kepacinusa

subota, 22.10.2005.

lista $100 (10/19/05)

Evo, novi mail, da ga i ja napisem nakon nekog vremena…
U ritmu zivota jednog balkanca koji odolijeva naletima americkih obaveza, neke stvari se moraju zrtvovati…
U pocetku sam izgorio od svih silnih obaveza, naucio lekciju i sad laganini, onako kako meni pase…
Zahvaljujem na vasim mailovima I izvjestajima iz zivota, keep up the good job, nemrem poodgovarat, jebiga.

Trenutno sam u fazi trazenja karte za doma za bozic, mjesec dana poreckog zraka, tatine kuhinje, yellow ball lige (Benc, evo malo propagande za tebe) i mnogih vas…
Nabavio sam si neke internet programe i tv tuner da mogu pogledat malo europskog nogometa na kompu, malo da osvjezim oci i ne zaboravim kako se to radi...:-) ovdje to nitko ne gleda, ustvari – ne postoji na tv-u (osim nekim ekstra placenim satelitskim programima koje ja ne mogu ni vidit), tako da smo svi europljani pomalo gladni toga...
Bio je dosao lothar matthaus u ameriku igrat nogomet, otisao je nakon mjesec dana i rekao – Ameri ne kuze nogomet i gotovo.

Nogomet je i kod mene prica za sebe, ne samo da ga ovi ljudi ne kuze, oba trenera misle da su polubogovi jer su vidjeli shemu 4-4-2 u nekoj knjizi, jos mi se desavaju stvari koje u zivotu nisam dozivio, igram ekstremno malo… ispocetka sam bio ljut sto igraju ljudi koji nikako nemru igrat ispred mene, ali onda sam skuzio da se nemam sta zivcirat radi stvari na koje nemam utjecaj, pa sam prihvatio tu nepravdu kao gotovu stvar i odlucio da se necu zivcirat radi toga, vec spilat za sebe… i otad gustam. Svi me pitaju sta sam se posvadjao sa trenerom ili nesto, ali nisam, eto… ovdje se nije pametno posvadjat sa trenerom, pogotovo sa nasim, taj nema 3 ciste o fudbalu, I umjesto da nauci nesto od europljana I brazilaca, on svoje americke spike gura… nije da mora mene slusat, ali imamo momka koji je bio u juniorima barcelone, jednog koji je igrao za svedsku kadetsku repku pa su ga ozljede unistile, valjda oni “znaju ponesto”... taj momak souza je bio na sirem popisu brazilske repke do 18 valjda, u njegovoj sobi visi slika s ronaldinhom i luxemburgom, da hoce, sad bi mogao igrat za velike pare u europi...
Za jedan primjer, bio je svicarac doma 2 tjedna, vratio se, pita me “what happened to you? What is your injury?”, kazem ja, buraz, vjerovao ili ne, ja sam potpuno zdrav, odakle ti da sam ozlijedjen? „Well, when I heard who played, I figured you must be injured.“
Nije prvi put da sjedim na klupi, ali uvijek sam znao zasto je to tako, igrao je netko bolji ispred mene, sad je druga prica…
Isao na razgovor s njim, da vidim koji mu je kurac, kad ono – veli mi – papiri ti nisu rijeseni i nisi registriran… fucking unbelieveable, tu sam 2 mjeseca I sad mi velis da treba rijesit papire???
Ne znam zasto to prije nije rijeseno, meksikancu je to sve jasno ko dan (“he doesn’t like you, and that’s it. You don’t know how bastard he can be…), eto…. On je lani bio zrtvovan jer je branio jedan losi amer koji je bio frend s pomocnim...
Sad sam to rijesio, ali i dalje ne racunam na nista, odigrao sam prve minute, imao i jednu ili 2 asistencije protiv neke bezvezne ekipe, jedne od rijetkih minuta, sezona traje jos 10-20 dana i to je to za ovu godinu...
Nisam ja jedini na ledu, momak iz pomlatka herthe berlin je u slicnom polozaju, jedan svedjo isto, igraju neki „domaci“ decki... mi smo poprilicno skupi, svi na stipendijama, ali eto – valjda si ovi to mogu priustit...
Smijesno je nama to pomalo gledat, ali bolje da je smijesno nego da placemo...
Da ne planiram diplomirat ovdje slijedecu jesen, vjerojatno bih presao na neki drugi college, bez puno mozganja...
Ali dobro, ima zivota i van terena, bit ce vise vremena za druge stvari... mozda se bacim u suce, dobra para, a ovdje bi nas najlosiji sudac bio bog, jer kad dodju neki likovi na teren, to nije za vjerovat... ti ljudi naravno nikad u zivotu nisu ni igrali fudbal, niti ga gledali na tv svaki tjedan, pa im nije ni zamjerit... a kod nas suce potrgaju na terenu, ovdje ti nitko ne smije ni pisnut nesto ruzno, progovori su prava rijetkost od igraca, odmah zutaka za to dobijes...
Sistem bodovanja je ovdje (jos) jedno svjetsko cudo, nema ono pobjeda 3 boda, nerijeseno 1, poraz 0. ma kakvi, ovdje ako pobijedis gleda se s koliko si golova razlike dobio, koga si to dobio, da li je to A, B, C ekipa, tako da mi sa skorom 5 pobjeda, 6 poraza, 2 nerijesene imamo taj Longo kako se zove 12. u Americi. Igrali smo s nekoliko najjacih ekipa, izgubili sa 1 razlike od njih, to je brdo bodova za nas...
Trener to ima u malom prstu...bar nesto.
Mislim, on veli – we know the system, so you don't have to worry, 10 coaches get it, the others don't.... jebote, svatko ko pogleda taj sustav odmah ti je sve jasno, ali eto, neka mu je bar neka stvar da moze rec da zna...
U utakmici mozes vrsit izmjena koliko hoces, igraci mogu ulazit i izlazit, tako da je nasa praksa da svakih 15 minuta izvadi 2 krila i ubaci 2 druga (ko fol, oni najvise trce)... nije njemu jasno da nije sve u trcanju i da ti treba vremena da udjes u utakmicu, osjetis igru, teren...
Ustvari, u zivotu nisam igrao individualniji nogomet, koji direktno odrazava njihovo poimanje zivota, svako za sebe... a znalo se desit ko klinac da sam igrao na nekim selekcijama istre, s ljudima koje nikad u zivotu nisam vidio, pa igras ko ekipa, ali ovo...
Rijeci a la community, teamwork i slicno u ovom okruzenju su fancy words, puno price nizasto. Ajde, bar to ameri priznaju, na social psychology pricamo cesto o drugim kulturama...

2 tema zanimljiva muskom dijelu auditorija, a svi pitate – zene – nema nista posebno za ispricat. Aaaaaaaaaaaaaaaah, veliko razocaranja za sve koji su pitali, kao npr. legendarni Bile u njegovom klasicnom stilu („dobro Kepac, sve je to lijepo i krasno sta ti piskaras, ali di su pice?“) a gentleman never talks. Haha
Da in general nisu lijepe ko nase maca-do zene, necu otkrit nista posebno ako to kazem.
Ovdje sam puno puta bio vani za moje pojmove vecernjih izlazaka (da, ponekad se i meni cinilo da zivim samostanski), jedno 5-6 puta u 2 mjeseca, sve to u vrijeme super obaveza i nogometne sezone, tako da je mnogo... sta ce tek bit van sezone...
Kako mi je puna kapa ove hip-hop muzike, prijedlog svicarca da idemo u coutry bar mi je sjeo ko budali samar...
Da, kad smo kod te muzike, puno vas bi ovdje uzivalo u hip-hopu i tim pizdarijama, samo to se slusa, pogotovo ovi momci iz LA-a, njima je to ono – ko Elio Pisak doma. J
Dozivljavaju je ko svoju, iako su ti momci iz LA – jedan iz Hondurasa, drugi iz Salvadora na green card.
Cak i moj trener zna sve rijeci iz Hollabackgirl, neki dan je pjevao do treninga di se vozimo... uvijek jedne te iste pjesme u kombijima za trening, u teretani, po domu, 10 njih ukrug, katastrofa...
I rekoh ja, idemo u kantri bar – saddle rack se zove. Fenomenalno.
Unutra brdo ljudi sa kaubojskim sesirima, apsolutno svi u jeansu, apsolutno svi bijelci, klasican redneck bar.
Velim bar, vraga bar, velika sala sa pozornicom, mozes unutra sleper 2 puta okrenut (ovo je bilo za tebe, Rito)...
U jednom kutu electric bull, u drugom „domaca“ spiza, ogromna pozornica, ziva muzika u kojoj se mijesa svega pomalo, od AC-DC-ja do Hollaback girl (milijun cura se popne na tu pozornicu pa pjeva sa starom rokericom za mikrofonom), pa sentisi di jednostavno pleses s bilo kim (onako kako su to nasi starci prepricavali, ples u Jugoslaviji), jedan starac koji cijelu vecer ko nadrogiran skakuce (ne bih se zacudio da je nafiksan, u tim godinama inace se drzis za ledja, ne za necije ruke i densas) sa svim naljepsim curama u baru (taj je stvarno izbirljiv)... svicarac michel je posebno zadovoljan tim mjestom, pa smo isli opet drugu subotu, u prosjeku puno ljepse cure nego na common mjestima...
Atmosfera vrlo pitoma, imaju izbacivace koje vidis usred podija kako sa krpom brisu pod jer je netko nesto slucajno prolio (nedajboze ono nase, lupni casom o pod i te pizdarije)... kod nas su izbacivaci redom mrcine, ovdje smo nas cetvorica inace miroljubivih nejakih fuzbalija mogli ih potuc sve da smo htjeli. Tako veliki su bili.
Naravno, to je redneck country bar u californiji, pretpostavljam da negdje na midwestu na takvim mjestima hodaju u bijelim plahtama i vjesaju nekog crnca i onda svi odu na jutarnju misu u 6. J
To je stvarno fascinantno u ovoj zemlji, ima apsolutno svega i svacega, najnapredniji fakulteti na svijetu do najveceg ljudskog sljama, super velikih gradova i fenomenalnih prirodnih ljepota... kad sam koraknuo u taj bar sve mi je to proslo kroz glavu, cudo nevidjeno...

Neki dan sam prvi put u zivotu gledao cure kako igraju nogomet. Cure kako igraju nogomet, moram si to jos jednom izgovorit, neprirodne rijeci skupa. Ovjde puno vise cura igra nogomet nego momaka, koliko znam, zenski nogomet je puno razvijeniji i u taktickom smislu nego muski, ne znam odakle sve to, ali bit ce radi para.
Nogomet je uvijek bio muski hram, pa je meni cudno vidjet cure s kopackama, ali eto – tu sam da ne budem vise narrow-minded.
Iznio je drugi svico toby teoriju relativnosti vezanu uz zenski nogomet... 1 sat s curom koju volis – kao 1 minuta, 1 minuta zenskog nogometa – kao sat vremena.
Meni nije bilo toliko tragicno, cak sam bio iznenadjen kako igra polumeksikanka Rocio, poznatija kao Rocco i moja frizerka.

Vrijeme je ovdje neko cudno, navodno ljetno sad, jer je fino toplo, imam 3 para japanki koje nosim stalno, kad sam dosao usred 8.mjeseca je bila maglustina ujutro, sad sve fino bistro... kisa je padala 2 puta, jednom punih 15 minuta, drugi put nesto preko noci i to je bilo to. Northern california, sta ces.

Bio je potres jednu noc, 3 i nesto po rihteru, sitno, sve se treslo, ja sam se probudio, okrenuo na drugu stranu i nastavio dzonjat... ujutro sam mislio da sam to sanjao, ali onda sam na dorucku cuo da nije bilo samo kod mene... J tu ocekuju u slijedecih 20 godina jedan ogroman potres koji bi trebao razvalit pol zaljeva, svi koji su bili sa mnom u grupi na scenariju 2010 ce se sad nasmijat – mi smo „predvidjeli“ potapljanje cijele te silicijske doline (od san josea do tu gore, dok se vozis na neku utakmicu ili van svako toliko naletis na headquarters neke ogromne multinacionalke iz tehnoteritorija) u nasem scenariju, onako iz zajebancije, kad ono....

Jedno vrijeme je bila opca panika na faksu, jer je neku curu napao „nepoznat frajer“, usred bijela dana joj je zatuka 2 zlepe, zvao na telefon cure iz odbojkaske ekipe i takve pizdarije, pa su se svi prepali, jos kako Ameri sve to pretjeraju... cure naravno, pa smo ih mi pratili okolo, svi su bili u stanju pripravnosti, sad koliko cujem je puno price nizasto, cini se da je to ova jedna cura izmislila, jer se nije ni vratila s Havaja amo... ah, psihopata na svakom koraku, ne znas je li ona ili stvarno ima taj neki pacijent...

Svako toliko imamo neki festival tu na faksu, pa razni studosi izvode razne plesove, imamo klub Havajcana, oni imaju svoje tradicionalne, Indijske, Indijanske, crnci repaju, rucak na zraku, suncu i mjuza, uvijek gust. I to se studosi sami jave, sumnjam da bi kod nas to upalilo na volonterskoj bazi...

Tamo svatko moze prodavat hranu ili pice, pa je jedna cura prodavala – baklavu!

Baklavu!!!

Pitam ju ja di je to nabavila, trader joe's to dila, i pocne ona meni kako je to greek kolac, zove se baklava (oni kazu sa naglaskom na va) i bla bla... rekoh, zeno, kome si ti nasla pricat sta je baklava...
Iako ja nisam neki fan tog kolaca, zgrabio sam priliku za malo balkana... i onda sam je poveo sa mnom i rekao da prati jedan psiho-socioloski fenomen – kako ce turcin bora reagirat kad vidi pladanj... kao da je vidio lice Muhamedovo na tom pijatu...

Jedna moja susjeda je plesala indijanski ples sa krugovima, sad je se bojim jos vise... bojao sam je se od trenutka kad je u 9 ujutro stavila cizme i uniformu i isla koznakud deruci se na mene „put some clothes on“, a ja jos krmeljavih ociju isao kroz hodnik do wc-a... daj oladi, bila je u iraku godinu dana, pa se valjda jos nije aklimatizirala na normalan svijet... a volio bih popricat s njom da cujem kako to jedan vojnik razmislja, ali je jebeno antipaticna. Bar zasad.
Ja sam postao poznat kao covjek koji najvise jede na campusu (a ovo jer Amerika, e!), unatoc tome sta je hrana sve losija i losija... svim studosima, na znanje, nedajte da se SC privatizira, ovjde to radi privatna kompanija, a zna se sto je biznis...
Ono sto je jos abnormalno svim Amerima je moje namigivanje – ono, kad prolazis kraj nekog, pozdravis, ali nekad sam lijen i onda samo namignem... kad sam to prvi put napravio, svi su umrli od smijeha...
Ono, sjedili su za stolom i zvali me samo da im namignem...rekli su mi da je to gay fora i da to ne radim. Ma ko vas jebe, nisam se dao i sad je to moj zastitni znak, iskljucivo ja to radim.... cudna nacija...
Druga stvar za koju me cesto opominju je setkaranje polugol po katu (nekad puno normalnije nego ona zenturaca iz vojske), ono kao doma... ovdje nema odvojenih muskih i zenskih katova, domova ili ne znam cega.
Rekoh, pa nisam gol, da smo na bazenu (a imamo bazen na faksu i cesto se tamo brckamo, ja znam otic plivat i recimo u 10-11 navecer, grijan je) ne bih bio nista vise pokriven... ali ovdje nitko ne nosi one kupace ko kod nas, samo i iskljucivo hlacice za kupanje, inace si freak nad freakovima. Ja sam stranac, briga me.
A sta se tice onog mog nadimka – Pee-wee, pitao sam fizioterapeutkinju sta im to znaci, po cemu je taj pee-wee herman poznat. Veli ona, uhapsen je jer je drkao u kinu.
Super, slijedeci dobar film koji izadje, zna se sto mi je ciniti. J
Tu svi imamo nadimaka, ja sam pi-ui, croatia, iuan (tako me zove japanac), ajvan i sta sve ne...
Taj japanac je bio 3 mjeseca u argentini, pa se ufurava da prica spanjolski, a nemre ni engleski posteno, svako toliko izbaci nesto novo, svabu gregora zove „alemania“, a brazilca wilsona – negro. Iz ocitih razloga, ali ovo je amerika, tu je to osjetljivo podrucje, kad smo mi to culi na utakmici nismo mogli doc k sebi...

Moram zahvaliti velicanstvenom Zoricevicu koji mi je omogucio gledanje tekme Hrvatska-Svedska na kompu, sad imam materijala da perem ove Svedjane godinu dana (njih je jedno 10 tu). Kad sam prvi put cuo rezultat, malo sam ih prckao, Vladi se ubrzo razestio, ali morao je sutit i trpit... pukao je kad mu je jedan Amer nesto rekao i izderao se ono sta svaki europljanin tu misli – shut up you americans, you don't know shit about soccer. Potrgali smo se od smijeha kad je drugi svedjanin nicklas rekao – shut up you americans, you don't even know what croatia is.... i opet istina...
Taj vlado, sad se jedan drugom obracamo sa „pusi“, kratica od „pusi kurac“, valjda nasa psovka koju on najvise voli izgovorit, nisam ga ja naucio, casna pionirska, ako lazem ne volim tita.
Doma inace psujem ko kocijas, ali ovdje ama bas nista, cak i kad fulam nesto na terenu se sve svede na fuck ili tako nesto, pitaj boga zasto...
Ma desavaju mi se i druge cudne stvari – dijelovi kose (zalisci) su mi sada pomalo plavi, valjda to kalifornijsko sunce... nije mi samo jasno zasto samo ti zalisci, ne i ostalo...
Povremeno me ulovi neka balkanska pjesma i onda sam npr neki dan cijeli jebeni dan slusao – Lepu Brenu.
Imam 5 pjesama od burazera, i svih 5 se je vrtilo koznakolikoputa. Sanse da doma odslusam 2 Brenine pjesme za redom su recimo iste kao da dobijem na lotu.

4 puta zaredom.

ali eto – tako moj duh reagira na sve ovo oko mene...

tutor sam iz matematike, i trebam mnogo mnogo mnogo stpljenja za ucit neke ljude, jedan mi je rekao – „imam feeling da bi me najradje zviznuo“. Totalno bi, pogotovo kad se ne trudis razmisljat. Ponekad moram ic u rikverc i ucit ih neke fundamente, nije meni problem, satnica ide, ali svaki put se zaprepastim jer se kod nas to gradivo radi recimo u 1.srednje, nekad i iz osnovne..... Taj momak je i na listi svicarca michela od $100. on veli da bi dao $100 da mu moze zatuc jenu saku u glavu bez nekih posljedica (sudskih, skolskih i tog...), a najvisu cijenu je postigao nas pomocni trener. Najarogantija osoba u radijusu od 3 kilometra, kud god ode.
Isto na toj listi je momak kojeg zovemo ronaldo. Zasto bi nekog polufrancuza zvali ronaldo? Jer je napadac i debeljuco, samo su 2 takva na svijetu, ronaldo i gerard. A taj nikako da ga prestane srat. Prvo je ustvrio da je Kanada drzava od kurca jer – there are no beaches.
A neki dan na rucku je ustrajao na tvrdnji kako hrvatska ima jednu od najboljih nogometnih ekipa od bivsih zemalja SSSR-a.
Meksikanac Ricardo se je digao sa stola umiruci od smijeha i rekao mu da usuti momentalno jer prica gluposti, ja sam mu smireno priopcio da se vise ne upusta u takve rasprave s nama, jer da to nisam slucajno bio ja, uvjereni pacifist i filantrop, vec recimo netko od ljudi s ove liste, bio bi dobio jedan topli obrok iza uha za takvu recenicu...
Bio je jedan „amerikanac“ Beto (Alberto Vega, stoga navodnici) za stolom, ali on je pametno sutio, ne zna, ne zna, sve ok, naucio sam to ovdje, niti ne ocekujem od ljudi da znaju di je i sta je Hrvatska, cijenim kad pitaju, ali ovaj se je mnogo bahatio, pa ga sad isprdavamo do besvijesti... sad shvacate zasto ga je svicarac stavio na listu 100, zasluzeno.

ajde, da ne pisem ovo do prekjutra, triba ic spat, poslat cu i koju sliku u drugom mailu, iz san francisca di smo bili prosli vikend.
Ciaoste
Hlaps s drugog kraja globa

- 05:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • storije iz kalifornije...

Linkovi