kepacinusa

subota, 22.10.2005.

drukcije (10/02/05)

Lipi moji, eto

Nisam pisa vec neko vrijeme, ja bih rekao prosli tjedan, ali cini mi se da je blize 3…
Tako brzo vrijeme ide, cini mi se da sam jucer dosao, a tu san „vec“ misec i po, cini mi se da sam zvao doma neki dan, a ustvari je prije 2 vikenda...
Malo me ta vremenska zajebava, svaki put kad imam zeita za nazvat, doma svi spidu, i aj bok. Cekaj drugi dan.

Drzao sam onu prezentaciju o hrvackoj, doista sam dosao u hrvackom dresu i kravati, pokazao im di smo to, malo povijesti, kralj tomislav, nikola tesla (ste znali da tesla ima statuu na slapovima niagare? Ja sam otkrio kad sam slucajno nabasao na njega prije 3 leta), i naravno sportasi.
Eto jedne ideje kako unaprijedit nasu drzavu – ukinut sve nase ambasade u svijetu, i sve te pare gurnut u razvoj sporta.
Zasto?
Zato jer su ameri znali samo sportase (a kog bi drugog ustvari?), jer sam tu upoznao 5 japanaca, kad sam rekao da sam iz hrvatske, onako, uzeli su daha i rekli – aaaaah, MIRRRRRRRRKO! Eto, to je to, maher filipovic. Tko od vas zna tko je hrvatski ambasador u Japanu? Imamo li ga uopce? Mirrrrrrrrko! Njega svi znaju, odmah respect, Japanka cak misli da je on prezgodan. Svasta. Covjek je car, svaka cast, ali prezgodan. Ma...
Japanci by the way imaju ogromnih teskoca u izgovaranju slova r, pa ga zato tako naglase, da bi ga uopce mogli izgovorit. Moj suigrac Ono veli da hoce igrat „plofesional soccer“, a Amera koji se zove Laureate (po vuku – Lorije) zove Golije. Ako ste gledali „team america“, kao Kim Jong Il, tako prica Ono.
Inace, njega svi smatraju priglupim, ali meni je momak pravi mozak, on odmah prodre u bit stvari, s njim uvijek cakulam kad idemo na utakmice, kako je u Japanu, kako je kod nas...
Dakle, kad postanem predsjednik, ukinut cu sve ambasade i sve dat u sport. Vize nece trebat, nas ionako nitko od terorista nece napast, kad mi nikog ne tlacimo. Sa Srbima se moramo pomirit iovako ionako, pa sta prije to bolje. Cuo sam da su nas pokrali na EP-u u Srbiji, Turcin je bio mnogo tuzan jer su europski prvaci opet – Grci.

Prekjucer sam na sat usetao sa paninom (bilo je ili to ili jest rucak histericno brzo, svi koji ste ikad bili sa mnom za stolom znate da ovo drugo prakticki ne postoji), pitao profu – julia, do you mind if i eat it here? Not at all.
Zamislite da sam na 1.godini pocela ekonomije dosao Polovini i pitao ga – Sveto (Svetislav od milja), majstore, mogu ja ovo smazat dok TI crtas po ploci? Dobio bih zabranu ulaska na efzg do kraja zivota.

Ovdje je toliko stvari drukcije. Ni glupo ni cudno, jer sve ima svoj razlog. Jednostavno drukcije. Sigurno je nekima od vas sve ovo znano, ali ko vas sisa, ovo je pisano prije svega za moje doma.
Hvala Mislavu da mi je otkrio tajnu „carpoola“, rekoh, ima tu sve svoju logiku, ali kome se da razmisljat...:-)
Obozavam return policy. Kupio sam krivu lampu u Ikei, otisao nazad, vratio, dobio sve u pare. Kupio knjige preko neta, ne trebaju mi, vratio, dobio pare nazad.
Mozes kupit tv, gledat 89 dana i onda vratit nazad i vrate ti pare ako je sve normalno. Zamisli to kod nas? Sve prodavaonice bi se automatski pretvorile u rent-a-nesto.
Takva je kultura tu da to moze palit.
Ima tu jedna cura koja igra nogomet za nase, i veli da mora popit svoj medicine. Pitam ja da mi objasni sta joj je – neki focus disorder. Sta to znaci? Znaci da se nemre koncentrirat na satu i imala je lose ocjene u srednjoj. Ako si to kod nas, onda si jednostavno glup!!!! I caos!
i tad su joj to dijagnosticirali taj poremecaj mozga ili cega vec, pije tablete povremeno i taj dan je ostra uma, odtad je odlikas.

Valjda jer sam u okolini toliko drukcijoj od bilo koje dosadasnje, poceo sam sebe dozivljavat totalno drugacije.
Doma sam atipican balkanac, odgovoran, efikasan, onako zapadnjacki orijentiran, takav mi je i stil igre bio, sve.
ovdje prvo prepoznajem sve svoje balkanske kvalitete i „kvalitete“, kad sam okruzen amerima, svedjanima, brazilcima, japancima... ja sam npr. jedini koji jede polako (i doma, mo's mislit ovdje kako to izgleda), bez zurbe, kad jedem, jedem, redovito nam navecer ugase svijetla za vecerom, kao znak da se gubimo vec jednom iz menze... tu mi se najcesce pridruzuje meksikanac ricardo i jos ponetko, mi cakulamo, ono, prave sieste. Ma di ces, buraz... relax.
Na pocetku smo imali milijun sastanaka sa treneroma, na jednom od njih smo trebali kao dogovorit se sto cemo mi to kao ekipa radit, sta su nam ciljevi, kako se moramo ponasat. I sve idu neke fraze, nimalo lose, ali fraze –work-ethics (jebomepas ako sam skuzio sta je Kamron mislio pod tim), integrity, bla bla. I cekam ja cijeli popis, ali nitko ziv da veli da mi prvo moramo gustat u fudbalu. Pa to velim ja, fun, fun, fun, tek tad mores igrat dobro. I to postane sprdacina, veli trener – the Croatian guy wants to have fun. I onda trcimo supersetove. Brdo pritiska, mentalitet je you gotta win, pod svaku cijenu, bilo kako. I ubije nam to pola ekipe, treninzi svi napeti, ozlijedjujemo jedni druge, nema gustanja, ugusio nas. I sad je treneru palo na pamet da je ubio atmosferu i idemo na teren sa – let's go and have fun. Konacno nakon mjesec i po je bio jedan trening ciste zajebancije, kakav je doma bar 1 tjedno.
Di si bio kad je grmilo...

Moji se doma nesto zale jer stari kuha, meni kuhaju Meksikanac Arturo (s njim pricam – vjerovali ili ne – spanjolski!), Filipinac Freddy i Kinez Wen. Dajem 50 dolara za jednu Draganovu manestru.
Znate ono kako se doma svi cude sta nam je dijaspora uvijek jebeno nacionalisticki nastrojena? To je totalno normalna stvar, da sad dodjem doma i da su izbori, glasovo(!) bih za bilo koga iz ekstremne desnice, sve hrvacko je najbolje, bez daljnjeg, tu uopce nema dvojbe. Haha. Totalni mi je gust slusat domacice a la Skoru i to, ili E moj druze beogradski recimo sad. I onda pocnem pjevat, pa moj cimer ponavlja... kad sam vec kod njega, Daniel iz Svedske, momak za 10, svaku vecer odemo spavat oko ponoci, pa pricamo do 1. sva sreca da se nikad ne dizem prije 9.

Neki dan mi je pukao film i odlucio sam – u drugom semestru, uzet cu spanjolski! Talijanski znam, to je blisko, Mexicanac me uci svemu. Kap koja je prelila casu je tetka koja cisti hodnike. Ja ju svako jutro fino pozdravim „good morning“, ona meni „ola“, mislio sam ja da zena iz jednostavnosti ili simpaticnosti te rijeci kaze ola, pa je tako i ja pozdravljam. I neki dan pitam ja nju da mi posudi usisavac (sumnjam da ju je to ikad netko pitao) da usisam po sobi, a ona mi veli – no hablo ingles. Sta?????!!!! Ma nisam mogao doc k sebi, ajde da radi u nekoj meksickoj cetvrti, ali jebemu sunce... i tako ja njoj objasnim rukama i nogama u kojoj sam sobi, da mi da usisavac, dragocjeno je znanje talijanskog ovdje... odmah mi je postalo jasno zasto i ostali koji rade na faksu ne odgovaraju nicim osim osmjehom kad im kazes „kako uvijek nesto rade“...
da sam bar gledao sapunice doma, znao bi portugalski i spanjolski, ali eto – imam popravni.

Bio je neki party za sve koji su dobili stipendije na faksu, ima nas tu iz 15-20 americkih drzava i 41 strane zemlje. Prezirem te slavljenicke ceremonijicee i hvalisanja, svakog su prozivali poimence (za cudo bozje, prezime su mi izgovorili tocno, ko kad mi ga buraz izrecitira policajcu za legitimaciju u 2 ujutro, recimo), ali morao sam ispostovat ljude kad su mi dali pare... ja sam jedini fuzbalija koji ima i tu najvecu akademsku stipendiju, uz sportsku.
Uglavnom, danas sam pricao sa svojim nonom i nonom (za vas „zgor Ucke“, to su vam djed i baka), moj nono je bio preokupiran s kim ja to pricam hrvacki. S nikim. Psujemo si matere na hrvatskom (ja naravno na svim drugim jezicima) za vrijeme rucka preko stola, jer to znaju svi i svima je to jako zabavno (nema do psovki iz drugih jezika, izgovoris ih i imas feeling kao da si pokorio cijelu naciju ciju si psovku upravo izgovorio), ali jedini sam Balkanac u blizini, najblizi su mi Turcin, Svico i Svabo.
Ali definitivno mi je po mentalitetu najblizi „nas“ rumunjsko (tata)-madjarski (mama) svedjanin (prebivaliste), zvani Vladimir. Uzasno ga zivcira sto ga ja zovem Vlado (svi ga zovu Vladi), ali ko ga jebe. J taj mi je legenda, mi se samo pogledamo, odmah znam da isto mislimo, zivi on gore u hladnoj zemlji svediji, ali mentalitet je nas, domaci. Imamo mi slobodan dan, pa odemo na trening u teretanu, imamo i dvoranu, pa mi veli Amer – ajmo sprinteve, utrkivat se. Nevoljko pristah i mislim si bi li ikad doma sprintao za solo-trening? Samo da pustis bijesnog psa i 2 narajcana pedera da me gone. Kako veli VladO, uzeli bi loptu i zajebavali se okolo, po mogucnosti ne preznojit se.

Zadnji put se moja frendica Jelena naljutila da kako sam popljuvo americke skole... ma kakvi, ni u ludilu, tu sam dosao jer su one bolje, u mnogo elemenata...
Faks ovdje funkcionise na principu srednje skole nase, zadace, eseji, svaki tjedan nesto. I naravno, moras procitat 20 stranica prije svakog sata, pa kad dodjes na sat da budes spreman za diskusiju i(li) kviz-test, redovit iz socijalne psihologije recimo. Tu je postala ocita jos jedna moja balkanska kvaliteta – nekad ne procitam, zaboravim, ne da mi se, i ne pere me to puno. I da, kod tih kviz-testova, sam pises, sam si ga ispravljas (drugom bojom, to obavezno), nema teorije da ce netko varat na tome, kao ni na drugim stvarima. Ko i kod nas. J
Kad zbrojis, utrosi se brdo vremena na skolu, ne ko kod nas, ali ajde. Samo sta se to ne osjeti toliko, svaki put pomalo.
Ponovo ucim neke stvari koje sam u srednjoj, recimo za taj ancient world – ep o gilgamesu, ja sam bog i batina jer sam nekad prije cuo za to, svima je taj predmet trauma (mo's mislit kako amerima legnu imena a la Utnapistim), sto je i razumljivo ako to nisi ucio prije. Nego, ideja na pocetku prosle recenice je bila slijedeca – kad sam to isto sranje ucio doma za povijest, morao sam znat godine, likove, kad su se rodili, kad su prdnuli, reprodukcija, bez smisla, a sad je rasprava bila bazirana na puno smislenijim i zanimljivijim stvarima, a la – kakvo je bilo drustveno ustrojstvo bilo tad, vrijednosti, religija, dodirne tocke s biblijom jer su im zidovi tad bili susjedni narod (pola toga je isto, pa si mislim i da je isto), zasto je sve to tako...
To je u biti najvaznija stvar tu (meni) – neke stvari koje ne volim ucit, bar vidim smisao iza toga, iz fiziologije – polimeri su ti ti i ti, grade proteine, ugljikohidrate, oni vam u tijelu rade to to i to, onda odes u lab i tamo stvarno vidis lakmus papir... A ne kao kemija u srednjoj – polimeri su bla bla bla bla bla, nacrtas reakciju na ploci i nemas pojma sta znaci. 5, sjedi.
Kod nas se sad pravimo veliki krscani, pa se sad kaze prije krista za neke godine, ovdje, u skoli di nekad predaju sestre se kaze „before common era“, da bi se bilo politically correct. Ko u jugoslaviji.
Nemojte bit glupi Hrvati (ma ustvari, boli mene...) pa mislit da su Ameri bedasti, ovo je svijet za sebe, ona baba iz engleskog ne zna tko je Coelho, naravno da zna milijun drugih koje ja ne znam. Koji je glavni grad Kirgistana? Ma kog briga!!!
Najvaznija stvar u vezi skole koja mi se desila, je slijedeca. Pisem ja zadacu iz kvantitativnih metoda (sve u excelu naravno), i napisem, ali me to toliko iscrpi i naljuti da sam morao zvat svoje doma, da obnovim zivotnu energiju... ma sta ja to moram ucit??? Ucinit cu sve da ne. I odem kod svog advisora (to vam je jedan prof na faksu koji ima vas file i prati vas napredak, savjetuje, sugerira u rjesavanju problema), sister Marcia se klice, rekoh – ne zelim vise slusat business classes, pogotovo se zelim rijesit ovog smeca (za mene), moj major vise nije business, nego neka bude self-designed. I tako se mi borimo, ona me hoce ukalupit, stavit po neki major, ja uporno da nema sanse, ocu slobodu. I velim joj da mi je puna kapa toga od doma i da sam prosao pola svijeta zbog toga i da nema teorije da cu sad pristajat na kompromise. Naravno, kako nista sa mnom ne moze ic jednostavno, sad to treba proc proceduru i svi to trebaju odobrit, ali boze moj, ni prvi ni zadnji put tako u mom zivotu....
Ali ako je ona dala svoj blagoslov, a jos je i casna, to je onda sigurno.
Bas danas je maja rekla – tebe pokusat nagovorit na nesto.... i odustala pri samoj pomisli. Kad si ja nesto zamislim.... tu sam, uostalom. pitajte moju mamu.
I tako je moj major sad self-designed, related fields business-social-psych. Rijesio sam se i ostalih businessa - strategic managementa (osim organizational behavior – to me zanima), uzeo communication studies (leadership, conflict management i to) jedan predmet za drugi semestar i druge, zanimljivije stvari.

Neki dan je Englez imao rodjendan (kad i Memo), pa smo bili vani u Berkeleyu, naravno da sam ja zaboravio putovnicu i usao sam unutra samo na racun dobrostivosti izbacivaca, sto sam imao bradicu i sto nas je bilo 15. ovo pisem isljucivo radi mog frenda zike. Da se ne ufuravate u nesto, izlazak u berkeleyu je poput bilo kojeg domaceg, ista mjuza, iste sheme (to je valjda stvar koja je ista), samo sto je 90% zena u klubu bilo s dalekog istoka, sve azijatkinje, na cal berkeley ih ima mali milijun. Nekom ce to bit super stvar, meni i svicarcu je to bio kraj svijeta, daj neke „normalne“ zene.
Prosli vikend sam bio u san franciscu, kod vace. Nas prijatelj Vaco i kumpanj Maglov, svi sa Efzg ih znate, su bili na onom „mom“ programu od prije 3 godine, i 3 mjeseca „crncili“ u NJ (jadni, tad su izlazili samo u NYC, na koncerte Eminema, Ja Rula i tih frajercica), onda su odlucili potrosit sve sto su zaradili i na najboljem su putu da ostvare zacrtano. Par tisuca dolara za par tisuca iskustava, kao bonus dobijes toliko slika. Bile je super vidit ljude od doma tu, nemozesvjerovat da si na drugom kraju svijeta s istim osobama od doma, iako me je vaco prepao sa zurkom napaljenog pijetla. Osisaj se prije nego dodjes doma, radi svoje mame, ako nikog drugog. Momci su proputovali istocnu obalu, Floridu, Vegas I grankanjon, nesto u meksiku, californiju i ovaj zadnji tjedan su gadovi proveli na havajima. Sretan im put doma sutra. I tako setamo mi u 1 ujutro ulicama san francisca (tamo je 5-7 stupnjeva nize nego tu kod mene, a na pola sata smo), kad odjednom ispred nas na ulici frajer koji radi u trgovini baca na pod zenu, ona totalno nadrogirana i izgubljena, jedan vec sjedi u lisicama, on vadi i druge, odjednom su 4 policijska auta tamo. Ali vazno da smo se mi osjecali sigurno. Ko doma. Tu ako hoces radit u trgovini, moras prvo naucit baratat lisicama (mislim da su ih svi u trgovini imali pri ruci), podrazumijeva se da si naucio zahvate iz footballa (onog njihovog) i srednju zastitarsku. Necu prepricavat Vacine i Igorove storije, imaju oni toga, pozvani su da se ukljuce. Ako budem ovo bacao na blog, za sto neki lobirate, mozda tamo.

Tu istu nedjelju smo bili na baseball utakmici, Oakland A's – Texas Rangers. Tekma je trajala 3 sata, jeo sam 2 puta, neizmjerno dosadan sport. Lijepo za dozivjet, atmosfera i sve to, ali - ne ponovilo se. Bejzbolasi nisu sportasi, to je debela prasad sa jakim rukama, bilo je tamo ljudi sa preko 110 kila. I to fino pise na ekranu. Udarac je taj i taj, visok toliko, debeo toliko. Bar sam skuzio igru, kako idu poeni, recimo da ima smisla. Na tom istom stadionu se razmontiraju tribine i premjeste na drugu stranu, pa igraju football. To cemo isto ic gledat. Iako se ovi nasi ameri malo neckaju jer kako vele – the Raiders' fans are crazy (Oakland raiders je domaca ekipa). Mi europljani smo umrli od smijeha, nasi doslovno razvale stadion bar jednom u 2 godine. Sjecam se kad je Juve osvojio naslov, jedan lik iz publike je nosio precku od gola. Taman mu je trebala, pukla mu je ona koju ima doma. O domacim hordama da ne pricam, nasi odnesu komade betona temeljca za uspomenu.
Danas sam vidio i Maju dok je osvajala turnir na Berkeleyu, Lana se najavila da ce ubrzo doc na west coast, ima jos tko da dolazi?
Ajde, cuvajte se
Ma ustvari, nemojte
Ciao
Keps


p.s. najbolji softver svih vremena – skype (www.skype.com), tamo mi je nickname kepacinusa59 ili kepacinusa95, ne nekom cete me naci.

- 05:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • storije iz kalifornije...

Linkovi