nijemce Kartofeln, kumpiri, sad neka se moji slovenci brane od ovoga…
U gostima nam je bio i Bilal, Afganistanac iz Berlina, vise sam kuzio kako ova dvojica pricaju pokvareni njemacki nego cisti njemacki, mijesaju arapske, turske i poljske i svakakve druge rijeci… bili smo nas 3 negdje u shopping mallu i isli jest. Sad ti mi sjedimo za stolom, a za stolom do nas, jedna cura podrigne naglas, onako zesce. Ja sam vec to naucio, to je dio americke kulture, mozes podrignut na glas koliko hoces, kazes excuse me, i ides dalje, na to se nitko uopce ne obazire. Osim nas stranaca kojima je to ne-kultura… Bilal nije mogao doc k sebi, pa smo mu nas 2 pokusavali objasnit da je to „normalno“…

Sad sam usao u drugi avion, Croatia Airlines, dome slatki dome, cim sam usao pozdravljen sa „dobra vecer“, a stjuardese nikad zgodnije, ove iz lufthanse im nisu ni do koljena…iza mene usli Lackovic i Sprem, a sad ulazi i onaj kosarkas Rimac. Ma to te ja pitam.

U ovom vremenu sam mogao bit i u Japanu, moj suigrac mi je bio nasao posao tamo, da poducavam engleski, ali oni traze nekog ko ce radit cijelu godinu dana, ne mjesec i po. Iz Californije mi je karta za Tokio oko 500 dolara, i vec sam to predbiljezio, cim prve pare ulete da mogu to platit, i ostale troskove ofkors, idem tamo u posjetu. Ovaj moj suigrac Salvadorac iz Los Angelesa oce ic tamo probat igrat za pare u Decembru, najiskrenije mislim da nema sanse, kao ni ja, ali ponijet cemo kopacke cisto reda radi, ako odemo.
Ta japanska kultura mi je nevjerojatna, neke stvari jednostavno nemaju veze s vezom, da bih to skuzio, moram otic tamo i to vidit… kaze kazuko da se prije seksa moras oprat. Mi ju svi gledamo, „Salis se, jelda? Mislim ono, moras se oprat taj dan, par sati prije izlaska ili cega vec“.. kaze ona, ne, ne, vec neposredno prije. mi smo sutimo u nevjerici dok nam bujaju ideje koliko fora cemo izbacit na taj racun i onda se samo krenemo valjat u smijeh… oni su totalno cudni, kako bi rekao mislav, ko da vole da ih se ponizava, mazohisticki, nema sanse da ce ti uzvratit bilo sta, sta god im kazes. Ako je netko mladji i samo 1 dan, mora starijem govorit „san“, to je kao „gospodine“, pa Takashi kad prica s Onom, cijelo vrijeme mu govori Ono-san.
I brzo pokupe kulturu mjesta di jesu, na pocetku svi godine ko sat, na predavanju tocno u minutu, nakon par mjeseci, ulijecu kad god hoce, prepisuju na ispitima sto je u Japanu najveci grijeh koliko cujem, sramota, ko neke druge osobe postanu… od njih 5, 3 sute ko zaliveni, Ono prica za sebe i njih 3, Kazuko je vec prije bila u Americi, pa je to druga prica.
Kad odem, znat cete, nikad blize nego sad, iako treba prvo zaradit nesto za tu avanturu.

Bio sam nedavno i u ulozi poslodavca, kako je nas trener otisao, ostalo je prazno mjesto Athletic Directora, pa smo jedna cura i ja bili na search committee za nac novog… 2 studenta, 1 profesorica i 3 birokrata sa faksa. To je zanimljivo iskustvo, bit sa druge strane pulta, u rukama imas 20 zivotopisa i na temelju toga probires. Naucio sam da uz moj CV mora obavezno ic pismo, pomalo osobno, daj reci nesto o sebi, da dobijem dojam ko si, sta si, daj malo zelje i entuzijazma, jer ako ne, ostanes samo komad papira, svi su ti isti. Ustvari, moj cijeli CV npr. pada u vodu, jer americki CV izgleda totalno drukcije… ne smijes stavit nikakve osobne informacije u njega, ni sliku, jer se ameri boje da ako zaposle tebe, netko ce ih tuzit da su te uzeli jer si ljepsi ili deblji (ili ruzniji ili mrsaviji), jer si ti rodjen 2 godine prije/poslije njih, itd.… sve osobne informacije moraju ostat skrivene, kakva si osoba, to mozes pisat u toj „cover letter“-u. totalni idiotizam za mene, jer svejedno moras doc na intervju poslije, pa si na istom, vidit ce te prije ili poslije, samo se gubi vrijeme s tobom…

Sad sam htio napisat da cemo dobit novine i da cu vas sve spizdit radi „sportskih“, ali to je bilo samo za business class. Znaci to je ta razlika u cijeni, vecernji i cokoladica, totalno vrijedi para.

Sta sam jos htio rec…. Da, bio sam u posjetu kod 2 starca iz istre (koji zive u oaklandu)… tako ja u periodu spring break kad sam pare umjesto za neko putovanje odvojio za ono auto, ostao na campusu, pa sam imao vremena skocit do nanda i paole chrevatin… zive u oaklandu vec milijun godina, oboje su rodom iz okolice Visnjana… pitate kako sam dosao do njih, sigurno? Slucajnosti radi, to je rodbina jedne tetke koja radi s mojom majkom koja je bila u Oaklandu prije jedno 20 godina. Eto, slucajnosti, ko vjeruje u tu rijec.
I nemam ja broj, pa se ne mogu najavit, nego upast na iznenadjenje. Otvori mi vrata Nando, ja mu se predstavljam na hrvatskom, i onda skuzim da me stari ne kuzi i samo kaze na talijanskom „ma tu sei Jugoslavo?“… ma Jugoslaven, nego ca, porko tic, to san ja, da, iz Poreca san, da Parenzo… stari sav u soku, pozove nas u kucu (cimer je isao sa mnom), Paola jos sokiranija kako sam upao iz vedra neba… (by the way, stari se rodio u Strpacicima mi se pera, ali ne predika hrvacki, samo po talijanski, tako je to bilo nekad)… zamislite sta su radili to popodne, cistili staklo na stolicu u dnevnom boravku ispod kojeg su razglednice i slike Poreca… ah, slucajnost!
Pricali smo malo na engleskom, malo na istarskom, malo na talijanskom, moj cimer zabezeknut je pokusao to sve pohvatat… Memo, ti bis moga znati te njihove zrmane iz Poreca, Kladio i Moreno Krevatin, njihovih imen se jos domislin, to su 2 brata ili tac i sin, tako nisto… za tega Morena su mi rekli da je branija u Visnjanu, pokazivali mi slike…

E da, kad smo kod „slucajnosti“, jedna Njemica koju znam s Koversade i s kojom sa ostao u kontaktu (naravno da sam ju vidio golu, sta pitate gluposti) ima decka pogodite u kojem gradu na kugli zemaljskoj? Oaklandu, 5 minuta od mog faksa. Bila je u Oaklandu, pa smo vidjeli 1 dan, eto koliko je svijet velik, eto. Ma malo vece selo, i to ne samo zato sto smo mi seljacine koji zivimo na njemu.

Neki dan sam bio u Orindi, jedno 10 minuta od mog faksa, mjesto je prekrasno, bogato, mrvicu van grada, isao sam tamo kod nekog doktora da mi tetivu pogleda (istegnuo i upalila se, pa sad mirovanje) i onda u istom danu sudio srednjoskolkama u getu, koji su to kontrasti… bogati vs siromahi u USA, ruzno, vrlo ruzno… sto je cetvrt siromasnija, to vise vidis auta sa super-sjajnim felgama, vise vrijede nego sam auto nekad, sto su ljudi siromasniji, to vise pretjeruju u neizgledanju siromasno ili izgledanju nesiromasno, pa sve pare strpaju u tako neku glupost, felge za auto. Kod nas ista prica, svi zive na karticu. A zadnjih par utakmica koje su nam dodijeljene, ja i Mike smo pomislili da nas oce ubit ovi iz sudacke organizacije, sve u najgore dijelove grada… bio sam i glavni sudac na jednoj tekmi, i kako pravila nalazu, nemres pocet tekmu dok se svi ne maknu iza gola.. i sad ja odem do bande tinajdzera, kalibra mog burazera, osmjehom ih zamolim da odu sa strane, a ovaj jedan mi govori – no comprendo, no ingles… ma ti ces mene prcat, sad cemo vidit ko je gazda i ja se ufuram da znam pricat spanjoski i pocnem srat – oh, no ingles? No problemo, hablamos espanol. no potemos jugar el partido sin vos otros sin aqui bla bla ko zna sta sam jos umijesao… momak se samo nasmijao i otisli su svi sa strane bez prigovora, popili fintu da znam spanjolski, bio sam preponosam na sebe, naguzit momke iz geta na gostujucem terenu, 0-1, neprocjenjivo, mogla bi bit jedna od onih reklama za mastercard… u poluvremenu kao showtime, svi ti koji su gledali samo ulete u teren, uzmu lopte i napucavaju okolo, free entertainment. Morao sam zaustavljat igru jedno 3-4 puta i trazit ih da se maknu od aut linije bar 20 centimetara, da se ides drzat striktno pravila ne bi nikad utakmica bila odigrana…

Zadnjih par dana su bili turbo, 5 finalsa u 4 dana, ali prije toga je bilo i suncanja i svega na nasem bazenu… inace, cijelo proljece je vrime bilo od kurca, navise padalina u zadnjih 100 godina (bez zajebancije, nije metafora!), sad je to sve procvalo i sunce sija… sjecam se negdje 15.2. smo igrali flag football, to ti je kao football, samo bez svih onih stitnika, ali nesmijes nikog skefat na zemlju, nego ima zastavice na sebi zaljepljene oko pojasa, pa kad ih strgas, tu igra staje. Igraju i cure, ali mora bit isti broj cura u svakoj ekipi, tako da one cuvaju jedna drugu, jer bi inace bilo povlacenja za svasta, ne samo zastavice…:-)
Taj football je zanimljivo igrat samo ako si querterback, dakle onaj koji baca, ili receiver, koji lovi, ovo drugo je sve nepotrebna tuca na terenu, mozes bit glup ko zid i nikakav sportas i bit najjaci igrac na svijetu. Tad smo igrali u kratkima, mislio sam da ce to potrajat cijelo proljece, kao i uvijek, ali pusiona, kisa do pola 4.mjeseca. i da, igrali smo vani to, morali smo svi potpisat da igramo na vlastitu odgovornost, jer s obzirom da je to skola organizirala (a jace organizacije, zelena trava, cunjevi i hot dogs), da ih ne bi neko osiguranje tuzilo. Mislim da sam potpisao 10 takvih gluposti, na skijanju isto tako, necuveno, ako ne potpises, nemres igrat.

U subotu navecer sam posudio kombi od roxanne, u ponoc vozio 10 ljudi na taco truck kad su svi ogladnili, pa je pala ideja da slijedeci spring break iznajmimo kombi i vozimo se preko amerike, nije toliko skupo kad ima vise ljudi, californija – florida, pa ostat par dana svugdje po putu… ma puno ja pricam, treba prvo radit za to financirat, ali eto, potrudit cemo se, hvala bogu, svi smo radno sposobni, svi su za, sad cemo vidit koliko to ustvari zelimo…

Tanja je pitala da li san se namura kad nis ne pisen, nisam, nisam, iako sam na najboljem putu, s nekon malon se cujen i vidin svaki dan, to jest do sad san, onda je ona posla nazad u L.A., a ja evo spin kod kume Ivone u Zagrebu… a pitanje da li cu je vidit uopce ikad vise, jer na jesen ide na jedan drugi college u Atlantu, tradicionalno crnacki, dosadilo joj je bit manjina valjda… u krivo doba godine, sta ces, cud(es)ni su putevi gospodnji…
Prva ce sliku pitat Lulicka, dajem ruku za to, stavit cu online samo za nju.
Sad je jedno 2 i po ujutro, ali nema sanse da cu spavat, jer mi je tijelo jos na pacific time,a moj comp pokazuje da je tamo 5:28 PM, pa je uzalud pokusavat…
Ali potrosio sam rijeci, niste nikad mislili da je to moguce, a? spojit cu to u knjigu jedan dan.
Idem gledat neki film ili nesto, nisam vec milijun godina…
pozdrav svima, vidimo se tu negdje nadam se, ajmo Hrvatska!
Pusa
Ivan

p.s. ako dobijate neke mailove za sms.ac, to samo brisite, zamisljeno kao slanje poruka s interneta, ali ne radi ni za hrvatsku, ni za USA, sta ce mi to onda? To niti ja ne saljem, nego oni automatski u moje ime, gamad, da sam pravnik, sad bi ih tuzio.. J

p.p.s. pisano sad, tren prije slanja, nakon partijanja sa starim studentskim drugovima, dosao sam u Porec, docekan sam sa „picka ti materina“, dva puta od moje majke i „idi u kurac“ od mog starog jer se nisam javio da dolazim, eto balkanske dobrodoslice! Sve 5 dakle, samo da krv kola. :-)


- 02:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • storije iz kalifornije...

Linkovi