thanksgiving (u noci sa 29 na 30 novembar 05)
Alo!
Evo mene nazad iz San Diega, negdje je oko 12:51 AM, kako se vrijeme ovdje pise, ne mogu spavat, mozak mi luduje, pa ajde, da napunim dusu i iscrpim misli....
pitala je Antonija da li volim pisat kao hobby. Ma vraga, bas suprotno, nisam tip koji bi pisao dnevnik, probao sam doduse, ali prezaboravljiv, lijen, ili kako vec to zelite zvat... stovise, uvijek je cakula faca u facu vrijednija, ali toga mi valjda ovdje fali pa se sve prospe po tipkovnici...
ima ovdje jedan momak koji pise dnevnik svakodnevno, Anders, ali na svedskom je, ako se nekom prevodi, mogu vam nabavit...
bolje otic na cevape nego trosit vrijeme na kompu, istina, ali di ces ovdje nac cevape, Zoro?
dosao mi je cimer daniel iz vegasa prije par sati, pa mi prica kako je popusio 200 dolara u strip-clubu, sjebao ga prijatelj koji to ipak na kraju nije... striptizeta ga odvukla solo, veli on, nemam para za to platit, ali ona kaze, tvoj frend je rekao da ce platit, ajde onda, ako je to ovomu smijesno, neka plati...
nakon 3 plesa i 2 sise, veli ona njemu $200. what??? Ovaj frend veli da joj nije rekao nista da ce on platit, ona zove security, ako ne platite, bit ce sranja, zovu oni policiju (ipak je to legitimno zaradjen novac, kao da vam netko ne isplati placu za rad u autopraoni recimo.. dobru placu.) i morali ispustit komad kreditne kartice za to...
ja inace nisam isao u Vegas (Maja, si ti isla na kraju?), iako me je moj dobar frend Tim nagovarao valjda od treceg dana kad sam dosao ovamo, jer samo znao da nece bit bas ekipa za mene tamo... Where are you gonna go for Thanksgiving? Pitao je on, a moja zbunjena faca je odgovarala – what the fuck is thanksgiving??? On je vec par godina u USA, pa je naucio godisnju rutinu, kad su koji praznici kad se trose pare i to...
par njih je islo tamo s misijom zamijenit svu krv u tijelu alkoholom, sta cu im ja, uvjereni antialkoholicar, dosadjivao bih se slusajuci baljezgarije pijanih svedjana...
Vegas ce bit nekom drugom prilikom, iako ja mislim da ima vecih prioriteta za dozivit ovdje... a ima ih, bogami...
Ajde da vam objasnim taj Thanksgiving kako ga je meni ispricao moj frend Joe... taj praznik koji se slavi samo u Americi obiljezava dan kad su pilgrims (u prijevodu hodocasnici cini mi se) dosli u USA i krepavali od gladi i zime, pa su im Indijanci donijeli hrane ili ih pozvali na uzinu ili tako nesto... to je americka verzija, pilgrims su dosli, u bijelim kapuljacama, trazit Krista ili kogavec, normalna verzija je da je dosla ratna mornarica britanske krune i zapadnoeuropska olos... uglavnom festa, svi skupa pijanka i onda su ih pilgrims iz zahvalnosti odlucili sve pobit i i uzet sve sta imaju, ostavit im perje na glavi, 2 rezervata i 3 kazina. Kako je rekao moj docimer Jozo, da su imali imalo pameti, bili bi sve pobili na licu mjesta... morat cu malo istrazit te indijance, jer su stvarno zakon, intrigiraju neke stvari iz njihove kulture, npr. oni u svojem rijecniku nemaju rijec za „ja“, vec samo za „mi“, isto tako ne postoji indijanska rijec za „preljub“ i „kradju“ cini mi se... mislim, nemaju ni izraz za „televiziju“ vjerojatno, ali to hvala nasoj europskoj gamadi...
Ja sam za thanksgoving odlucio prihvatit poziv mog suigraca Jordana, Meksiko-Amera iz San Diega, pa otic dole par dana... njegovi su nas primili ko da smo im prvi rod, svabo i 2 svedjana su bili tamo 4 dana prije mene! Ma to su pravi ljudi, ti Meksosi njegovi, slicni nama, tako da meni uopce nije problem njih zajebavat, sve fore za Balkan koje mi padnu na pamet, samo prevedes na engleski i zamijenis nacije... iako sam se morao pazit dole, ipak sam bio gost tamo, da mi ne pobjegne neki bezobrazluk i zavrsim na cesti J
Njegovi me totalno podjecaju na moje, bilo ih je pun klinac familije iz LA na thanksgiving veceri... ubio sam se pirea, purice, prava hrana nakon dugo vremena...
Nisam stigao vidim puno san diega jer sam 4 dana bio bolestan-polubolestan, i sad me trgaju pluca i tek polako dolazim k sebi i obnavljam tkiva. Jebiga, shit happens.
Plan je bio okupat se u pacifiku koji je dole superhladan, ali da se kratko, ovdje na sjeveru kalifornije takve prilike nema do slijedeceg maja negdje valjda, kako vele...
Mogao bih opet kao i ove godine, kupanje za prvi maj, ko zna!
To mi je palo u vodu, ali bar sam bio 2 put vani... prvi put, dok smo se vozili dole auticem, Luke je inzistirao da odemo van u LA koji je usput, pa smo i otisli... neki club „Glam“ iloveglam.com u Irvineu, ajme, nikad u zivotu nisam vidio ljepsih zena nego tamo...
Istovremeno, nikad ni na ispraznijem i umjetnijem mjestu, ljudi tamo valjda misle da ih kamere prate u stopu, totalna umjetnjara, strasno... na cijelom putu nisam okinuo ni jednu sliku, ali ako Ricardo ima ponesto, uzet cu od njega...
Do dole ima nekih 8 sati voznje, a meni se pripisalo, ali gad Amerikanac nije htio stat do slijedeceg tankanja, morali smo pregovarat oko toga.. sjecam se prije 3 godine mi je djebo Brian iz waterparka rekao kako je the American way jesti i piti u autu (to nemres fulat, sva auta imaju umjesto mjenjaca drzac za casu, prostor za sranje iz fast fooda), cak i pisat u casu dok vozis. Rekoh, molim???? Nije ni ovaj puno sirih pogleda... pisaj u casu? Pa zar smo u ratu??? Mislim, ameri su stalno s nekim u ratu, ali nismo u Iraku, jebemumater.
A Meksos je da mi me vise prcao otvorio laptop i pustio pornic, stoka sadisticka, meni se pisa za umrijet...
Legao sam na zadnji sic, stavio slusalice i pokrio oci onom maskom za spavanje... da, to je jedan VELIKI novitet u mom zivotu, znate one maske s kojima svi glavni seratori u filmovima spavaju, vidja ih se u avionima (veli mi meksos da ih je on „dobio“ u Air Franceu, dobio, znam ja s kim pricam, dobio i kod nas ukljucuje torbu, strah i trcanje...)
Uglavnom, ja s tim spavam svaku vecer. To je najveci izum svih vremena, nikad nisam mogao spavat usred dana, eto i mojeg trenutka...
Negdje u zagrebu jos bice, sam prosuo i cepice za usi koji idu s tim u paketu, steta, jer ne bih morao trpit ovog stokanovica Nicklasa, svedjanina koji kad se napije ulijece svima u sobu i divlja... kod nas posebno, jer je moj cimer svedjanin... njega redovito istrese i ispljuska, meni se samo dere sa 12 milimetara udaljenosti, ne znam zasto mene ne dira...
Mozda je pijan, ali prije toga je uvijek svedjo, pa moguce da ima riguardo kako bi mi z uvega kraja Ucke rekli ili jednostavno misli da unatoc svim mojim filantropskim i pacifistickim crtama, sam ja ipak balkanac i da bi mogao dobit topli obrok iza uha...
Ja, posten covjek, komunista, nisam bas taj tip balkandzije, ali zna on u svedskoj dobro sta su balkanerosi... znao je sve psovke recimo prije nego sto sam ja poceo pricat... da, kad smo kod svedjana, ovdje su 3 mladica iz Malmea, tamo zive svi stranci, daleko najopasniji grad u Svedskoj, imaju klub koji se zove „Balkan“ cak, za njih je igrao i Ibrahimovic, jedan od te trojice je igrao protiv njega dok su bili klinci...
Oni su reprezentativni uzorak grada iz kojeg dolaze – otprije spominjani rumunjski madjar vladimir, arapski madjar zahid i cistokrvni svedjanin jon. Tako nesto je i populacija malmea valjda, trecina svedjana (valjda se jos pakiraju, pa nisu stigli odselit, ili jednostavno nemaju kome prodat stan, niko nece tamo zivit), trecina balkanaca, trecina iz ostatka svijeta...
Inace, svi oni su strasno ponosni na Ibrahimovica, ja ih stalno perem da je on nas, gle kako igra, bezobrazan, kako bi rekao Memo, „triba ti pistola da ga frmas“, kad je koji svedjanin mogao sve to s loptom, a gle nase... nisu znali da njegovo ime Zlatan znaci to sto znaci, ko da im se isus ukaza kad sam im to rekao...
Nego, sta sam bio pricao, di sam to bio dole... dakle, bili smo u tom glamu, onda 2 ispijanja caja, nesto sitno sopinga, u kinu (boze, nemojte gledat Jarhead, u konkurenciji za najgluplju tvorevinu svih vremena, zasad drugi na ljestvici, odmah iza covjeka)... u 1 ujutro mi se vracamo doma, a u petak je ta velika rasprodaja, najveca u godini... i u 1 ujutro je red ljudi za u Walmart, cekaju da se otvori i da razgrabe sve zivo... Walmart, ej, Walmart!!!! Ne znam kaj se imas bit u redu u 1 ujutro, tamo ionako imaju svega na milijune, nemres kupit pola toga u komadu, recimo prazan cd, nego odmah 50. ili deset DVD-RW-a, koji ce mi kurac toliko RW-a, ne znam jel oni znaju da su to oni koji se daju brisati i prziti ponovo...
Znate ono kako kod nas Bozic postaje bolesna komercijala, darovi i to sve, ovdje je takav svaki blagdana, a taj thanksgiving je kralj svih kraljeva, rekao mi je Jordan da se kupuju darovi za Bozic sad. A popusti su stvarno ogromni, u Old Navy je u outletu bio red za uci!!!! Udjes unutra, sve porazbacano, nema se vremena zadrzat samo u jednoj trgovini, ja sam cekao u redu za platit jedno pola sata.. nisam meksikanac... oni se ne bi patili s placanjem J
Ono sto je znacajno za juznu californiju je da je ona toplija, suncanija, lipca, bogatija, umjetnija i isfuranija istovremeno, i skroz je bilingualna... sve na spanjolskom i engleskom, skroz do Fresna, kako mi je rekao Mexos, to je iznad LA-a. Evo vama, purgerski gadovi, kad su u Istri predlozili da budemo dvojezicni, sve se uspanicili da cemo postat Californija. Idioti, pa necemo se vracat unazad... J
Zanimljivo, znamo svi da su svi ti gradovi spanjolskih imena, San Diego, Francisco, Ana, bilo kojeg sveca se sjetite (mozda nema Duje i Vlaha recimo), Los Angeles, ali to shvatis, utemeljeni su dok je bilo to meksicko, ali zasto se ulice u white trash cetvrtima zovu Calle Barcelona, Calle de las Coches necu shvatit tako brzo....
Bio sam i vani u Tijuani, koja se dole popularno naziva Ti-DZej.
Ja sam uvijek mislio da je Tijuana neko malo turisticko mjesto za Amere, da se dodju napit i kurvat za sitnije pare, ali kako mi je rekao stari Francisco, ima milijun ljudi i jos toliko koji pokusavaju uc u USA... inace, izmedju 2 drzave je ogromna ograda...
Ovi momci koji su bili sa mnom su vidjeli puno vise, Jordanov stari ima zubarsku ordinaciju tamo (za otvorit isto u USA treba imat posebne dozvole i skole, pa mu doktorska titula iz Mexica ne znaci dovoljno; ne da mu se ucit vise, veli, pa zivi kraj granice i svaki dan ide preko radit... vecina radi suprotno, zivi u Tijuani i radi u USA), pa ih je vodio okolo dok ja jos nisam dosao...
u Mexico mozes uc kad ti pukne, nema carine, policije, niti ne znas da si prosao granicu, jebestakvudrzavu... ali kako veli sam Mexos, ko bi tamo htio nesto svercat? Eventualno pobjec, to je piece of cake.
izasli smo tamo u high-class disco Tangaloo www.tangaloo.com u subotu navecer (kako znam da je high class? Jer je 20 dolara za upad, po Americi placas manje), na ulazu metal detector (to jos nisam vidio nigdje u discu), pretrazivanja, oduzimanja kamera i svega...
zene ljepse nego u USA (ne vise nego u Irvineu doduse), atmosfera ljudskija, opustenija, ali jebena mjuza cisti house, popizdio sam... ovi moji su uzeli posebni odjeljak u discu, i to tamo nije neka zabacena vip loza, vec prvi redovi do pozornice di je brdo securityja i konobari koji sluze samo tebe i trce, bas trce kad narucis nesto, ne kao metafora, doista trce... nije da je mene ta loza nesto impresionira, ali ovim pijancima je nesto znacilo da ne moraju sami tocit... ma preseravanja.
Na kraju sam ja uzeo kljuceve i vozio doma ogromni jeep automatic (to je cista glupost vozit) iz Tijuane... imao sam problema, jer od 2 amera koji su znali put, oba su bili super pijani i govorili da vozim u suprotnim smjerovima... onda smo isli na tacos u 3-4 ujutro, ajme ljutoce, popio sam cisternu vode nakon toga... ne znam koji je kurac ljudima, ali svaka, ali bas svaka nacija ove kuglice zemaljske misli da oni mogu popit najvise... mislim, shvatio sam ta infantilna opijanja tko ce vise, mi se u svemu moramo natjecat i dokazivat jedni drugima (ajme nesigurnosti u se), pa valjda i u tome, ali svi misle da su oni svjetski prvaci u tome... pogotovo Ameri, a ovaj Svabo (cija je poljska crta ipak vise radila tu vecer) je popio koliko ovaj amer i polumeksos skupa, oni i dalje misle da mogu popit ko deve...
Preko granice nazad nas nitko nis nije pitao, vidio je Amer pijane studose i mahnuo rukom...
Moje oko je zamijetilo klinca koji u 11 navecer zonglira lopticama stojeci na kanti na semaforu toliko tocno da zna kad se mijenjaju svijetla, pa ide na suprotnu stranu ulice, u borbi za bolji zivot, curi od 11-12 godina prodaje zvake u 3 ujutro ispred diska, redu ljudi na granici za u USA koji prodaju razne sitnice, u 4 ujutro, znajuci da bogata Americka mladez tad ide doma...
ajde, da zavrsim ovo sociolosko istrazivanje, mogao bih i ja na spavanje, sutra ima za se ucit, radit, pricat cu ostale zgode neki drugi put...
drugi tjedan, ne prije, ne ocekujte odgovore na mailove prebrzo, imam ispite u petak, ponedjeljak, utorak, nisam jos poceo nista, naravno.
Ali ne brinem ja, pa nemojte ni vi.
Ajaj svima
Hlapone
p.s. Cincor, ca si mi neke poruke ostavlja na skypevoicemailu? Cu te zvat sutra, cim osvane (meni, naravno).
|
