kepacinusa

srijeda, 27.12.2006.

samurai (12/27/06)

Sretan Bozic svima koji ga slave, a svim nevjernicima, sve najbolje.
Prvo se nisam javljao 6 mjeseci, a sad 2 maila u 10 dana, naravno, nema nikakvog logickog objasnjenja.

Kao I 2 maila ranije, pisem opet sa aerodroma. Letim doma, danas, na Bozic-dan, prvi zic-bo koji provodim negdje drugdje osim u toplini doma, a eto, moralo se i to jednom desit. Ovaj put moji starci znaju da dolazim, treba bit originalan. :-) Nije nikakva tragedija (barem ja to tako ne dozivljavam, jer ce mi bozic sad bit svaki dan do 23.1. kad idem nazad, a I inace imam cudan stav prema tim “posebnim danima”), iako su me ljudi obasipali sa “aaawww” frazama sazaljenja jer kao idem doma 25.12. karta mi je bila jedno 400 dolara jeftinija u odnosu na recimo 22., a jos sam imao vremena radit prosli tjedan, pa recimo da vrijedi, samo da ostane kolaca jos I sutra, iako poznavajuci mog brata svejeda I gresnika po pitanju prozdrljivosti (kola u obiteljskoj krvi :-)) bit ce to jako tesko ostvarivo.
Kad sam kupovao kartu za doma, nasao sam jednu za $668 sto je deal nevidjen, I ocu ju ja kupit, ispunim sve papire on-line I kliknem plati – kad ono – nece. Odem pogledat koliko para imam u banci u tom trenutku, vjerovali ili ne, $667 I nesto sitno. Da sam par dana prije kupio sam 1 paket zvakaca manje, bio bi vec tad kupio kartu, a ovako, morao sam sacekat jos koji dan. Nije to ispala nikakva tragedija, jer sam ju nasao tjedan kasnije za $686, preko nekih opcija u kojoj das svoju cijenu koliko oces platit, pa ti oni nadju deal. Ma ima ta Amerika nevidjenih odlicnih pizdarija slicnih tome “name your own price” I vracanju robe u trgovinu nakon koristenja. Razvijen biznis, nema sta, treba to uvest I u nas.

Ne bih ja sad bio u avionu da se moj Cincor Zgrabljic I mala Ivona nisu odlucili ozeniti. Nisam uopce planirao dolazim doma ovu zimu (onaj Japan kojeg sam spominjao bi mozda bio na repertoaru ili bih jednostavno crncio negdje u USA), ali ne kumuje se najboljem frendu svaki dan, to je once in a lifetime, tako da se ne smije propustiti.

Trenutno se nalazim u Denveru, drzava Colorado, cekam da ogladnim I odem nesto pojest, pa onda za Frankfurt, pa Venecija.
Doletio sam u Denver, a ono snijega do koljena, sve se bijeli. Sva sreca pa je suncano, pa nece bit problema sa odgodom letova I toga (daj da se ne ureknem samo) zbog mecava, bilo je prije par dana bas iz Denvera I svi letovi odgodjeni. Usao sam u wc, a na ulazu znak za muske I znak za – tornado shelter. Fino je znati, ako nije snijeg, ima ovdje I tornada, a ako je vjerovati onome koji je stavio taj znak – wc je najbolje skloniste. Ne pronalazim razloga za to, ali nek im bude, bit cu i ja jednom glup, pa samo slusat sta mi vele I ne razmisljat puno. Pitat cu Marinka, on ce sigurno znat zasto je to tako. Moja logika je na nivou – tornado je, posrat ces se od straha, pa bolje da tu u wc-u, nego na nekom nezgodnom mjestu.
Kad samo kod elementarnih nepogoda I divljanja prirode (ocito je da smo joj napunili pipu), neki dan je bilo potresa I potresa u Oakland area, sve se drmalo, ali nista razorno. Saznao sam I da je cijela freeway 13 (autocesta) koja prolazi 150 metara od moje skole tocno na rascjepu koji se ocekuje da se razdvoji kod slijedeceg zestokog potresa. Ja sam odlucio da me nece prat paranoja radi toga, bit ce sta bude ionako. Citao sam negdje kako 150 ljudi godisnje pogine u svijetu od pada kokosovog oraha na glavu (sa palme, ne da te netko razvali s njim), pa da riknes od potresa, bar ti se nitko nece smijat na pogrebu. :-) nego, sta ja baljezgaram, daj da vam kazem sta sam radio u zadnjih tjedan dana.

Prvo sam radio u nekom kampu za djecu, ja i Bosanac (to je moj prijatelj Haris, naravno) baby sitteri, 7-10 godina klinci, i mi ih ucimo nogometu. Doduse, vise izmisljamo igrice sa loptama nego bilo sta drugo, nije to kao u klubu kad su djeca tamo bas radi nogometa. U tom kampu sam definitivno jednom i zauvijek shvatio kako su zene daleko naprednija bica od nas majmuna, bez obzira sto nas par tisuca godina patrijarhata uci suprotno. Bit ce da smo se mi muski i usrali toga, ili su nas totalno zajebavale dok je drustvo bilo u matrijarhatu, da smo pukli totalno na drugu stranu. Da vam objasnim.
Igramo igrice cure protiv decki, ja imam decke, Haris cure, nas 2 uvijek igramo u ekipi da drzimo balans u rezultatu I neizvjesnost u natjecanju, inace djeci to nije zanimljivo. Uglavnom, ja deckima objasnjavam koncepte igre, recimo igramo soccer-basketball (nema koseva doduse, i ne igra se nogama, ali nekako tu igru oni zovu tako), da je bolje dodavat kratke lopte, jer tu se nabijaju poeni (10 dodavanja zaredom je poen), ne bacat duge, da nema sile, nego se otvarat lijevo desno (ili kako bi reko Fabac, odpri se na krilo), kako zvat loptu, objasnit im opcije I da oni donose odluke, bla bla bla. A oni sve na silu, uporno lopte preko cijelog terena, koje je lako ukrast, trebalo je da popusimo 2 puta da pocnemo razmisljat. Za svo to vrijeme, cure objasnjavaju Harisu (ne on njima!!), kako ce one igrat, da treba kratke lopte jer ce tako pobijedit I razvaljuju nas. Definitivno mi je to iskustvo otvorilo oci I razrijesio sam onu visestoljetnu dvojbu – da li je covjek postao evolucijom ili ga je bog nacrtao na sliku svoju. Inace, to je jedna od onih velikih debata u USA koje sam spominjao prije, ljudi se sude radi toga.
Citajte sad novootkrivenu mudrost – without any reasonable doubt, mi muski smo se razvili od majmuna, evolucijom, dok su zene cista kreacija, slika I preslika – Nje. J I nikad radi toga necu moc shvatit pedere, iako ih toleriram I imam prijatelja, ali razumijet ih nikad.
Shvatio sam i koliko su djeca u srcu feministi (u smislu ravnopravnosti). Kazem ja deckima – dat cemo loptu curama za pocetak. Oni svi popizdili, zasto im davat loptu, nisi normalan. Ja kazem – pa gentlemanski, a oni raspalili po meni, koji gentleman, cure su evil, necemo im mi dati nista, ima da ih pobijedimo u soccer-basketball. Shvatio sam koliko je gentlemanstvo u biti diskriminacija zena, jer im se mora nesto pustat. Djeca su totalno cista po tom pitanju i svaka cura je jednaka kao i oni. Nisam se odrekao tog svog dijela personalityja, ali made me think.
Inace, fino je bilo pratit tu djecu, razmazeni su do bola, lijeni, samo zahtjevaju stvari, ucis kako se ophodit s njima, drzat ih sretnima I zadovoljnima, pitat sta hoce, a da sam jos uvijek ja gazda. Nas 2 ih moramo ucit I najosnovnije stvari za koje doma dobijes plesku – poberi smece, pocisti sta si prolio I slicno. Kaze mi on, za vrijeme rata on je imao 8 godina, spavao sam samcat u razrusenim kucama, u snijegu na zimi nekoliko noci, djeca mogu svasta svasta, mocni su, ali ako ih onesposobis jer si ih prerazmazio I nisi dao priliku da sami nesto nauce – banana. Nikad to ne spominje, ali jednom ga je jedan amer nesto pitao o tome, pa je pricao, svi smo samo zasutili I klanjali se alahu sta mi nismo morali kroz to proc.
No dobro, ne prica on o tome puno, pa necu ni ja.

Jos smo nas 2 isli gledat jedan turnir za cure nekoliko dana, u okolici, sjeverna California, kao skauti za nas faks, da pokupimo par cura za drugu godinu. Uzet cemo par dobrih I par “dobrih”. LoL (sad sam se sjetio, ako napisem LoL ikad u mailu, to je americka fora, laughing out loud).
Prijavio sam se I za neki posao na UNC Charlotte, I poslali su mi doma da ispunim jedan dodatan formular – koje sam rase I takvih podataka. Mislim, ne smijes u CV stavit sliku, da slucajno ne bi diskriminirali, ali ti zato oni posalju doma upitnik na kojem upises sta si po rasnoj osnovi. I na njemu pise da se to nece uzimat u obzir pri zaposljavanju, ali kome ti pricas price? Meni je nevjerojatno da se to tako nekom moze prodat I da je svaki poslodavac zakonski obvezan na to, pa to je cisti rasizam. Da se razumijemo, nitko ne diskrimina mene, meni to ide u prilog, jer sam ja po boji koze ipak bijelac.
Iako mi je Camille uvijek tvrdila da ja nisam bijelac, vec – Croatian. Dakle, nije boja koze u pitanju, vec kultura. Biti white u USA se ne odnosi na boju koze, nego na americku bjelacku kulture, a ocito je da ja u nju ne spadam (according to povelikom broju crnaca s faksa). Bogu hvala.

Bio sam jos na razgovoru za posao slijedece godine, kod trenera na San Francisco State University, da mu budem pomocni, ali jako slabo placeno (part-time, $6,000 godisnje), pa to moze samo u kombinaciji sa nekim drugim poslom, recimo treniranjem u klubu, sto je vrlo realna opcija da se na kraju spoji u “svi sretni I zadovoljni”… vidit cemo, ostavili smo sve otvoreno za proljece, pa sta bude. Taj je Amer inace, pa me pita “kako to da svi slovenci/slavenci/slaveni, whatever you call yourself, znaju sve I svakog?”. Ja malo zacudjen sta me to pita, on mi odmah objasni – “pa jutros sam se cuo sa trenerom iz Phoenixa protiv kojeg inace igram (srbin Pero), pa mu onako usput kazem da se nalazim sa jednim “njegovim” (sa mnom), zove se Ivan Kepcija”, a ovaj mu ko iz topa veli – “ah, pa znam ja tog malog, to je gad, nemoj mu vjerovat” I rokne mu se smijat, u znak sale. Ja I taj frajer se ni ne znamo, ali kad sam isao u USA sam se cuo sa njim, Phoenix mi je jedno vrijeme bila opcija isto, on me zapamtio I eto, tako se u biti mi “znamo”. A amer je bio zapanjen kako to mi balkanerosi znamo sve I svakoga, jer je imao prije nekog igraca Srbina koji bi mu iz nicega, samo nazvao nekog, I stvorio sve sto je trebalo – auto, laznu iskaznicu, sve... za njega je to bilo – “taj je sigurno povezan s mafijom”, doslovno tako je rekao., inace, s tim srbinom sam se profulao u San Diegu, bio je I on tamo na turniru, ali sretao sam mu samo pomocnike, valjda se njemu nije radilo. J

Kad smo kad Balkanerosa u San Diegu… ja I Tim setamo okolo medju terenima, gledamo tekme, taman prije nego sto cemo otic, I pridje meni jedan ostariji covjek (mama ce me ubit sto sam ga nazvao ostarijim, ima oko 40-ak) i pita – where are you from? Ja mu velim, pise tu na trenerci, Holy Names, iz Oaklanda, bay area. On kaze – yeah, I see, but where are you (pokazujuci prstom u mene) from? Ja onako polu-zbunjen, sta me sad pita, sta je to bitno, pa velim – from Croatia, a on ni dva ni tri ko iz puske na hrvatskom – “znao sam! Pa gdje si prijatelju?”. Stari se zove Said, iz Bosne, sretan ko guzica sto vidi nekog Jugica, pa smo se raspricali, di, sta I kako, on je bio na turniru jer mu je sin igrao, bla bla. Pitam ja njega kako je znao da sam ja Yugo (kako me moj bivsi cimer zvao) I tek tako mi prisao iz vedra neba. A on onako – ne znam ni sam, ali znao sam. Kaze da tako cesto zna pric nekom I pitat ga jel nas, nekad fula, ali dosta cesto pogodi. Ljudi razviju svakakve cudne vjestine u stranoj zemlji, pa tako je on postao pas tragac za balkanskom krvi I razvio dobar njuh ocito…. Ja sam npr. poceo slusat narodnjake otkako sam tu, iako pola ovih Harisovih ne mogu pojest nikako, bas su previse. Bas smo se jedan dan vracali s tekme, I pjevali “lopova” naglas u kombiju, sto je inace nezamislivo za mene, vatrenog fana Olivera i Gibonnija... ja sam jednom objasnjavao narodnjake amerima i rekao im nesto u stilu – sve pjesme su iste, jedan melos, i uvijek ista prica – ja pijan na njenoj svadbi, srce mi slomila, tugu utapam u vinu. Njima je to bilo smijesno, iako to nisam uopce ispricao kao vic.
Harisov stric je popularni pjevac inace u Bosni, Hako Obic. Obic se I on preziva, znate I sami kako to zvuci amerikancima – o-bitch, svi misle da se zajebava kad kaze vlastito prezime.
Taj said mi je rekao da je sreo na turniru “jednog Seada iz Phoenixa” (rekao sam vam da je apsolutni vladar u svojoj disciplini “hunting a balkan guy”), slusajte sad, naravno da ja znam (za) Seada i da on zna mene, ista prica kao i sa Perom, nedajboze da to ispricam nekom Ameru, mislit ce da smo mi svi iz istog grada, jer “kako bi inace znao nekog tako”…. Jos mi je I Ziga iz NY (drugi kraj drzave) rekao da je taj isti Sead sad u Rijeci, pa mozda cemo se i nac negdje. J mislim da ste se vec naslusali sranja od mene koliko je svijet mali mali…

Znate kako kazu, “svijet je odraz tebe”, i jos ona fora o magnetizmu – “privlacis u svoj zivot to sto jesi”, nesalomljivi dokaz mog balkanizma jesu ti bosanci i jos jedna zemska, Albanka. Kako pitate? Ona radi sa mnom u officeu, cim sam dosao radit prvi dan, pitao sam je otkud je i kad je rekla da je Albanka (za one koji ne znaju tko su ti, taj narod je poznat kao braca Siptari u nas), odmah sam joj sasuo par socnih – ta cifca none i tih par koje sam naucio od bekima i nikija jos dok smo bili klinci.... poludila je kad je cula da psujem na albanskom, mislila je da se rijesila takvih gadova kad je dosla u USA... ocito vrijedi da ne mozes pobjec od onog sto jesi...

Bio sam nesto pojest, naravno da sam se izmedju McDonald’sa i kineskog odlucio za ovo potonje. Jeo sam neku orange chicken, ajme majko kad si pomislim sta sam sve probao jest ovdje otkad sam dosao, da recen svon nonu Nadalinu da se kokos jede s naranacama I nekon slatko-kiselom salson, bi sija na trahtor I me posa prijavit na policiju. Izmedju korporacije I manjeg restorana, ja cu uvijek kod poduzetnika, to je uvijek manje zatrovano, tako I u Oaklandu se po burrito ide u ghetto, taco truck Guadalajara di lupa najgluplja muzika svih vremena (narodna meksicka) umjesto Taco Bella. Zena iz kineskog restaca me samo malo poprijeko pogledala kad sam ih pitao da li imaju kruha I rekla – this is a chinese restaurant!.... znam znam, ali ja sve jedem s kruhom. Nadalin, ca ti govoris, uvi Kinezi su munjeni, ne jidu kruh, brizni.

Pitao sam Japanca da mi malo to objasni, bez kruha, jer on kaze da je njegova cura “amerikanizirana” jer jede kruh svako jutro za dorucak. Pitam ja sta je onda “normalno” za japanske pojmove, ako se ne jede kruh. Jeste li spremni za ovo? Riza. Za dorucak riza, za rucak riza, za veceru riza. Kao kruh kod nas. Riza. Nije cudno da su ludi ko sibe ti kosooki.

Ne znam kako je doma, ali u USA je glavni dogadjaj zadnjih par mjeseci bio izlazak filma Borat. Kako Ameri nemaju pojma ko je Sasha Baron Cohen, poznatiji u Europi po Ali G showu, taj film je bio glavna atrakcija otkad je izasao. Kako on prica neku mjesavinu cesko-poljskog ili tako nekih slavenskih jezika, jasno ce vam bit kako sam ja u 3 dana postao popularan na campusu kao momak koji skida Borata. Jedan moj suigrac me zvao samo da se uvjeri da mogu rec – “haj fajv” kao u filmu i umro od smijeha. A ja se kladim da svi vi, ali bas svi, mozete izgovorit to identicno kao i on u filmu. Inace, film je totalna kontraverza, svi su Ameri prvo pricali kako je film anti-semitski, klasicna americka prica, prvo nadju neku diskriminaciju u necem. Ali on je sam Zidov, sprda se sam sa sobom, pa ga nitko zato ne moze tuzit. Inace bi zicer vec bio u zatvoru. Slazem se, nije film za svakog, za volit Borata, morate volit humor bez granica I nista vam ne smije bit sveto, jer ce to ovaj ismijat. S obzirom da sam ja veliki stovatelj South Parka, totalne sprdacine modernog drustva, shvatit cete da mi je film sjeo ko budali samar.


Ajde, idem sad na ukrcaj za frankoforte. Zdrmao sam jedan bayliss da lakse zaspim, iako alkohol nije moja stvar. Ne pijem ja podosta tog smeca, iako mi je ipak utvrdjeno kako bi balkanska krv kola zilama (to vam je tekucina sa 50% crvenih krvih zrnaca i 50% spirita) kad smo bili u japanskom restoranu. Narucio je Ono cijelu bocu japanskog sake-a, i to nekog najfinijeg, skupo za popizdit. I popijem ja jednu casu, da probam, recimo da je jace od vina (meni je i vino jako, kad ne pijem) i slabije od rakije. Ali za tako neki spirit, fino klizi niz grlo. Pagadjate, taj sake se radi od – rize. I popijem ja tako 3 bicerina toga, pita me Gregor da li me lovi? Pitam ja, da li me lovi sta? ko fol, te 3 casice su me trebale “zagrijat”. Ja kazem nista, kao da ih nisam ni popio, I tad je utvrdio da pio ja ili ne pio, ipak sam ja Hrvatina, dakle genetski stvoren da cuga. Inace, azijati su poznati kako nemaju nikakave tolerancije spram alkohola, pa ih 2 case obore s nogu, gori su I od amera po tom pitanju.

Ova lufthansa je totalni zakon, cekali su nas ljudi da nas precacom odvedu na avion za veneciju, da se negdje ne izgubimo po putu I zakasnimo.

Inace, u USA me sad podosta ljudi zove – Ivane. Sa e na kraju. To je zato jer sam ja svog bivseg cimera zvao Gregor-e, pa je i on mene poceo Ivan-e, i onda su to drugi pokupili. Dapace, jednom sam se tako negdje potpisao iz zajebancije, netko je procitao, pa je tu evoluiralo u ivan-y. Tako da me sad polako ekipe zove ivani. Pitao me englez da li sam ikad u zivotu imao nadimak. Ikad? Pa ljudi doma ni ne znaju da se ja zovem Ivan, skoro pa mi u domovnici pise Kepy.
Osim po tome, Brazilac Guilherme je identificirao I grupu nacija pod imenom “skillful nations”. Tu spadamo Bosanac, on I ja. To je zato smo jedan dan nas trojica vrtjeli nekog Mexosa u sevi da vise nije znao di je, a Gui je poludio vikajuci – it’s the skillful nations, it’s the skillful nations. To se odnosi na sve nogometase kojima je dodir s loptom prva stvar koju te uce, Amere uce samo na silu, kao da je soccer = football. Inace,ovdje se seva 5-2 igra sa 2 dodira, ne sa 1 kao doma, jer to nitko ne bi mogao igrat.
Ove godine je dosao jedan kosarkas, poljak Jakub, prica engleski gramaticki odlicno, ali sa onim tvrdim ruskim naglaskom (recimo, za stvar kaze – fing), smijesno za umrijet. On je, slucajnosti li, bio na junior college-u u Texasu taman godinu dana prije nego je Bile tamo dosao, pa mi pricao o istom crncu koji ima ruke do poda, to je bivsi Darkecov cimer ako se ne varam.

Nekoliko jebeno skupih zivotnih lekcija sam dobio cim sam dosao u USA u Augustu. Sjecate se onog auta koji nas je totalno sjebao? Pa sjebao me jos i vise. Prepustio sam Kenijcu da to rijesi, jer je on ostao u Kaliforniji, a on je to rijesio tako “dobro” da nas je kostalo $600 po glavi. Sjebao je I mene I sebe. Totalno bacen novac, mrzim to, za neke kazne I to. Lekcija – uradi sam. Zivio sam sa 2 dolara na racunu poradi toga dok druga placa nije dosla. A jebes, I to je iskustvo. Taj autic je sad na nekom smetlistu, boguhvala na svemu onom sta mi je ostavio kad je uzeo te pare. Sad imam drugi autic, Chevrolet Cavalier, ovaj put sa Englezom koji je potpuno pouzdana osoba sto se toga tice. Dapace, on je iskrcao svu lovu, a ja sad na kredu mu dajem. Mogu ja svasta pisati, ali daleko najbolja stvar ovdje koje steknes su razliciti ljudi koji ti postanu prijatelji, pravi oslonac u zivotu.

By the way, dobio sam prituzbu od mog dragog frenda Marka da ja nesto stalno serem po krscanstvu I da vrijedjam neke ljude. To je zato jer je ovaj prvi dio apsolutno tocan, ovaj drugi apsolutno kriv. Barem iz moje perspektive, sve sto kazem nije upereno protiv nikog, vec recimo neka drustvena kritika i ciscenje osobnog kulturoloskog smeca. Kako kaze Fidel, duznost svakog revolucionara je sirit revoluciju, pa tako i cinim. Pitate se sta je revolucija, to nema veze sa drustvom i puskama, vec rat protiv unutrasnjeg neprijatelja, rusenje vlastitih ogranicenja i predrasuda, takozvano sirenje vidokruga. Dosta toga sto kazem, kazem vise radi sebe, da sebi ponovim i posvijestim, nije to nikom soljenje pameti.
Sve sta kazem je cista srca, bez negativne vibre, i ako se neko nadje uvrijedjen, to je onda njegov problem.
Druga stvar je kontekst krscanstva u USA. To vam nema nikakve veze sa onim doma, ne zato jer je drukcija religija, vec zato sto je drukcija kultura i kontekst. U USA se ja dalako najvise bojim krscana (by the way, Christian su krscani, svi protestanti, Catholic su katolici I to se strogo ogradjuje jedno od drugog), ljudi kao da im je netko dio mozga amputirao. Mi igramo protiv nekih ekipa koje se zele pomolit na kraju tekme, i svi odemo do kruga igralista, uhvatimo se za ruke i ispostujemo ljude u njihovoj zahvali Isusu. Ali desilo se da smo i ih odjebali par puta, jer su bili licemjeri. Dok smo igrali, deru se “tako him out”, namjerno ce te ozljedit, svjesno, (zapadnjacka kultura pobjede po svaku cijenu je jaca I od njihovih krscanskih uvjerenja), a poslije bi se molili s nama. Naljutili su se jednom jedni nas nas “you do not have time for god??!??!?!”, nakon sto su nam poslali igraca u bolnicu, udarac u kraljeznicu s ledja, bez lopte. Jel trebam ista vise rec?
jedna cura mi je rekla da nece gledat Da Vincijev kod jer su joj to zabranili u njihovoj crkvi. Ima 21 godinu, moze glasat, napit se I ic u rat, ali ne smije pogledat film, pa sama rec da je smece. Ja sam citao I knjigu I bijelu knjigu, koju je izdala crkva kao reakciju na Brownow bestseller, zanimljivo, preporucam kao zabavu, nista vise, povijest se uci iz drugih izvora.
Ova moja profa iz politike, casna sestra Chris je jedan dan pitala ko je citao “Da Vincijev kod”, 80% ljudi na satu je diglo ruke u zrak. A ona je samo odgovorila – procitajte “angels and demons”, 100 puta je bolja od DaVincija. Ako nju ne vrijedja, a ona je udana za Isusa, onda jebemu mater.
Ono iz zadnjeg maila nije bila sprdacina na ocenas, vec moja zivotna filozofija da se moras pouzdat u sudbinu i prepustit neki put, koja se eto, igre slucaja poklapa sa ocenasom. Nisam ja dovoljno glup da bih odbacio mudrost koju je ostavio Isus, isto tako da bih se ogranicio na nju i odbacio sve ostalo. Da kojim slucajem pisem iz Bagdada, vjerojatno bih srao po islamu, da zivim u Kini po komunizmu, to je nemoguce izbjeci iz prostog razloga sto sam ja – seronja.
Ajde sad, budite mi dobri, uzivajte u praznicima, ja idem opet spavat jer me pere jetlag.
Pusa
Kepy

P.s. u zadnja 4 mjeseca, samo sam se jednom probudio prije 5 ujutro. Bilo je to prosli cetvrtak, kad sam vozio Tima na aerodrom u SF. I dok se mi vozimo preko mosta, zvoni mi mobitel. Ja ne mogu vjerovat, ko me zove u 5 ujutro???? Lana, od svih dana u godini, nijednom se nisam probudio prije 5, ona potrefi tocno taj dan. Trust your guts, bi rekli ameri.
p.p.s. mail se zove samurai, jer sam nasao svoju tetovazu. Znao sam da hocu nesto, cekao sam da me nadje, jer necu tek tako neku besmislenu pizdariju stavit na kozu. Dosao je ono iz Japana i donio mi majicu na poklon. Oci su mi zacaklale kad sam vidio natpis na njoj, japansko slovo za Samuraja, to je to, odmah sam znao da je to znak koji sam trazio. Sad cu samo isprobat par mjesta na tijelu sa onim prolaznim, pa onda odlucit di ju stavit.

- 08:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.12.2006.

after-party (12/17/06)

Eto, da se i to desi jos jednom u ovoj godini…
Draga nacijo, javljam vam se nakon duge duge apstinencije… nije da ja ovo ne volim pisat, nego, pas mater, svo vrijeme mi jednostavno pobjegne u nesto drugo.
Sad sam bas citao onaj zadnji, super-dugi mail koji sam pisao na putu doma u petom mjesecu….
Ukratko, ljeto u porecu, nikad nemre bit lose, nakon sto su me majka I otac poslali “na kratko”, strasti su se smirile I nastavili smo normalnim zivotom.
Dao sam jos one ispite u ZG sta su ostali, jos diplomski tamo, pa ce bit I to gotovo. Radio sam cijelo ljeto na jedru, spasilac na plazi, to je carski posao. Osim sto sam jos igrao vaterpolo, trenirao nogomet I osnivao firmu, nije bilo nis extra-posebno za napisat.

Zanimljivost je jedino da unatoc tome sto ja sad zivim u Bay Area (multimilijunsko podrucje oko zaljeva koje obuhvaca brdo gradova), pogotovo u San Franciscu je normalno vidjet 2 frajera ili 2 zenice da se drze za ruku I ljubakaju na cesti, ja sam morao u porecu dozivit da mi se peder upucava. U porecu! Bio sam apsolutno sokiran da nisam znao sto rec, osim da me zanimaju zene. Kajo I Zika su ga htjeli razbit, ja imam tu toliko frendova koji su homici, da je meni sve to ok. Nemres zivit ovdje I ne bit liberalac. Jedan od kuhara kod nas je pele, Mexos Arturo, simpa covo, mi se bez beda zagrlimo, pozdravimo, pricamo kvazi-spanjolski medjusobno. Da mi je netko to rekao da ce mi bit normalno... Ovaj jedan sta radi sa mnom je bi-sexualac, ja to zovem neodlucan. Igra malo za jednu ekipu, malo za drugu. Sve one homofobicne pizdarije koje su normalne doma (i u ostatku ove zemlje) padnu u vodu kad zivis ovdje i susretnes se s normalnim ljudima koji su usput pederi. Eto.

Kad smo kod liberalnosti, bio sam jedan dan na San Francisco Love Fest, to je parada na ulicama san francisca di svaki 20 metara ima jedna bina i pusta se neka divlja muzika (divlja za mene, sve je relativno, naravno, osim apsoluta), I tako par blokova ispred gradske vijecnice, isprdavaju se sa ama bas svim konvencijama drustva. I neka. Uglavnom, zove se love fest, festa ljubavi, najveci skup frikova u povijesti, svi obuceni kao da su maskare sa naglaskom na golotinju I seks, vidio sam nekih stvari bez kojih sam mogao proc kroz zivot, kao npr. frajera celave glave, ali zato dlakavog cijelog tijela “obucen” samo u onu pelerinu sta balerine nose. Pardon, nije imao samo to,imao je I crveni cvijet nekako zaljepljen na celavom tjemenu. Ne znam da li je to neka new age fora, lotos na tjemenu, I ja sam new ager, ali ne nosim tako nesto… A I vani zima za popizdit, u SF uvijek puse neki vjetar popodne (to je bilo oko recimo 5 popodne), jer je SF izmedju 2 mora, pa uvijek hladnjikavo, meni su se jajca smrznula u jeansu I majici, taj momak stvarno ima muda I dobar imunitet. Uglavnom totalna stala, svi polu-goli, pijani I drogirani. Zna se da ja nemam problema sa golotinjom, ali ono stvarno nije bio moj djir.

Bio sam sa 2 cure s faksa I jednim indijskim svedjaninom koji igra golf za nasu ekipu. Obavijest za sve ne-sportase doma, moze se doc u USA igrajuci golf za faks. Ovdje je to milijunski sport. Uglavnom love fest, setamo mi tako od jednog standa do drugog, muzika vecinom banana (meni nepojmljvo da bi mi danceali u 5 popodne, pa sunce je jos vani) ova jedna prica da cemo mi ostat na after-partyju koji pocinje u 9 sati. Ma ocemo kurac, mislim si, smrznuo sam se sad, da ne bi tu bio cijelu noc (jer je tek oko 5-6 popodne, ne pada mi napamet ostajat ovdje do drugog dana u 9 ujutro, si luda zeno???!?!??!, to si ja mislim u svojoj glavi…) I u setnji lijevo, setnji desno, medju svom tom ruljom, zamisli na koga naletis…. Goran Bubicic I Nina Hrast iz Poreca!!!!! Usred cijele te stale, oni tocno u sredini parka!!!
Sta radite tu? Radimo. Oboje rade na Lovefestu (to sam moram napisat tako, da ne bi ispalo da je Nina bila tamo sa “cvijetom na glavi”, jer ovo cita I cale Boris,,, hahhaha), u Californiji su cijelo ljeto bili, malo Lake Tahoe, pa su se spustili u SF I bili tu jos jedno mjesec dana. Znao sam ja da su negdje u djiru I dogovarali smo se di cemo se naci, ali da cu naletit bas na njih tu usred ove malo je reci stale, nemoguce!

Prvo sam vidio Bubicica, nisam mogao vjerovat, zadnji put sam mozda sa deckom posteno pricao u 8. razredu osnovne, skocio na njega da ga pozdravim, ovi moji s faksa su mislili da sam puko ko kokica. Tu je bila I Nina, I jos jedna cura s kojom sam radio na Koversadi prije jedno 6-7 godina!!!! Mislim da se zove Iva, ali ne znam vise. Memo ili Lesic, vi cete ju znat, ona iz Foto-radnje kraj marketa.
Dakle, ima li jos vas majmuna koji misle da je nesto nemoguce da se desi?

I tako odjednom padne mrak, 8 sati je, malo zatopli (to vam je SF, zatopli kad padne mrak, valjda jer prestane puhat), I kaze ova cura da ona nece na after party, da ju nije volja. Bogu hvala, mislim ja gren doma I ovako I onako, nema sanse da ostajem vani sad cijelu noc. I onda si mislim, zeno, o cemu ti trabunjas, after-party poslije 9, pa tek je 8 navecer subota, di je 9 ujutro u nedjelju!!! U mojoj glavi after-party, je festa koja pocinje vecinom izmedji 5 - 8 ujutro, da li ces ic ili neces odlucis u 2 minuta prije, ne 12 sati prije. Ali ne, after party u njenog glavi pocinje u 9 navecer!!!! Ma sta sam ja balkanac ili sta? tek je tada meni sjelo da je after-party na koji ona misli u 9 navecer. Pitate se zasto? Zato jer su u 8 navecer prestali tocit pijacu na otvorenim mjestima (po zakonu), pa pocinje after party, u 9 navecer!!!! To se zove after-party ovdje. Ameri. Niti nemaju pojma koliko zaostaju za svijetom. Hahaha

Ali sad sam se zaletio u SF, a nisam vam jos ni NYC ispricao, ni dramu po aerodromima. Taman dan prije nego sam polijetao iz Venecije (preko Beca u NYC) su Englezeri “otkrili” neke tekuce bombe koje se mogu unijet u avion, ma totalno sranje, samo da plase ljude, tako da u avion kao rucnu prtljagu nisam mogao unijet ni vlastitu pljuvacku, sve tekuce si morao bacit I onda skapavat od zedji gore, jer dok dodjes na red za casu vode medju 400 ljudi, ostaris jedno 2 godine. Svi ljudi po tim aerodromima toliko posrani da se sta ne bi desilo, moja filozofija je da je jednom kad udjem u avion, vise nemam sta brinut, sve je van moje kontrole, ako od svih aviona bas taj moj mora past danas, a jebiga onda. A I shvatis koliko je to pranje mozga ljudima, uplasi ih, pa vladaj, pa te sve to skupa vise ne dira sto se straha tice.

Prije nego sam dosao u californiju, smisljeno sam otisao u NYC na par dana, vidit par ljudi tamo, jer nije da bas imam priliku svaki dan preletit 3 satne zone. bio sam kod Jelene, nisam ju vidio jedno 5 godina, bogu hvala na e-mailu da se drzimo u kontaktu. Profulao sam Zarka I Vinniea, jebiga, bit ce za neki drugi put. Jelena I njena frendica Tjasa su me odvele van u Queens, u neku Balkan zonu, prvo neki kafic koji ima terasu za sjest, onako, mediteranski (to jos nisam vidio nigdje osim u Berkeleyu i NYC), nije to dio kulture bas ovdje; pa onda u neki grcki disko, had a good time, brinuli su o meni ko o maloj bebici, znamo svi sta znaci balkansko gostoprimstvo. A slicno je bilo i sa arapima.
Otisao sam vlakom u Connecticut kod Igorove frendice Reem, inace iz Sirije, sad naturalizirane Amerikanke (udala se za Amera Dylana, glazbenika I profesora latinskog, ziher ce postat popularan ubrzo, ima cd u prodaji). Ona je uzela njegovo prezime, on je presao na islam, to se zove ljubav, da mi ne bi netko nesto srao da se nesto ne moze. Taman sam upao na neki party, cijela obitelj je bila tamo, jer joj je mama isla nazad na bliski istok, pa sam se ubio od arapske hrane, koja je by the way, hrana za bogove. Tamo sam sreo I momka Ashrafa, s kojim sam prije jedno par godina izmjenjivao mailove, jer je bila mogucnost da odem na faks u CT, di on radi. Nisam mogao vjerovat kad se on nacrtao na vratima. Inace, ti arapi su podosta slicni nama u smislu komuniciranja, samo jos zesci, ja sam sjedio na kaucu,a 4 zene su se doslovne derale jedna na drugu dok su pricale o pravljenju nekog jela. Za zapadnjake je to bezobrazno upadanje u rijec, dok je to njima uobicajena spika. Reem i Lina iz Jordana su mi objasnjavale da se one ustvari ne svadjaju, nego je to normalan nacin komuniciranja u arapskom svijetu, ali nisam ja Amer, vidim ja to u mojoj siroj obitelji kad se svi nadju u Delicima za neku festu. Glory days.
I dok sam sve ovo pisao, bas me Reem nazvala, za sve infedels koji misle da tele-opatija na postoji – suckers! :-)

I onda sam sjeo u jos jedan avion, sa puno manjim restrikcijama, jer je let bio unutar-americki, pa onda to ko-fol nije opasno za terorizam, jer terorizam ko fol dolazi samo izvana. Inace, najbolji slogan sta se tice terorizma sam vidio na jednoj majici, na slici su 3 indijanca sa puskama i pise:”homeland security, fighting terrorism since 1492”. Cim ju nadjem, moja je.
Taj dan me zvala Camille, ona mala crnkinja s kojom sam se muvao lani i ljuta na telefon mi vice: “Ivan, you have been in United States of America for 5 days, and you didn’t call me!”. Pas mater, zeno bozja, ko je od nas dvoje otisao na drugi kraj kontinenta na faks u jebenu Atlantu? I onda ona mene zove sva ljuta. Pa di to ima???!??!?! To si samo zene mogu dozvolit. Hahaha
Cim sam sletio u Oakland, pokupio me frend Brazilac (onaj isti iz zadnjeg maila, samo sad nosi prsten na ruci), I odmah je cijeli moj svijet postao nogomet. Opet. :-)
Cijelo ljeto, taj nas trener Orladno nije nasao ni jednog jedinog igraca, a otislo ih je 20, tako da smo mi spali na broj 13, od cega 3 golmana. Da se razumijemo, svi dobri igraci, ali ipak samo 13. nije da covjek nije znao naci, nego je imao traume cijelo ljeto, otac mu se razbolio od raka, dijete mu je umrlo, di je mogao mislit na nogomet I ne znam sta. svaki put kad bi poceo nesto pricat na treningu, suze bi mu krenule na oci. Njegova zena nam je rekla da je toliko zelio radit s nasom ekipom, jer svi znamo igrat (to je ono fantazija svakog trenera), ali eto, ima stvari vaznijih od najvaznije sporedne stvari na svijetu. Niko od nas mu nije nista zamjerio, kako I bi, svaki trening je bilo vazno da ga pozdravimo I zagrlimo, nego odtrcimo nesto.
Doveo je on svog frenda, Brazilca Vavu da pomogne I vodi treninga I onda je ovaj I sluzbeno preuzeo. Taj ima nogomet u malom prstu, inace je pomocni trener americke futsal reprezentacije, da bi postao glavni ovdje moras imat puno puno veza. On je kralj za sve americke trenere ovdje, ali nema zavrsen fakultet, pa nema nikakve sanse dobit velik posao na velikoj skoli, a oci su mu zasjale kad je vidio nas, brdo stranaca (jos uvijek) koji mogu igrat onako kako se igra u brazilu. Ali jebiga, nije mogao ovaj igrace dovest niotkuda, tako da smo ostali na brojci 14, jos smo dodali 2 momka s faksa, koji ne znaju hodat sta se tice nogometa, ali su uzivali igrat. Od novih igraca dosao je samo Bosanac Haris, nakon dugog navlacenja oce li ga primit u skolu ili ne. kako bi rekao moj frend Marko, jebes ekipu bez Bosanaca. On je inace sad americki drzavljanin, izbjeglica iz Velike Kladuse, pravi momak. Navodno je superzgodan, furkao je dugu kosu I cure su na faksu bile lude za njim, sad se osisao, pa ih je skinuo s vrata, da ga cura (Hrvatica) ne bi ubila.
Ajde, sad nogometna sezona ukratko. Igrali smo 14-15 utakmica, jedno 10 pobjeda – 5 poraza i 2 remija, ali to su samo glupe brojke. Kad igras, uvijek su zakon putovanja kad se negdje ide, pa se to pamti jer je uvijek zajebancija sa cijelom ekipom, spavas u nekom hotelu, cijeli dan radis samo 1 stvar – igras nogomet. Kraljevski. Prvu tekmu smo igrali u Los Angelesu, tamo smo se vozili kombijima (mijenjali smo se soferi, ja sam isto vozio jedno 2 sata), to je 6-7 sati daleko od nas ovdje. Igrali smo tekmu na jedno 45 stupnjeva, na umjetnoj travi, u 3 popodne, prakticki u pustinji… taj dio LA-a je strasno suh, ne mozes disat dok mirujes,a kamoli igrat po tome. I tako je nama najveci handicap sta je nas 14, 2 golmana nam igraju u terenu, Englez tim pocinje u obrani, Mexos Ricardo na klupi, ali igra u napadu. Oni su inace 2 atipicna golmana, koji znaju igrat i u terenu, sta je prava rijetkost, jer da je recimo igrao ovaj Svedjanin Andreas koji je branio, to je kao da igras sa 10 ljudi. Cijelu sezonu smo teglili sa njih 2 na terenu, i ustvari sramota je da smo osvojili nasu konferenciju i dobili sve sta smo dobili sa tim. U toj tekmi u LA-u, daleko najgori uvjeti svih vremena koje sam ja ikad dozivio, trcis ko majmun za igracima, obojica ste bez daha, i onda njega trener zamijeni i ubaci friskog. Spominjao sam vec da u USA mozes radit zamjena kao u kosarci, ulazit i izlazit iz igre. Za mene je to inace idiotizam, ali u toj tekmi, razvalili su nas samo radi toga, izgubili smo 5-1 na kraju.
Onda smo drugi tjedan letili u San Diego, igrali tamo 2 tekme, tamo su nam se 3 ozljedila, tako da smo drugu tekmu (opet idiotizam, dogovorit 2 utakmice u 2 dana) sa 11 igraca i dobro je sve to proslo, sa 2 nationally ranked teams izgubili 2-1 i 1-1. da nastavimo sa glupim pravilima, nakon sto igras 90 minuta, ako je nerijeseno, igraju se produzeci sa zlatnim golom (ko da gol pobjednik). Ako nema pobjednika ni tad, nista, ostaje nerijeseno. Igramo mi drugu tekmu, drugi produzetak, umiremo od umora, i taj nas golman u terenu, nakon sto je odlicno igrao cijelu tekmu, igra rukom u sesnaestercu. Penal za njih. Dotuklo bi nas da Svedjanin nije to obranio i da smo tad popusili. Bogu hvala da nismo.
Nakon toga pojeli smo sve u konferenciji, u odlucujucoj tekmi smo pobijedili 1-0 glavne rivale dominican university na njihovom terenu I osvojili naslov. Tamo sam se kresnuo glavom o glavu s nekim likom I hematom mi se spustio sa cela na oko. 2 tjedna sam isao po skoli ko neki razbijac, sa sljivom na oku, ko iz filmova. Govorio sam svima – da vidit tek kako drugi frajer izgleda. Na tu tekmu je doslo pola nase skole, jer su oni jedno 45 minuta od nas i napravili smo festu na njihovom terenu, osramotili ih.
Iako nije bas bilo sve tako glatko, igrali smo banana, samo sta su ovi drugi dosta slabiji od nas, pa pobijedis 4-1, niti ne osjetis da si igrao. Ja sam isao 2 puta na razgovore sa trenerom, crtao mu po ploci da ne mozemo igrat 4-4-2 kako je on zamislio, svaka cast, nisam to jos nikad dozivio da te trener stvarno saslusa, svaki put je mijenjao taktiku kad bih mu ja dosao solit u ured. Nisam bio bahat i pravio se pametan, nego mu samo razlozio di nam je problem, pa smo ga analizirali i onda bih mu ja stavio bubu u uho i pustio da odluci, jer ipak je on boss.
Na kraju, kad smo osvojili konferenciju, usetali smo u play-off regije i tamo pukli, totalno bezveze, od ekipe losije od nas iz Santa Barbare, igrali najlosiju utakmicu sezone i to je to, aj bok, ciaos.
Sezona gotova.
Jedina pozitivna stvar u svemu tome je bila sta se vise nismo morali dizati u 5.45 ujutro. Svako jebeno jutro, jer trening je u 6.30, prvo teretana jedno pola sata, i onda na teren vani, jos sve od rose, magla zna bit. Dok trening zavrsi, vruce. Problem u dizanju tako rano je da si kronicno neispavan, jer da ides spavat u 10, a ne ides, malo ti je,a popodnevna spavanja nisu bila dovoljno redovita da to nadoknade. I tako 3 mjeseca.
Da vam recem sta jos radim ovdje osim skole I treninga. Onaj posao koji imam, resident assistant, vec sam opisivao. Igras se malo serifa na campusu, pazis da ne bude neka pizdarija. Ponekad dodjes u konflikt sam sa sobom I americkim zakonom. Ovdje je zabranjeno maloljetnicima pit alkohol (u 99% mjesta vas nece ni pustit u bar ili disco), a ja sam taman uletio na party u jednu sobu. Bilo ih je jedno 20 freshmena u sobi, nisu bili ni glasni, ni problematicni, pa se tako I ja odnosim. Stvorit cu ti problem, ako ga ti meni stvaras, ako ne – sve 5. I ja udjem u sobu (recimo, sve preko 5 ljudi u sobi je sumnjivo), njih 20 posranih sta cu ja sad rec, mogu ih sve zapisat I onda svi na razgovor, pa kaznjeni, pa ce im starci poludit, bla bla. Kako se meni ne da djeci to radit radi 2 pive (po glavi doduse), a I normalni su, sjetim se da je netko zmazao zidove nekom crvenom bojom I da mogu ubit 2 muhe jednim udarcem, pa onako, da arogantnije nisam mogao, kazem: “imam 2 problema tu, jedan je sto je vas 20 maloljetnika (ispod 21 u USA. Znam, znam, idiotizam) u sobi sa alkoholom, I drugi je sta je neko vani sprljao sve zidove. Vi ucinite da nestane ovo drugo, ja cu ovo prvo”. Odahnuli su i u roku od sekunde organizirali se ko neka multinacionalka i sve oprali sa zidova nesto sta bi vjerojatno skola placala posebne cistace da se skine, jer je bio potreban bleech da se skine. To se zove posao. :-)
Drugi posao koji radim je u admissions officeu, ma nista, malo birokracije, zoves buduce studente I to, samo da se nesto radi i da lova ide. Treba zivit u californiji!
I dalje dajem instrukcije iz par predmeta, makroekonomija, vodim english za strane studose, ma svastarim, reklo bi se.

Od posebnih avantura, bio sam u Reno, Nevada, Las Vegas u malom. Gradic na granici s kalifornijom, procvao jer svi iz kalifornije se idu kladit tamo, pa sve puno casina, hotela, sve se vrti oko toga. U californiji je kladjenje zabranjeno, osim u indijanskim rezervatima, pa se vecinom ide u Nevadu za to. Ja sam isao sa 2 Japanca I Koreancem. Reno je inace 3 I pol sata od Oaklanda, a mi smo isli tamo navecer, I planirali se vratit drugi dan ujutro, nakon cijele noci tamo. Sad kad si mislim, da mi netko u Porecu kaze, daj idemo do Venecije van, pa cemo se vratit ujutro (a Venecija je 2 I po sata od poreca otprilike), rekao bih im da su pukli, da to rade samo majmumi I preseravatelji. Ovdje je to ko od sale. Sta? samo 3 sata? Ma nema frke, moze. I da, da stvar bude gora, on nije imao na mini-vanu staklo na onim kliznim vratima. I prije nego smo krenuli ja sam ga natjerao da stavimo plastiku neku i to zalijepimo, kad vec nema stakla. “U veneciju bez stakla? Nisi normalan”, bin ti rekao doma.

Kad se vozis u Reno, ides preko planine dio puta, bilo je I snijega, Koichi je sa otoka u Japanu di je jako zima, pa je bio sretan ko guzica sta je vidio bjelinu. Ja se smrzavam, on u kratkoj majici. Svaka fora je bila na rasnoj osnovi, 3 kosooka i bijelac.
Ovaj jedan Japanac, Koichi, on naveliko kocka tamo I redovito se vrati sa par 100 dolara zarade. Ja ne znam ni poker igrat, ali bila je zajebancija otic tamo. Prvih sat vremena sam gledao kako igra karte, dao sam mu 50 dolara da igra za mene, ekspresno je stvorio 125 (dao bih mu i vise, ali nemam ja para za bacat na kocku). On je igrao sa stoticama. Uzeo sam tih 50 nazad, dao mu ostalih 50 i uzeo 25 da se glupiram na ruletu. Inace u casinu, sva pijaca je besplatna, pa kad napiju ljude, lakse im je uzet pare. Sve konobarice su za 10, ocekivano.
Onda smo svi 4 sjeli za stol igrat igru koja se zove bakarat. I tamo smo sjedili jedno 2 sata, raspricali se sa 2 krupjea, koichi je igrao sa vecim parama, a Ono, Hong Kee i ja sa sicom. Ja sam tek uletio na stol, Koreanac Hong Kee mi je dao 50 dolara, da igram i ja. I onda je mene posralo, pa sam dosao na 150, a Ono je popusio sve, pa sam mu ja dao 50 svojih. I tako ukrug, igrali smo jedno 2 sata nas 3 dodavajuci jedan drugom zetone kad bi netko popusio, krupje nas je gledao ko da smo pukli, nije to bas vidjao svaki dan. Kaze: guys, you must be really good friends, kad si tako pare bacate iz ruke u ruku. Ma kako ne, ratni drugovi, ovog sam upoznao prije godinu dana, igra lijevo krilo, ovog drugog prije mjesec I pol, pomazem mu sa makroekonomijom, ratni drugovi…Ma kad je bal, nek je maskenbal.
Valjda smo mu se toliko svidjeli da cak I kad smo popusili sve pare sva trojica, on se pravio da nije vidio nas ulog I ostavio nas u igri, I tako jedno 3 puta, samo da ne odemo sa stola. I tako je jedno 4 ujutro, Koichi ima jedno 1000 dolara u saci, ode van popusit cigaru, vrati se nazad I u roku od 10 minuta, sve izgubi, u 4 oklade. Ko igra, taj I gubi.
Uglavnom, totalni dozvljaj, a kazu svi da se to nemre ni priblizno mjerit sa Las Vegasom, ajde, drugi put. Sve skupe, to me kostalo 20 dolara benzina, pa recimo da je totalno vrijedilo. :-)

Kako je zivot neizmjerno kompleksan I cudan, ja I moj naj frend ovdje, Englez Tim, s kojim radim u officeu, isli smo u San Diego na jedan ogroman nogometni turnir, zove se Nomads, po klubu koji ga organizira. Skola nam je platila put I sate rada da odemo dole, da se ne ponovi da nemamo igraca za slijedecu godinu, jer nas jedno 10 ce diplomirat. Inace to radi trener, ali nas Vava se taman nesto posvadjao sa athletic director I dobio otkaz. Njega mi svi volimo, I muska I zenska ekipa I nitko ne moze prezalit da ide ca, ali jebiga. Bez premca najbolji trener kojeg ova skola moze upecat, ali eto. Kad nece bit pametni… uglavnom, ja I tim smo isli dole, 2 pocetnika, upoznali dole brdo trenera, obojici odlicno za uc u djir, meni dobar networking za firmu I posao nakon diplome. Objasnit cu vam kasnije.
Turnir koji se igra na 12 terena, sponzorira adidas, jedno 100 trenera iz raznih skola dolazi gledat igrace koje ce dovest igrat, organizacija odlicna, dobijes jednu cijelu knjigu sa popisom di se ko kad rodio, koliki mu je prosjek ocjena, kad je prestao nosit pelene, sve.
Dane smo provodili sjedeci na stolici na rubu terena I gledajuci brojeve igraca, raspravljajuci ko je dobar, ko nije. Raj za svakog trenera. Ili za nekog ko si umislja da ce bit trener, kao nas 2.
I cujemo mi da se istovremeno igra I turnir za cure, koje organizira suparnicki klub, Surf. I odemo mi tamo, onako na slijepo, kad ono – ovaj je 3 puta veci I jaci! Na 20 terena, samo parkiraliste je cijela jedna plantaza, glavni sponzor Nike, opet, milijardu trenera tu dodje gledat sve to. Zenski nogomet u USA je razvijeniji i jaci od muskog, ima vise publike i para, shodno tome, vise svega.
Navecer smo isli van, zajebancija i posao. Ako nisam napomenuo, vozili smo se dole, nasim autom, 8 sati. To je ko da recimo od doma idem u Monte Carlo!!!! San Diego? Ma nista, tu dole.
Upoznao sam jednog Hrvata koji je kralj malog nogometa dolje, Mario Mrakovic, hrvatska veza, Ziga sredio. Druga hrvatska veza, koju je opet Ziga sredio, mi je bio Amerikanac Kevin, koji prica hrvatski!!! Bio je u zagrebu i osijeku prije par godina, dosao igrat nogomet, igrao u 3.ligi, nesto poceo u prvoj, i onda otisao doma. Za to vrijeme, naucio jezik i sve trikove balkana. Skidam kapu.

Ajde, sad da vam objasnim ovo za firmu. Naime, kepac je otvorio firmu za odvodjene sportasa u USA preko sportske stipendije, naravno da je nogomet prvi posao, ali I svi drugi sportovi pale. Cijelo ljeto sam radio jebenu web-stranicu, zahvaljujuci Berneskici I njenom strpljenju sa mojim prohtjevima, I kad sam smo ju zgotovili, tehnicki problemi sprecavaju da ona radi. Jebemti microsoft frontpage, samo toliko. Zato vam sad necu poslat link, vec cu to ucinit kad proradi. Ubrzo, sad sam to uvalio jednom svedjaninu I ekvadorcu da mi naprave u dreamweaveru, barem osnove, pa cu dalje sam. Bolan je to proces, ucenja programa o kojem nemas pojma, ali eto ŕ sve je u motivaciji. U slijedecem mailu cete dobit detaljnije informacije. Ako imate nekog sportasa kojeg bi to zanimalo, znate kome cete ga poslat.

Zato mi je dole San Diego sjeo ko budali samar, brdo trenera koje sam upoznao zeli hrvatske igrace u ekipama, pa cemo suradjivat.
Druga stvar zasto mi je dobro sjeo je to sto cu nakon diplome u petom mjesecu radit ovdje godinu dana, pa sam i tu neke kontakte iskopao.
Kako je i kod nas trenersko mjesto upraznjeno, ja i moj frend Tim smo se prijavili za posao za drugu godinu. Ja sam bio siguran da ce ga on dobit, jer ce tu sigurno ostat radit na campusu iovako ionako, ali ni to vise nisam siguran jer ova zena athletic director nema pojma o nicemu, ali voli izmisljat toplu vodu, pa se cini da nece bit nista od toga ni za njega i da ce doc neko pedeseti...
Probat cu nac posao u nogometu, trenirat, ako ne upali, nikom nista, bit ce nesto drugo. Bila je dosta izgledna opcija da odem na Havaje godinu dana, jer sam tamo upoznao tog trenera, ali ta opcija se jos nije pojavila, samo buduce nagadjanje s njegove strane. Dobit takav posao kao pomocni/glavni trener na fakultetu je inace lutrija, jer je to ogromna politika, sve je bit koga ti poznas, nije bitno koliko si dobar.

Tako da ako vam netko prica bajke da je kod nas sve korumpirano i preko veze, da se na zapadu tako ne radi, slobodno mu recite da prestane baljezgarat. Sto je veca konkurencija, to vise svi traze sve moguce metode kako zgrabit nesto. Ali, bogdaj, uvijek ima izuzetaka, ja radim sve sta mogu, pa sta bude, u te izuzetke se i ja pouzdam, pa cemo vidit. Neka bude volja tvoja, tako velite vi krscani, ne? hahaha

Ajde, neka bude volja tvoja pa ovi skuhaju nesto normalno (vikendi su inace banana u nasoj kafeteriji, mene drzi zahvalnost da nisam gladan, kao onaj covjek kojem sam kupovao burrito neku vecer), idem na veceru, pa onda tutoring, sutra radim sa nekim klincima, valjda ce bit mail od mene drugi tjedan ili tako nesto.
Ajme, sto sam se raspisao....
Boksic!
Pusa
Kepy

- 03:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.05.2006.

surprise, surprise (05/21/06)

Dok ovo pisem, sjedim na San Francisco International, 17.5., 8:24 PM (Amerikanci ne poznaju 24 sata, samo AM i PM), cekam ukrcaj na Lufthansu za Mincen, pa Zagreb… letit cu vise nego orao u godini dana. Dosao sam na aerodrom ko u kadrovima iz filma, u bijelom kabriolet mustangu, spustenog krova i suncanim naocalama, moj suigrac Brazilac vozi to stvorenje, zeni se za 10 dana, na Havajima. Nek mu je sa srecom.
Danas je bilo pozdravljanje sa svima, to je uvijek tuzno, ali bas uvijek, ali tako to ide. Moj bivsi i sadasnji cimer mozda dodju na jesen opet, i onda ce oni 2 bit cimeri (ja cu dobit sobu sam, jer sam RA)… taj svedjanin pogotovo, da smo doma bili bi super prijatelji, to mi je drago, stvarno sam nasao par ljudi s kojima sam si odlican, taj Svedjo i Englez najvise, i sa poljskim Svabom sam jako dobar, by the way, ja njega zovem Svabo, a on mene - Yugo)

Kad budete ovo citali, bit ce vjerojatno negdje subota/nedjelja, ja cu bit negdje u Porecu, pa ce vas ovo mozda zbunit….

To je zato jer nisam javio svojima da dolazim doma, u ovom trenutku oni su u uvjerenju da dolazim 1.7. doma… tako sam i planirao, ali onda sam u petak, prije 5 dana, odlucio da u srijedu (danas), idem doma. postao sam cak i sebi nepredviljiv…
Zamislite reakcije kad se nacrtam doma, imam kameru da snimim reakcije Anite, Dragana i Markeca kad se izgubljeni sin pojavi na vratima, bit ce brzo na internetu… :-)
Koliko cu im puta u zivotu jos imat priliku prodat ovo? I ja sam do petka mislio da cu ostat u USA radit ko lifeguard on campus do 1.7., ali nakon unutarnje bitke, odluka je pala na cijelo ljeto doma. Sacica ljudi zna za ovo, samo oni najneophodniji, Porec je premali da se ova misija zadrzi u tajnosti, pa nisam riskirao da Kepcije saznaju.

I tako sad sjedim i pokusavam nac ispriku sta nisam pisao skoro 3 mjeseca…
Pocet cu nesto bauljat,pa mi do kraja maila bude vec nesto palo na pamet da iskoristim kao izgovor.
Hvala svima na cestitkama za rodjendan, hvala na mislima, zna se da ja bas ne cijenim posebno tu tradiciju obiljezavanja starenja, pa da ju jos i slavim… svasta. Svaki dan sam blize senilnosti…
Bili smo vani svejedno, jer je i jedan Svedjo slavio geburtstag, u nekom klubu u San Franciscu Ruby Skie, ma pusiona, muzika zakurac, nemres plesat i to je aj bok… :-)

Pa ajde da vam ispricam sta sam sve radio i sta se desavalo u ovom vremenu ne-javljanja…
Jedna vijest je na primjer da sam dobil posal RA – resident advisor na campusu za slijedecu godinu, tako da cu ostat tu cijelu drugu godinu i diplomisat u proljece 2007. posao je ustvari da cuvas red I mir na svojem katu, povremeno organizujes neki program, dezuras koju vecer I to je to. Plate ti stan i hranu, pa mi onda to daje vise vremena za ostat tu i rijesit sve do kraja, nac posal za poslije, itd, itd.…
Ja sam vec osjetio „slast buduceg posla“ kad mi je prije jedno 2 mjeseca vec (pas mater, kako vrijeme ide), jedan od tzv. „thirsty Thursday“ cimer upao u sobu u 3 ujutro psujuci na svim jezicima koje zna i ne zna, izbijenog zuba…. (sad psuje na hrvatskom, jer mu to ne zvuci tako strasno, uvijek je tako, na stranom jeziku je to ko umanjenica… onda je to pokupio Japanac Ono, „pichiku matter“ mi je jedan dan napisao na MSN-u; do sad je psovao na spanjolskom, „la concha de tu madre“ to je ekvivalent nasoj najsocnijoj)
Uglavnom, izbijen zub, u trenu su tu bili sadasnji RA's i mrcina Omar da ne bi bilo daljnje tuce, iako prave tuce nije ni bilo… napili se on i jedan mexos (i inace se opijaju skupa), jedna fora na racun mexosa i eto ti sranja, onako ko na tv-u footballski ga je pokupio u zid i u padu ovom otkinut prednji zub. Mi se sprdamo sa svim rasistickim i nacionalistickim vrijedanjima, ali kad si pijan neke stvari nisu vise smjesne valjda…
Inace koliko sam cuo od ostalih studosa, ako se potuces negdje na campusu u drugim skolama, letis van iz skole, cak i ako te napadnu. Osim valjda kod nas, tu valjda su malo normalniji… zamisli, neko te napadne, ti mu ne smijes vratit, jer ako da, oboje letite iz skole… kaj ces sad, neko te lupa, ili mu pusti ili bjezi….ajme, idiotizma… ovaj mexos je vec prije imao prijestupa, pa je vec izbacen iz doma, umalo i iz skole…
Moj cimo popravlja zub, sad je to sredio do kraja iako je bio bez prednjeg sjekutica nekih 2 tjedna.… pricao mi je kako je bio downtown oakland na policiji, kako je to pretezno crnacki kvart, malo su cudno gledali bijelca kako u predvecerje sjedi na klupici, ali kad se nasmijao, svi su brzo okretali glave, sa nekim bez prednjeg zuba se ne ides zajebavat, pa cak ni u svom getu..
Zajebancije je sad sa slijedecim – popravak zuba kosta ni vise ni manje $3100!!!!! Slovima, za one koji misle da serem, tri tisuce i sto dolara.
Srecom, svabo ima dobro osiguranje i platit ce oni vecinu, ostalo je trebao taj Mexos, ali cini se da se ponasa ko zadnji balavac i nece pojest kasu koju je skuhao, pa ce morat na sud… kako bi rekao legendarni Marinko – u ovoj zemlji si sjeban ako si bolestan…
Svima nama je to obicna tuca, ali mojoj buducoj sefici je to smak svijeta, superrasizam i kaj ja znam sta sve ne… neki crnci su ovdje ponekad malo opsjednuti, sve im je rasizam,,,, razumijem ja korijene svega toga, ali budimo realni…
Inace, bilo mi je zanimljivo kako to ameri sve izvade iz konteksta i onda mozes sve interpretirat kaj oces… „all mexicans are the same“ nije nama ni uvreda (pogotovo ne kako mi jedni druge sprdamo, meksose zovemo donkey riders), pogotovo to nemres rec za mog cimera kojem je najbolji frend latinos edwin, jos jedan iz ekipe… kako odjednom rasist, bio mu je u kuci prije 2 tjedna,,, ali eto…
Inace, imali smo neku prezentaciju u skoli kako se u raznim kulturama komunicira drukcije u vezi s kontekstom…. (ajde, da se povremeno nesto i u skoli nauci…J) Anglo-saxonska kultura, tu je sve bitno u rijeci, kontekst je manje vazan (zato mogu proc i sve one besmislene tuzbe za sexual harrasment, rasizam i takve pizdarije,,, nije da toga nema, ali stvarno se pretjeruje), dok je u vecini ostalih kultura, kao recimo nasa, vaznije ko, kad i kako je nesto receno, nego same rijeci… ali ameri…
Gledao sam neki dan dvd o vatrenima, pa kad su nasi osramotili Svabe u Lyonu, ono ulijecu svi u svlacionicu, jebu si boga, majke i ne znam sta sve ne od srece, grle, ljube, pocinje pjesma… sad objasni ti nekom da je to pozitivna energija, connection medju ljudima, zajednistvo…. Ameri to nikako nemru skuzit…
Da bi se zaokruzio tjedan, jos jedan moj suigrac je na nagradnoj igri „casom u glavu“ u nekom discu u SF-u dobio 10 savova na celu iznad oka… ovi ameri se ne znaju ni potuc kako treba, nego onako gerila, udri i bjezi... J

Bio sam i na nekoj prezentaciji o hip-hopu, cijela povijesti i kontekst, kako je nastao, kad, di i zasto, za ta imena sigurno niste culi, pa vas necu ni davit. Osim mene, tamo je bio Englez Tim, Njemica Anna, Indijac Saurabh i 10 crnaca koji su vec znali sve unaprijed sta ce se rec. Da bi se uzivili u pricu, ova tetka koja je to predstavljala je rekla da zatvorimo oci dok je ona bauljala… ufurala se sa crnackim spikama, totalno je pretjerala sa „di bi bili da vam pradjed nije uzeo pusku i vratio se na farmu di je radio ko stoka, da bi ubio robovlasnika, di bi bili danas da on nije smogao hrabrosti i ucinit sta je treba“. I sta sam ja mogao zamisljat, kurac, Nadalina, kako ganja Talijane po boski sa kosiricon. Ali to je njihova istorija, pa neka im bude…

Pitala me Martina da joj objasnim superbowl, pa da ispostujemo zelju – to ti je finalna utakmica u americkom footballu, dakle kao finale lige prvaka kod nas, samo sta su ovdje igrali Pittsburgh Steelers and Seattle Seahawks. Cak sam i ja gledao dijelove te utakmice, iako je totalno nemoguca misija to izdrzat – traje otprilike 4 sata, jer je poluvrijeme jos duze nego inace… naravno, radi reklama, 30 sekundi cini mi se oko 2 milijuna dolara kosta.
Kad smo kod reklama, 25% amera po istrazivanjima gleda superbowl radi reklama, jer sponzori rade posebne reklame samo za taj superbowl, mi smo na faksu imali glasanje za najreklamu, a to rade i sve televizije…. Ovdje je sve natjecanje, ko ziv ko mrtav, nemru ameri samo uzivat da je nesto dobro, nego mora bit bolje.
Inace, Pittsburgh je dobio tekmu, iako su suci pokrali Seattle. Ako je neka odluka zajebana, trener trazi od suca da ode pogledat na tv… i ovaj je otisao, ali bit ce da je neki coravi covo, jer on je dosudio suportno od onog sta smo mi svi vidili…

To je bilo negdje u februaru, onda je poceo „march madness“, doigravanja i finale NCAA turnira, to je jednako gledano, ludnica po cijeloj americi, kosarka all-day-every-day, ono profesor na predavanju je pitao kako stojimo sa brackets (to je recimo kao da mi normalni ljudi napravimo ko ce osvojit svjetsko u nogometu po onom kosturu, ko koga pobjedjuje i ide dalje). A to je stvarno odlicna kosarka, 100 na sat, tvrdo i ludo se igra, ubijaju se za svaku loptu, cesto malo bez mozga zbog brzopletosti, ali nemres i pare i jare. Ima zacudo pun klinac bijelaca koji tamo igraju, mnogi od njih su i najzesci igraci, ne samo za cistit kopacke. To me malo zacudilo s obzirom da u NBA zavrsi ponajvise crnaca. Ali ostavimo se boje koze.
Najjaci igrac je bio sa University of Florida (na taj faks ide 50,000 ljudi, pa ti broj koliko je to navijaca racunajuci alumnije, para ko blata), Joakim Noah. Taj momak je sin „nekog francuskog tenisaca“ kako je rekao moj prof iz biologije dok smo gledali jednu tekmu. Da, Yannick Noah, legenda tenisa, nitko nema pojma ovdje za njega.
I nasi kosarkasi su bili na nationals, imamo jednog momka koji igra ko zvijer, u finalnoj regije je zabio 40 koseva, prije 2 godine je bio u NCAA div I skoli u Oregonu, ali izbacen because of drugs (zanimljiv zakon ovdje, u kalifornijskom zakonu (state law) trava je legalna, u drzavnom zakonu USA (federal law) nije, pa sad ti budi pametan) , umalo se ostavio kosarke da ga nije nas trener nagovorio da dodje kod nas…
Ajde, ukrcaj u avion, pisat cu u mincenu dalje.

Samo da se ne smrznem unutra, sinoc sam obrijao noge, nisam nikad mislio da cu ovo izgovorit dok disem, ali eto… morao sam odrzat „besu“, dao sam ruku malom Zahidu da cu obrijat noge s njim, onako iz gluposti, jer nije htio sam, i gotovo, to je onda ko vec ucinjeno, moram odrzat rijec…
Rekao mi je Englez da to napravis u Engleskoj, svi te sprdaju do bola, ali u domacim vodama je to normalnije, ja sam ipak fuzbalija, pola Jadrana nema dlake na nogama.
Cak i da mi se svidi, sumnjam da cu to ponavljat, ne da se meni ni bradu obrijat, kamoli cijele noge…
Evo me u munchenu, sreca da sam ponesao jeans i majicu, jer se avio-kompanije ponasaju kao da su mesnice – smrznuto meso sporije stari. 12 sati u komadu.
Spavao sam cijelim putem, 2 tablete za spavanje i umor cine cuda, pa se da spavat i u avionu…
Sve same svabe, 2 francuskinje koje su mlile ko zna o cemu cijelim putem i jedna maca-do baba iz nas je baljezgala ko da je sama u avionu prepricavajuci jednu klasicnu balkansku pricu – „ma imao je srcani udar i doktor mu je zabranio pusit, i mi mu svi govorimo, ali nece da slusa nikog“… covjek bi pomislio da zna bas tu osobu o kojoj bosanka prica…

Sta sam sve radio u zadnjih par mjeseci? Kupio auto, auto se razbio u roku od sat vremena sta smo ga ja i kenijac imali u rukama, od neke tetke u san franciscu… zajebano sto smo bili duboko u gradu, bez autoceste blizu i nismo ga provozali po pravoj cesti, jer bi bili vidili da se pregrijava. I tako kupili za 700 dolara, skupih 350 svako za sat vremena rada… i onda da ne bude tu tragediji kraj, sparkali smo ga taman ispod campusa kod nas… i odvuce ga vucna sluzba, to su tek pizdarije… ajde na DMV (citaj: HAK), pa na policiju, pa po auto (koji ne ide) kod te firme za vucu, sve skupa 450 dolara… sve dijelimo popola, pa se to da prezivit, ali sranje kroz gusto granje. Mehaniko nan je reka da treba novi motor, (no compression i blown gasket ako netko zna sta to uopce znaci, ja sam totalno mehanicki nepismen) i sad sam to prepustio kenijcu da rijesi, do 14.8. kad se vracam u USA valjda ce se sve sredit. U americi su te usluge skupe ko sam vrag, mehanicari mogu zdrmat para tamo tek tako. Taj kenijac zna neku curu ciji stari to radi, pa nam je kod njega isplativo popravit, inace bi ga se samo rijesili.
Jebiga, ne bi se zvao zivot da nema zajeba, hvala bogu obojica smo radno sposobni, zivi i zdravi pa ce se te pare vratit… taj kenijac je vjerojatno nas najjaci atleta, ali samo sjena onog sto je bio, jer je lijen, ne da mu se nis trenirat… svako toliko ga zove neki drugi iz njegovog plemena koji trci negdje na velikom collegeu ili za velike pare…
Jednom mu je dosla jedna zena s faksa, pokazala neki prospekt na kojem je on 16. u Americi i rekla da to posalje mami… samo se nasmijao i zahvalio, nije htio ubit zenu u pojam odmah, ali cim je odmakla, nama je rekao – „sta? Da to posaljem mami? Pa mislit ce da sam totalni luzer, 16. na prvenstvu Amerike“. Svako toliko izbaci nesto zesce, ima iskustva, bio je svugdje po svijetu, prije Holy Namesa na University of Michigan i Hawaii Pacific 2 godine, trcao po Francuskoj, Japanu… jedan dan sjedimo mi na rucku (meni je to sad normalno da nas je odasvud, ali kad je Timova cura Amerikanka iz Ohia bila u posjetu, bila je sokirana sto je za stolom bila jedina Amerikanka – jos su tu bili Kenijac, Indijac, Brazilac, Englez, Svedjani i ja; ona je na Rio Grande u Ohio, mogla je jest sa eventualno nekim Ircem ili Skotom), i prica Englez Tim kako je skoro dobio milijune na lutriji, sestra mu je imala 5/6 u Engleskoj. 5 je oko 2000 dolara, 6 je preko milijuna. Sav razocaran sta je umalo postao milijunas (kakvo nezahvalno deriste, ali kako mu zamjeriti), pricao je sta bi radio da sad dobije milijun. I onda tako svako ubaci nesto sta bi oni radili, putovali, jahtu, auto, sta ja znam sta sve ne, i onda uleti Kenijac William sa svojim biserom – da dobijem pare, ja bi svrgnuo vladu u Keniji… sto rec? Sto rec? On je inace iz jednog od 42 plemena koliko ih ima u Keniji, iz vladajuceg plemena, iako su oni debela manjina… tako je to u Africi, vlada onaj koji si je bolji s Europljanima. Njega zajebavamo da je najjaci rasist, uvijek sere po Nigerijcima, kaze da su to najgori ljudi, to su neke intra-africke spike…

Kako ja, kao svaki mladi newager voli nac visi razlog za pizdarije koje se dese (ma cisto da se ja bolje osjecam, kog briga je li to bozja ruka ili nije, rijecima Eda Majke – kad se desi nesto lose, kazem ono ko ga jebe…), da je taj auto radio, sad ne bih bio u Munchenu, vec u Californiji… vec sam imao par poslova rijesenih, trebao sam samo otic pokazat diplomu spasioca i pocet radit, ali kako se autic razbio, sve palo u vodu, jer se nisam imao kako vozit na posal… kad smo kod voznje, ameri svi luduju jer je benzin skocio na 3.30-3.50 opet (za gallon = 4 litre), samo ucute kad im ja kazem da je sad u nas oko 6 dolara za taj gallon.
S poslom lifeguarda na campusu je bilo premalo sati, tako da cu radit nesto u porecu (trazim posal, za sve koji ovo citaju), 3 mjeseca doma, isto nije lose.
Vec imam dogovoren poslic na campusu kad se vratim + se nadam da cu upalit u klubu sa mojim trenerom, trenirat neke klince… Imam UEFA-inu diplomu koju kad spomenem u USA, svi se poklone, ali svejedno moram na neki tecaj od 2 dana, da bih dobio licencu. Svasta. To ti je kad organizaciju vode ljudi koji nece pogledat nijednu tekmu Svjetskog prvenstva…

E da, kad sam kod naseg trenera, dakle ocekivano nas je preuzeo trener zenske ekipe do sad, sav je uzbudjen sto je dobio ekipu s kojom se moze pokazat, samo da jos dodju 2-3 prava igraca i mozemo na nacionalno prvenstvo.. marko, valjda citas ovo, pitao je opet za tebe….
ove godine smo profulali floridu, ali ruku na srce, nismo ju ni zasluzili i sreca nam ju je i uzela.
Iako smo svi debeli i nespremni, igrali smo prijateljsku sa nekom ekipom iz Sacrmenta, oni su kao polu-profesionalci, nismo mogli disat, jer trce ko navijeni, ali smo ih svejedno dobili 4-1. rezultat je malo pretjeran, 3-2 za nas bi bilo pravednije, ali ajde. Da smo u sezoni, pojeli bi ih tek tako.
Ja sam standarno igrao lijevog beka, vodio je tekmu nas buduci pomocni trener, brazilac marcelo, konacno nesto normalno i meni je sjelo sve na mjesto sta se tice igre. Puno frustracija lani sa onim, sad je sve normalnije na terenu…
Trebali smo igrat neki state cup u futsalu, mali nogomet 4 na 4, pa je dosao jedan drugi brazilac da nam pomogne, malo uputi u taktiku igre (jer je totalno drukcija od velikog nogometa) i bio s nama na 2-3 treninga, ajme kako se tad vidila razlika izmedju amera i stranaca, nebo i zemlja….
Svi, ali bas svi ameri su se zalili kako je to sve sranje, jer jednostavno ljude nikad nitko nije ucio kako se treba kretat na terenu, to im je stran pojam i zamisli sad soka – ti imas 20 godina, i barem 10 si igrao na nabij-trci i sad tebi netko prodaje, daj loptu desno i trci dijagonalno i onda se vracaj prema nazad, da otvoris prostor suigracu i doneses opciju onom koji ima loptu. A to je tek osnovno kretanje, bez puno zajebancije, jasno kao dan, ali ako imas 1 amera u ekipi, to ti sve poremeti jer ce on trcat i pretrcavat prostor u kojem mu mozes dodat loptu i onda se zalit da nitko ne trci koliko i on… a stvarno u americi se trci ko u ligi prvaka, sve na silu, svi nogometasi su visoki i siroki, ne znam sta ta djeca jedu, ali cak i ovaj koji je dosao debeo na pripreme na pocetku sezone, Gerard, je sve istrcao, a nije se ozlijedio… nagadjam da je zbog hrane pune hormona, jer nemrem nac drugog razloga…
Ali nije nogomet atletika, nije stvar lijenosti, nego inteligencije, trci se glavom kako bi mi rekli. Ali ajde,,,, na kraju smo odustali od tog state cup-a bas zbog toga sto to treba uigravat, a nas je previse da bi stvorio tim, bez da se neko ne uvrijedi… ova 2 nasa brazilca izvode carolije na malom nogometu, souza i wilson, oba su otisla u kanadu preko ljeta igrat i radit, pitanje da li ce se vratit nazad na jesen…

Radio sam i sa nasim trenerom, na tryouts… to ti djeca dodju u klub na probu, da se vidi da li su dobri i koliko, svi ti klinci placaju po 1-2,000 dolara na godinu da bi igrali u klubu, jos samo ako su dobri mogu doc… nemas para, mozes igrat u skoli, ali tamo te trenira netko ko nema 3 ciste o pravilima igre, a kamoli o samom nogometu. Uglavnom, nema nade za tebe… od 8-14 godina, i covjece, ima tu potencijala ko u prici, znaju klinci svasta s loptom, ali treba ih naucit igrat glavom… u svakom selu po svijetu ima potencijala, ali ako ih nema ko naucit, sve to propade.
U tom mjestu, walnut creek, sve visa srednja klasa, imaju para ko blata, pa to sve mogu platit ko od sale… nas je bilo jedno 15 na tryouts, 15 trenera, ma sta ce ti toliko, treba ti realno 4, ali to je stvar imagea, roditelji moraju mislit da placaju za to.
Osim mene i 2 brazilca, bile su 2 cure iz nase ekipe, treneri iz tog kluba i jos par njih sa strane, jedan kolumbijac, jedan meksikanac… tog kad sam vidio, bio bih stavio ruku u vatru da je bosanac… zove se ricardo, pa ipak nije, ali izgleda kao pravi ostarjeli balkanski igrac malog nogometa, ogromnih listova i nogu tako da mu lopti ne mozes ni primirisat, dobio je bojler umjesto trbuha, ali to zato jer ima 4 banke… u faci, ko da je iz zenice, ne znam zasto, bio sam uvjeren da ce svaki cas progovorit na nasem…
Kad smo kod bosanaca, mozda ce slijedece sezone doc kod nas momak Zlatan, zivi dole u Oaklandu vec duze, bio mi je ko melem na ranu malo baljezgat na hrvatskom… bio je kod nas na 1 treningu, nije los igrac…
Umro sam od smijeha sa jednim mali klincem, zalio se kako on mora u Sunday school dok svi drugi klinci glade jaja vikendom… pita ga mali indijac zasto ide u skolu nedjeljom, a ovaj odgovara – jer sam Zidov. I odma su se skuzili, Indijac je zahvalio Brahmi - „sva sreca da ja ne moram“… tu je uobicajeno da stranci, pogotovo ako su im starci religiozni, idu u taj Sunday school, uce jezik, kulturu i religiju svoje „bivse drzave“…

Kad smo kod bivsih drzava, imao sam prezentaciju u Jugoslaviji, nakon one o Hrvatskoj. Moje prezentacije su zamisljene da imaju 10 minuta, ali obje su se rastegle na 45 jer su pljustala pitanja sa svih strana… jedna cura me pitala koliko bi kostalo kupit kucu na obali, sa osmjehom sam joj reka da to ona nemre kupit…mo's mislit soka kad sam to rekao, kako ne mozes kupit, sve se da kupit ovdje… aha, ako nadjes hrvatske krvi ili se udas za mene, to su ti opcije… J uglavnom, dosao sam u hrvatskom dresu, sa kravatom oko vrata, pricao o svim onim stvarima koje bi za njih bile sok, kao sto su za mene sok ovdje…
O jugi je prezentacija ustvari bila o socijalizmu, da im opisem obje strane medalje, jer za njih je socialism rijec sa negativnom konotacijom. Najozbiljnije, bila je rijec u takvom kontekstu, pa sam pitao profesora iz engleskog da li socijalno znaci nesto lose, on mi je ko iz topa rekao – da.
Bili su sokirani kad sam im rekao da kad sam ja bio klinjo, ako imas paket m&m'sa, moras podijelit sa svima, ako ne podijelis – skrtica si, nema gore stvari od toga… „kako to mislis moras podijelit sa svima, pa to je tvoje!“ je, je, tvoje je, pa kad upadnes u govna, plivaj sam ili se udavi, eto, sta cu ja dalje pricat,,,, i onda se pitaju kako nemaju prijatelja… uglavnom, i kod nas se klima mijenja, na gore ako mene pitas…
Jedan dan je bio ludo hrvatski – prvo je rocko dosla sa bocom Jane!!! Jane, todoriceve Jane! Skinny water, tako se prodaje ovdje, bottled in Croatia pise. Amerima napises da ce smrsavit ako ne rade nista i vec si im prodao nesto. Voda za mrsavljenje. No comment. Onda je na travel ili international channel, sta ja znam, kabelska broj 29, bio prijenos nove tv. Nove tv! Kad si van drzave, i sasa kopljar i izvjestaj o HAK-u u Zagrebu postane zanimljiv. Taj dan je i Ljubicic igrao u direktnom prijenosu na ESPN-u, cisto da se zaokruzi slika…

A televizija tek! zamisli reklamu za film, cini mi se Swordfish, starring – Halle Berry, John Travolta and Tom Cruise's cousin! Gledaj film jer u njemu glumi bratic Toma Cruisea! Ja i cimer smo se pogledali, roknuli se smijat i izbjegli bilo kakav komentar na to, jer bi pricali do sutra. Preksutra izlazi DaVincijev kod, film, svi su ludi vec, zao mi je sta to propustam, trebali smo ja i Tim ic gledat, ali cekat ce jesen na dvd-u ili negdje doma.
Ja sam od doma pokupio par nasih filmova, pa sam s cimerom gledao Kajmak i marmelada. I sad, kako film nema prijevoda i titlova, gledali smo to na svim balkanskim jezicima koji se govore u tom filmu,,, moj cimer poljak je slusao i povezivao, da bi skuzio, pohvatao je bit price, i ubijao s komentarima.. jer on je „juznjak“ u Berlinu, kao Bosanac u Ljubljani… ovo sad pisem za moje Slovence – njegova prva reakcija na one slovenske obicaje je bila „pa ovo su Nijemci, isto, isto, isto kao Svabe!“ ona scena u restoranu, ajnzeri, zvajgeri, trgao se od smijeha… stranci u Berlinu zovu nijemce Kartofeln, kumpiri, sad neka se moji slovenci brane od ovoga…
U gostima nam je bio i Bilal, Afganistanac iz Berlina, vise sam kuzio kako ova dvojica pricaju pokvareni njemacki nego cisti njemacki, mijesaju arapske, turske i poljske i svakakve druge rijeci… bili smo nas 3 negdje u shopping mallu i isli jest. Sad ti mi sjedimo za stolom, a za stolom do nas, jedna cura podrigne naglas, onako zesce. Ja sam vec to naucio, to je dio americke kulture, mozes podrignut na glas koliko hoces, kazes excuse me, i ides dalje, na to se nitko uopce ne obazire. Osim nas stranaca kojima je to ne-kultura… Bilal nije mogao doc k sebi, pa smo mu nas 2 pokusavali objasnit da je to „normalno“…

Sad sam usao u drugi avion, Croatia Airlines, dome slatki dome, cim sam usao pozdravljen sa „dobra vecer“, a stjuardese nikad zgodnije, ove iz lufthanse im nisu ni do koljena…iza mene usli Lackovic i Sprem, a sad ulazi i onaj kosarkas Rimac. Ma to te ja pitam.

U ovom vremenu sam mogao bit i u Japanu, moj suigrac mi je bio nasao posao tamo, da poducavam engleski, ali oni traze nekog ko ce radit cijelu godinu dana, ne mjesec i po. Iz Californije mi je karta za Tokio oko 500 dolara, i vec sam to predbiljezio, cim prve pare ulete da mogu to platit, i ostale troskove ofkors, idem tamo u posjetu. Ovaj moj suigrac Salvadorac iz Los Angelesa oce ic tamo probat igrat za pare u Decembru, najiskrenije mislim da nema sanse, kao ni ja, ali ponijet cemo kopacke cisto reda radi, ako odemo.
Ta japanska kultura mi je nevjerojatna, neke stvari jednostavno nemaju veze s vezom, da bih to skuzio, moram otic tamo i to vidit… kaze kazuko da se prije seksa moras oprat. Mi ju svi gledamo, „Salis se, jelda? Mislim ono, moras se oprat taj dan, par sati prije izlaska ili cega vec“.. kaze ona, ne, ne, vec neposredno prije. mi smo sutimo u nevjerici dok nam bujaju ideje koliko fora cemo izbacit na taj racun i onda se samo krenemo valjat u smijeh… oni su totalno cudni, kako bi rekao mislav, ko da vole da ih se ponizava, mazohisticki, nema sanse da ce ti uzvratit bilo sta, sta god im kazes. Ako je netko mladji i samo 1 dan, mora starijem govorit „san“, to je kao „gospodine“, pa Takashi kad prica s Onom, cijelo vrijeme mu govori Ono-san.
I brzo pokupe kulturu mjesta di jesu, na pocetku svi godine ko sat, na predavanju tocno u minutu, nakon par mjeseci, ulijecu kad god hoce, prepisuju na ispitima sto je u Japanu najveci grijeh koliko cujem, sramota, ko neke druge osobe postanu… od njih 5, 3 sute ko zaliveni, Ono prica za sebe i njih 3, Kazuko je vec prije bila u Americi, pa je to druga prica.
Kad odem, znat cete, nikad blize nego sad, iako treba prvo zaradit nesto za tu avanturu.

Bio sam nedavno i u ulozi poslodavca, kako je nas trener otisao, ostalo je prazno mjesto Athletic Directora, pa smo jedna cura i ja bili na search committee za nac novog… 2 studenta, 1 profesorica i 3 birokrata sa faksa. To je zanimljivo iskustvo, bit sa druge strane pulta, u rukama imas 20 zivotopisa i na temelju toga probires. Naucio sam da uz moj CV mora obavezno ic pismo, pomalo osobno, daj reci nesto o sebi, da dobijem dojam ko si, sta si, daj malo zelje i entuzijazma, jer ako ne, ostanes samo komad papira, svi su ti isti. Ustvari, moj cijeli CV npr. pada u vodu, jer americki CV izgleda totalno drukcije… ne smijes stavit nikakve osobne informacije u njega, ni sliku, jer se ameri boje da ako zaposle tebe, netko ce ih tuzit da su te uzeli jer si ljepsi ili deblji (ili ruzniji ili mrsaviji), jer si ti rodjen 2 godine prije/poslije njih, itd.… sve osobne informacije moraju ostat skrivene, kakva si osoba, to mozes pisat u toj „cover letter“-u. totalni idiotizam za mene, jer svejedno moras doc na intervju poslije, pa si na istom, vidit ce te prije ili poslije, samo se gubi vrijeme s tobom…

Sad sam htio napisat da cemo dobit novine i da cu vas sve spizdit radi „sportskih“, ali to je bilo samo za business class. Znaci to je ta razlika u cijeni, vecernji i cokoladica, totalno vrijedi para.

Sta sam jos htio rec…. Da, bio sam u posjetu kod 2 starca iz istre (koji zive u oaklandu)… tako ja u periodu spring break kad sam pare umjesto za neko putovanje odvojio za ono auto, ostao na campusu, pa sam imao vremena skocit do nanda i paole chrevatin… zive u oaklandu vec milijun godina, oboje su rodom iz okolice Visnjana… pitate kako sam dosao do njih, sigurno? Slucajnosti radi, to je rodbina jedne tetke koja radi s mojom majkom koja je bila u Oaklandu prije jedno 20 godina. Eto, slucajnosti, ko vjeruje u tu rijec.
I nemam ja broj, pa se ne mogu najavit, nego upast na iznenadjenje. Otvori mi vrata Nando, ja mu se predstavljam na hrvatskom, i onda skuzim da me stari ne kuzi i samo kaze na talijanskom „ma tu sei Jugoslavo?“… ma Jugoslaven, nego ca, porko tic, to san ja, da, iz Poreca san, da Parenzo… stari sav u soku, pozove nas u kucu (cimer je isao sa mnom), Paola jos sokiranija kako sam upao iz vedra neba… (by the way, stari se rodio u Strpacicima mi se pera, ali ne predika hrvacki, samo po talijanski, tako je to bilo nekad)… zamislite sta su radili to popodne, cistili staklo na stolicu u dnevnom boravku ispod kojeg su razglednice i slike Poreca… ah, slucajnost!
Pricali smo malo na engleskom, malo na istarskom, malo na talijanskom, moj cimer zabezeknut je pokusao to sve pohvatat… Memo, ti bis moga znati te njihove zrmane iz Poreca, Kladio i Moreno Krevatin, njihovih imen se jos domislin, to su 2 brata ili tac i sin, tako nisto… za tega Morena su mi rekli da je branija u Visnjanu, pokazivali mi slike…

E da, kad smo kod „slucajnosti“, jedna Njemica koju znam s Koversade i s kojom sa ostao u kontaktu (naravno da sam ju vidio golu, sta pitate gluposti) ima decka pogodite u kojem gradu na kugli zemaljskoj? Oaklandu, 5 minuta od mog faksa. Bila je u Oaklandu, pa smo vidjeli 1 dan, eto koliko je svijet velik, eto. Ma malo vece selo, i to ne samo zato sto smo mi seljacine koji zivimo na njemu.

Neki dan sam bio u Orindi, jedno 10 minuta od mog faksa, mjesto je prekrasno, bogato, mrvicu van grada, isao sam tamo kod nekog doktora da mi tetivu pogleda (istegnuo i upalila se, pa sad mirovanje) i onda u istom danu sudio srednjoskolkama u getu, koji su to kontrasti… bogati vs siromahi u USA, ruzno, vrlo ruzno… sto je cetvrt siromasnija, to vise vidis auta sa super-sjajnim felgama, vise vrijede nego sam auto nekad, sto su ljudi siromasniji, to vise pretjeruju u neizgledanju siromasno ili izgledanju nesiromasno, pa sve pare strpaju u tako neku glupost, felge za auto. Kod nas ista prica, svi zive na karticu. A zadnjih par utakmica koje su nam dodijeljene, ja i Mike smo pomislili da nas oce ubit ovi iz sudacke organizacije, sve u najgore dijelove grada… bio sam i glavni sudac na jednoj tekmi, i kako pravila nalazu, nemres pocet tekmu dok se svi ne maknu iza gola.. i sad ja odem do bande tinajdzera, kalibra mog burazera, osmjehom ih zamolim da odu sa strane, a ovaj jedan mi govori – no comprendo, no ingles… ma ti ces mene prcat, sad cemo vidit ko je gazda i ja se ufuram da znam pricat spanjoski i pocnem srat – oh, no ingles? No problemo, hablamos espanol. no potemos jugar el partido sin vos otros sin aqui bla bla ko zna sta sam jos umijesao… momak se samo nasmijao i otisli su svi sa strane bez prigovora, popili fintu da znam spanjolski, bio sam preponosam na sebe, naguzit momke iz geta na gostujucem terenu, 0-1, neprocjenjivo, mogla bi bit jedna od onih reklama za mastercard… u poluvremenu kao showtime, svi ti koji su gledali samo ulete u teren, uzmu lopte i napucavaju okolo, free entertainment. Morao sam zaustavljat igru jedno 3-4 puta i trazit ih da se maknu od aut linije bar 20 centimetara, da se ides drzat striktno pravila ne bi nikad utakmica bila odigrana…

Zadnjih par dana su bili turbo, 5 finalsa u 4 dana, ali prije toga je bilo i suncanja i svega na nasem bazenu… inace, cijelo proljece je vrime bilo od kurca, navise padalina u zadnjih 100 godina (bez zajebancije, nije metafora!), sad je to sve procvalo i sunce sija… sjecam se negdje 15.2. smo igrali flag football, to ti je kao football, samo bez svih onih stitnika, ali nesmijes nikog skefat na zemlju, nego ima zastavice na sebi zaljepljene oko pojasa, pa kad ih strgas, tu igra staje. Igraju i cure, ali mora bit isti broj cura u svakoj ekipi, tako da one cuvaju jedna drugu, jer bi inace bilo povlacenja za svasta, ne samo zastavice…:-)
Taj football je zanimljivo igrat samo ako si querterback, dakle onaj koji baca, ili receiver, koji lovi, ovo drugo je sve nepotrebna tuca na terenu, mozes bit glup ko zid i nikakav sportas i bit najjaci igrac na svijetu. Tad smo igrali u kratkima, mislio sam da ce to potrajat cijelo proljece, kao i uvijek, ali pusiona, kisa do pola 4.mjeseca. i da, igrali smo vani to, morali smo svi potpisat da igramo na vlastitu odgovornost, jer s obzirom da je to skola organizirala (a jace organizacije, zelena trava, cunjevi i hot dogs), da ih ne bi neko osiguranje tuzilo. Mislim da sam potpisao 10 takvih gluposti, na skijanju isto tako, necuveno, ako ne potpises, nemres igrat.

U subotu navecer sam posudio kombi od roxanne, u ponoc vozio 10 ljudi na taco truck kad su svi ogladnili, pa je pala ideja da slijedeci spring break iznajmimo kombi i vozimo se preko amerike, nije toliko skupo kad ima vise ljudi, californija – florida, pa ostat par dana svugdje po putu… ma puno ja pricam, treba prvo radit za to financirat, ali eto, potrudit cemo se, hvala bogu, svi smo radno sposobni, svi su za, sad cemo vidit koliko to ustvari zelimo…

Tanja je pitala da li san se namura kad nis ne pisen, nisam, nisam, iako sam na najboljem putu, s nekon malon se cujen i vidin svaki dan, to jest do sad san, onda je ona posla nazad u L.A., a ja evo spin kod kume Ivone u Zagrebu… a pitanje da li cu je vidit uopce ikad vise, jer na jesen ide na jedan drugi college u Atlantu, tradicionalno crnacki, dosadilo joj je bit manjina valjda… u krivo doba godine, sta ces, cud(es)ni su putevi gospodnji…
Prva ce sliku pitat Lulicka, dajem ruku za to, stavit cu online samo za nju.
Sad je jedno 2 i po ujutro, ali nema sanse da cu spavat, jer mi je tijelo jos na pacific time,a moj comp pokazuje da je tamo 5:28 PM, pa je uzalud pokusavat…
Ali potrosio sam rijeci, niste nikad mislili da je to moguce, a? spojit cu to u knjigu jedan dan.
Idem gledat neki film ili nesto, nisam vec milijun godina…
pozdrav svima, vidimo se tu negdje nadam se, ajmo Hrvatska!
Pusa
Ivan

p.s. ako dobijate neke mailove za sms.ac, to samo brisite, zamisljeno kao slanje poruka s interneta, ali ne radi ni za hrvatsku, ni za USA, sta ce mi to onda? To niti ja ne saljem, nego oni automatski u moje ime, gamad, da sam pravnik, sad bi ih tuzio.. J

p.p.s. pisano sad, tren prije slanja, nakon partijanja sa starim studentskim drugovima, dosao sam u Porec, docekan sam sa „picka ti materina“, dva puta od moje majke i „idi u kurac“ od mog starog jer se nisam javio da dolazim, eto balkanske dobrodoslice! Sve 5 dakle, samo da krv kola. :-)


- 02:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

changes (2/24/06)

Ajde, daj vise da se I ja javim, nije proslo ni mjesec dana vec dobivam prituzbe….
Radi se, radi, nosi semestar, nove stvari…
Bilo je svakakvih pizdarija I planova u djiru, neke sam pokrenuo, neke odustao, druge odgodio...
Najveca promjena koja se dogodila je bila bomba na sastanku u utorak,,, nas slavni trener, sazvao sastanak, svi smo mislili da ce drzat lekciju kako slabo treniramo, a on veli – odlazim za 10 dana.
Dao ostavku na mjesto trenera i athletic director, dobio je posao u texasu, NCAA div II, bolje placen sigurno, a valjda se I oce ugurat u tu vecu organizaciju (mi smo u NAIA, manje skole) I probijat se dalje u karijeri… ovdje je bio bog i batina, mogao je sta je htio, tamo ide bit pomocni trener.... valjda on zna.
Bit ce da je stvarno puno bolje placen... uostalom, zasto bi otisao u texas, wichita falls, tamo je i bog reko laku noc, 2 sata od dallasa i toliko od oklahoma cityja....
Ja jos uvijek ne mogu njega zamislit da cuti i slusa, ali eto, sam si je odlucio, svi smo mu pozeljeli srecu...
Mozda ce neki igraci cak ic s njim, dosta ce ih diplomirat, tako da ce doc dosta nove krvi… pretpostavljamo ko ce bit novi trener I sve brine koliko ce taj bit sposoban nac par dobrih igraca.
Kako bi rekao Aco Starcic – nikad ne znas sta je dobro, sta je lose....
Tako da ja ne brinem puno, bit ce sta treba bit, istina da sam od nevoljenog sina ovog trenera postao “punopravni clan zajednice” jos krajem proslog prvenstva I bio unutra u najvaznijim utakmicama, tako da mi njegov odlazak ne predstavlja neku radost ni nezadovoljstvo... Let it be.
Ali tu vecer kad je to rekao, histerija, ludnica, jedno 90% igraca je sjelo na kompjutere, pocelo trazit ekipe I razmisljalo kud ce I kako ce… I meni je palo na pamet, ali tu sam pri kraju, pa mi je odlazak kontraproduktivan sto se tice skole.. ko zna sta ce se jos desit do kraja sezone, ali zasad se otprilike zna ko ostaje, ko je na putu, ko sigurno odlazi...
Nije da svi vole Lancea toliko, nego je on znao nac dobre igrace i imao sve u rukama, ovako je sad pitanje sta ce bit, ko ce doc, ljudi se boje nesigurnosti...
Jao, ako dodju neka americka djeca koji ne znaju kopacke zavezat, svi stranci ce samo dic ruke od svega i poslat sve u 3 mile materine....
Taj novi trener koji bi trebao doc je dosadasnji trener zenske ekipe, ima tu nogometni klub, u nedjelju idem nesto radit za njega, sigurno je da ce znat vise o nogometu od Lancea, ali koga to briga, kad je opet svaki stranac doktor nogometa za ovdasnje trenere (cast izuzecima koje ja doduse jos nisam upoznao)...
Prije nego se ta vijest objavila smo poluleggero trenirali, u dvorani stalno, nije jer je zima, nego zato jer nemamo svoj teren, pa dok je sezona posudjujemo teren od susjednog Merrit Collegea...
Ja nisam ni trenirao, bio sam bolestan jedno 10 dana, nadrogiran ko konj pred utrku cijelo to vrijeme dok me je proslo, pa ako sam ignorirao neke od vas, onda znajte da je to bilo zato,,, covjek pod dozom ne moze bas nesto produktivno stvorit...
Kad sam dolazio, desila mi se jos jedna od najcudnijih stvari svih vremena.... U letu iz amsterdama je bilo toliko mjesta, da sam ja preko oceana letio spavajuci dok sam lezao preko 4 srednja sjedala!!!!! Ne znam kad se to desilo u nekom avionu, da ima toliko slobodnih mjesta… sjedim ja tako, svi se s nevjericom gledamo koji kurac ima toliko mjesta I samo se ceka da se netko prvi razvali... ko ce drugi nego balkanac, u roku od 3 minute su sva srednja sjedala bila prepuna pokrivenih tjelesa koji su odlucili spavat do seattla... i ponovo mi je avion iz europe za USA kasnio, pa sam propustio slijedeci povezni, mozda je to neki znak koji bih trebao shvatit? Ma....
Onda sam se jedno 2 tjedna zajebavao s rasporedom predmeta, slagao koja cu predavanja kad imat, odustajao od nekih predmeta, uzimao druge i tako da sam se sad stabilizirao na slijedecem i pohvatao sve u cemu sam kasnio:
· English 1B – oces neces, diplomu ti ne daju bez toga nigdje. Sve u svemu, bit ce dosadno sranje pisat eseje.
· ISAC 4 – tzv. Contemporary world. Nas faks ti ne da diplomu bez tog. Danas smo imali ispit. Razne teme se vrte, od evolucije vs. creacionizma do ruske revolucije.
· Communication in group processes – meni najzanimljivije, predmet se bavi leadershipom, conflict management, radom u grupama, odlicno, odlicno!
· Contemporary families – jedan zakon predmet kojeg vodi jedan zakon profa (moj drugi advisor), za zadacu moramo procitat nesto iz Bibilije I onda o tome ide rasprava na satu I zavrsimo s komentarimo o Oz-u… za sve koji to nisu pratili dok je bilo na htv-u, Idioti!!! Cini se da je moj prof gledao. Inace, taj stari zavjet je totalna sprdacina, kaze nas prof – u ovoj prici se nekad rijec prevodi kao “2 andjela”, nekad kao “2 stranca”. Ajme izvora.... pouzdan si ko crnogorac kad kaze da ide radit... prof je poprilicni genijalac, a jucer je dosao na predavanja u starkama,,,, u starkama!!!! To nose samo padavicari, kako bi Pop rekao. Punkeri, padavicari...
· World politics and geography – to sam uzeo jer mi se broji kao predmet sociologije, kaj mi inace treba raspravljat sam sa sobom da UN znaci United Nothing, kako bi Igor reka....predaje mi sister Chris, casna sestra sa Havaja, grckog porijekla (druga polovica obitelji)… inace je bog I batina u politickim zbivanjima u svijetu, na tome je i doktorirala... zena je totalno luda, koliko sam cuo poznato je da pusi travu sa studosima, ili je bar to cinila, dok sam ja bio u njenom uredu pricala je na phone i svojoj frendici s kojom na ljeto ide u Italiju vikala “you can kiss my ass”... casna sestra, e, bogobojazna katolkinja...zamisli profesora na faksu koji dok predaje dovuce si stolicu na koju digne noge, naravno sve to vrijeme sjedi na stolu... to je ovdje skoro normalna stvar, studos moze jest, spavat, pit, uc, izac, radit sta hoce, profi su isto tako relaxed, poprilicno ih boli uvo kako ce izgledat dok predaju.....ovaj drugi frajer u starkama je kao casna sestra naspram ove ludare.... inace je totalno simpaticna, ubija homorom, ironija do boli, predavanje znamo poceti sa snimkom sa comedy central di se isprdavaju sa stanjem u svijetu…
svaki studos treba napravit prezentaciju o nekoj zemlji koju izabere, naravno da cu ja o otadzbini… ali ima jos jedna cura, ne zna 3 rijeci beknut hrvackog, did I baba su joj Hrvati, pa je ona isto pricala o Hrvatskoj, donijela sljivovicu, pelinkovac i krostule, pokazivala video u Plitvicama i tako... ja si sad smisljam sta cu ja pricat, budem im sve ono od cega bi oni pali na guzicu, kao sto ja milijun puta padnem na guzicu otkad sam tu... pao sam jos jednom, bas neki dan na tom predavanju, ovi Ameri si uzmu neku zemlju koja ih interesira, pa je onda jedna totalno zaruzila sa Njemackom... navodno je Njemacka centar mode (stvarno nisam znao) od 1952 kad su svabe stvorili neki institut za dizajn ili tako nesto, pricala je koliko imaju minerala i ruda i jedva procitala nekoliko poznatih ljudi od kojih je jedan bio Tommy Haas. Ako je to jedan od poznatijih svaba, onda su stvarno u kurcu... Nista ono o Hitleru, autoindustriji, pivo, oktorberfest, gay parade, istocna/zapadna... to ti se desi kad tjeras ljude da rade nesto za sta im se apsolutno jebe, pa onda takve prezentacije ispadnu.... Njemacka centar mode... jos je donijela neku hranu iz nekog svapskog restorana, svi su lizali prste, ajme svabe ne raspoznaju pohano od komada drveta, koja njemacka kuhinja.... nisam se htio uplitat i bit rompipalle, pa san je pustija da baulja ca ce, oprostio sam joj bar sta je rekla da je nogomet glavni sport tamo,,, bar nesto.... zanimljivo mi je bilo da ljudi nemaju pojma ko su Boris Becker i Steffi Graf, ona ih je navela kao poznate ljude “accoding to the internet”.... takve neke stvari mi jos tesko sjedaju, ali bit ce da kako ja ne znam nijednog bejzbolasa, tako je valjda ok i da oni ne znaju ko je Stefica i ris-bo. A koliko mozes bit van bilo kakvih zbivanja, dokazala mi je jedna odbojkasica… ja i Svedjo smo gledali olimpijadu i nesto srali (standardno), cura se jadna zatekla usred razgovora… pitali smo je di se odrzavaju olimpijske, nije znala, pa da ju ne mucimo i cinimo da se osjeca lose jer ne zna rekli smo joj da je Torino u Italiji… dobili smo najiskreniji odgovor – Good that you told me, I wanted to say California… poumirali smo svi od smijeha… i da se odrzavaju u Californiji, ona ne bi znala. Ma jebe joj se zivo.
Upravo sad me zvao momak od kojeg smo planirali kupit autic, i sutra ga trebali ic pogledat, prodao ga je veceras, fucking hell, ko oklijeva masturbira ili tako nesto, morat cemo potrazit nesto drugo…
Plan je bio kupit autic odmah na pocetku semestra, da se mozemo vozit u Berkeley na predavanja i ic van i svukud, ali kako se moj cimer kojem sam ja sve prepustio ulijenio, otegnulo se i sad vise nema ni pritiska da ga se nadje odmah, i naravno, sve moram sam, jer inace ne bude nis od svega… od predavanja u Berkeleyu sam odustao ovaj semestar, previse stvari je bilo na kupu odjedamput, bit ce slijedeci vremena za to, imat cu vremena sve organizovat i izabrat si kaj ocu… bio sam na najboljem putu da uzmem Native American Philosophy, ali eto, some other time.
Jedno vrijeme sam bio jebeno isfrustriran sta nisam mogao gledat europsko prvenstvo u rukometu, jer taj sport ovdje ne postoji ni na vijestima, ono kad javljaju rezultate, to je kao da se recimo odrzava svjetsko prvenstvo u pikadu kod nas…. Dapace, zanimalo me da li uopce ima koji klub ili tako nesto ovdje, i isao sam potrazit na google united states handball association ili tako nesto, i prvo naljetio na ovu stranicu http://www.ushandball.org … klikni na link i zaprepasti se sam sto je to handball ovdje… nasao sam nekako i pravi handball, pitanje je samo di toga ima u USA, ali evo sto im pise za postat sudac – „Please fill out our sign-up form, so that we can get started! And remember that there is NO experience necessary whatsoever. We will show you the game, the rules, and you will earn your certification in 3 to 5 weeks!” mozda postanem I rukometni sudac, nogomet sam vec poceo ovdje….
Da, to nisam ni spominjao do sad, poceo sam sudit, srednjoskolska liga, linijski sudac, oko 30-ak dolara po utakmici, nije lose da upadne nesto… sezona je tu zavrsila tek sto sam poceo, ali pocinje opet u 4.mjesecu… ma ko bi to kuzio, nema apsolutno nikakvog smisla…. sudio sam curama cak neku vecer, tamo sam se I prehladio doduse, to sam jos nekako prezivio, ali kad je jedna ekipa dosla co-ed, skoro sam poceo plakati… co-ed vam znaci da nemaju dosta muskih za ekipu, jer svi igraju neke druge sportive, pa onda I cure igraju s njima…. Ma da se rasplaces, sta bi drugo…. O nivou igre – no comment. Jedna ekipa je pobijedila drugu 11-0. ekipa moga brata bi ovim “jacima” utrpala 20 komada. Umro sam samo od smijeha kad sam vidio jednu ekipu, svi, ali bas svi Mexosi, I trener, pricaju spanjolski medjusobno, igraju normalan nogomet, ali ipak meksicki, spor, lijen… ajde, bar je lopta na podu… a da ih vidis, svi isti, dugokosih vise nego u talijanskoj ligi, smedje puti, adolescenti pa su im svima krenuli oni prvi brcici koje nitko da obrije, samo se sprdaju, vicu jedan na drugog “cabron, pendejo”, zivi smijeh na terenu…
I moj suigrac Amer Mike sudi sa mnom… on je golman, dusa od covjeka, totalni car, europljanin ustvari po ponasanju, ne lici na Amera… dao mi je I svoj auto da sam idem na utakmicu, naravno da sam 2 puta fulao cestu, I ko zna koliko cu jos puta… drugi put kad sam isao sam, htio mi je dat Cadillac od svog starog, hvala lijepo ali ne vozi mi se auto od 50,000 dolara… da ga sjebem, sjebem se…. Vladi veli da su perverzno bogati, za thanksgiving su isli u Tahoe kod njih u vikendicu, starci su mu dosli sa privatnim avionom, ne njihovim, vec su posudili od susjeda – Francisa Forda Coppole. Bez obzira sto imaju para ko Bank of America, momak sudi iz istog razloga kao I ja, da bi zaradio neku lovicu, jer si zivotne troskove sam placa, valjda je zato I supernormalan, nerazmazen…
Kad smo kod Tahoe, isli smo I mi u Tahoe, na skijanje, prosli petak je Lepi prvi put u zivotu stao na skije I bacao se po snijegu kad nije znao zakocit… ucio me moj bivsi cimer Daniel, imao strpljenja sa mnom, covjek je rodjeni pedagog… nije ni cudo da je lani u Svedskoj radio sa autisticnom djecom… tako nesto sam mu I ja bio… J bilo nas je jedno 50, skola je sve organizirala I platila, zajebancija do boli u svakom slucaju… ko bi rekao da cu prvi put u zivotu skijat u Californiji!!!! Tahoe je jedno 2 I po sata odavdje, na granici s Nevadom... drugi put u Nevadu, bit ce Las Vegas valjda... :-)
Ajde, dosta je sranja, no sikiriki, gren ja spat
Jubac
Hlaps
p.s. svi znamo za velebni skype, sad je dosla do mene informacija o jos jednom programu – zvanje s interneta bilo koji broj u biranim zemljama, a i Hrvatska je u izabranom drustvu, BESPLATNO. Evo linka, pa kome je potrebno da zivka okolo po svijetu, moj nick tamo je kepacinusa. Ajd. http://www.voipstunt.com/en/splashvoipin.html

- 02:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.12.2005.

end of first period + slike! (12/19/05)

Eko, sad san bacija oko ca san to piskara zadnji put, opet je proslo dosta od toga…
U zadnje vrijeme je bilo nesto ucenje i jos vise tutoringa, pa sam bio poluzakurac, bolestan opet nesto, sad sam se rijesio svega toga i imam par slobodnih dana da dodjem k sebi, spakiram stvari i nacrtam se doma!
Da, da, u sridu u 3.30 slijecen u Veneciju. Ovu sridu, da! Imam 3 dana jahanja do doma, jedno 25 sati po aerodromima, u seattleu i amsterdamu....
Doma cu imati vrimena sve ovo prozvakati, ca se sve izdesavalo u mojen zivotu, tolike promjene, kako da zivin u neken filmu mi se nikad ucinilo...
Benc, speran da se liga igra u petak, a?
Ana mi je rekla „ajme, sta ga psujes u mailovima“, da rascistimo jednu stvar, ja ne psujem, ja se izrazavam, dobro ili lose to je druga stvar.
u rijecniku engleskog fino pise „curse“ - Wish harm upon; invoke evil upon; ili „abuse“ - A rude expression intended to offend or hurt; to se meni nije desilo u nijednom mailu i kad se desi da pozelim zlo nekom ili necem, onda cu bit zabrinut za svoju dusu (kao i svaki put do sad) :-)
Daj, da zaokruzin s ton skolon za ti semestar, ki san za nju i dosa vamo...
Kako i inace, ja cu tote misati kako mi ca pade na pamet, po svin jezikima kako mi dodje, malo po istrijanski, malo po hrvacki, malo po svebalkanski, malo po americanski, pigeon english recu tote, oliti galeblji hrvacki (galeb je vec morski nego golub, ca ne? :-) a sad san i covik od svita, pa se to more tolerirat, ca ne?
Nego, ca san poceja...
Skola da, uva moja skola je justo easy, piece of cake, vaje i ameri to recu, a onda stvarno znas da je laka. Ca meni kako melem na ranu.
Ne pratin bas ocjene, ali da ne budu sve A, bin se napro razjadija i ima bin i zasto. A i stipendiju bi mi skratili da ne drzin prosjek, pa se ni za zajebavat.
Uglavnon, stvarno mi pase da skola ni prezahtjevna, imas vise od zivota, iako uzme pun kurac vrimena. Stvarno, forsi nesto manje nego doma, ali neznatno, samo ca je sve to rasporedjeno drugajce.
Vec sam opisivao kako svi ti pejperi, eseji o ovom, o onom, napravi internet research, za social psychology smo morali provest experiment, ima toga..
Da sam citao i pripremao se za class kao sto sam trebao – di bi stigao... :-)
u petak sam imao zadnji final (tu imate 3 midterma i zadnji final test koji zaokruzi semestar, a nekad ni nema finala, zbroje se midtermi i to je to). Zadnji ca san pisa je bija esej od 10 stranica, 3 sata, kao da te niki stuka imas osjecaj potlje... mislin, ne moras ti napisat 10 stranica, ali evo – dobijes 7 odlomaka iz najstarijih knjiga i epova na svijetu, interpretiraj otkud su i sta oni znace u danasnjem svijetu, nadji paralelu i pisi. Manje od 7 nemores napisat anke da su ti mozak amputirali i stavili karburator umjesto (to je valjda neki dio motora, ali ubi me ako znan za ca sluzi). Recimo, egipatska knjiga mrtvih, ono vaganje srca preminule duse, ako ti je srce cisto bit ce lakse od pera (da cujem, ko je spreman pred bogove, a?!a?!).... i onda povezi sa danasnjim nazorima na svijet naseg drustva. Je li nama srce bitno ili smo znatno licemjerniji? Mos mislit sta sam pisao,,,mozes napisat novu mahabharatu o tome. Ili samo 1 red, koliko ti imas za rec ustvari.
Ja sam jedini koji je i prije cuo sve to iz povijesti, tako da sam davao instrukcije. Skupi se par ljudi, pa im ja pricam ko je Hammurabi, pa razvijamo taj esej. Znaju ljudi mislit, superzanimljivo je to u tom study group, samo sta se ponekad izgube u vremenu i prostoru da crknes od smijeha.. neki dan je charlie na satu izvalio da je rimsko carstvo bilo u aziji (mislio je na dio koji je bio u maloj Aziji)... onda se zacuo glas iz zadnjeg reda, „fuck no!“, koji kunem se, nije bio moj, casna pionirska, ako lazem ne volim tita.
Uglavnom, pitam ja ovog Beta da ponovi sve za taj dio eseja sa srcem, ovako meksos to prepricava – „so, the motherfucker dies and his soul is judged. The Gods are there sittin', just chillin' and he recites them these verses to say he didn't do any shit...“
Ona fiziologija je hvala bogu iza mene, ajme dosade, srecom da je to sve sta sam ucio u srednjoj, pa laganini. Trudit cu se da slijedeci semestar ne moram slusat fiziku i kemiju (spojeno u jedan predmet), koja je svrha izgubit tamo milijun sati i onda ima 99,78% na ispitu. Nije to nikakva genijalnost, nasa kemija i fizika u srednjoj kod prosenice je znanstvena fantastika ovdje. Pokusao sam to prebacit kao predmet iz srednje, jer su Svabi i Svedju prebacili 20-ak credita iz srednje, ali u agenciji koja prebaje akademske papire su mi rekli „Croatia is not on the list“. Ma jebo sam im sve po spisku, komunisticko skolovanje je najteze na svijetu, di vi zivite?!??!?!?! Mozda mi furamo demokraciju sad, ali skola je ostala ista. Razlog je bio sto hrvacki sistem „nema naprednih predmeta“... pa svi su napredni za vase pojmove u gimnaziji!!!! a di bi strpao napredne predmete u 35 sati tjedno sati, ajde pliz reci mi? Ne kazem ja da je nas sistem bolji, ja bi ga prvi promijenio, sranje kroz gusto granje kako bi rekao moj stari Murinjo, ali kad sam se vec provukao kroz to izgrebane guzice, let me be.
Ovdje sve ima kroz par nivoa, tako recimo matematika se nudi u 3-4 nivoa, za razne majore moras polozit razne nivoe, negdje samo onaj pocetni, algebra, negdje precalculus. Meni se to svakako vise svidja jer je normalnije, individualnije. Kladim se da bi 50% vise studenata proslo ekonomiju da nas ne pilaju s onom matematikom toliko. Ovdje ima jedan momak koji je trkac, nema 3 ciste o nicemu, ali polako, mrvu po mrvu, ja sam mu tutor i polozit ce prvi nivo, pa mozda drugi i dosta. Da vam docaram, neki dan sam mu objasnjavao pojam 2/3 nakon sto mi je rekao da je to vise od 1. 9-4, on na prste!!! Na prste!!!! ali eto, daju ti tutora, svaki dan ako treba radit s njim i platit ce te za to, dobit ce 2-3 i vozi, ionako mu je to nepotrebno u zivotu. Matisa mu je science fiction, ali momak se svojevoljno dize svaki dan u 5 ujutro i ide trcat dok svi mi spavamo, to je pravi amerikanac, iako on ni nije amerikanac. Peruanac koji zivi tu jedno 15 godina, a prica engleski losije od internacionalaca. Ne bi nikad dosao na faks da nije odlican trkac i da ga ne guraju u svemu ostalome. To je sistem tu, daleko od perfekcije po mom misljenju, ali puno prikladniji covjeku nego nas. Ne izadjes istraumatiziran iz skole kao vecina nas. Sve sta ti je neophodno za zivot je pisat i 4 osnovne racunske, dalje ces ionako sam naucit sta te zanima ili zivot usmjeri. Tko ne uci, taj se u zivotu muci ide neka stara jugoslavenska, jelda? Ucenje naravno nema nikakve veze sa skolovanjem u tradicionalnom smislu.
Isao sam dogovorit sa profesorom Turcinom da ja polozim final iz fizike prvi tjedan predavanja slijedeci semestar i zaboravim da to postoji. Razmisljam sta cu jos uzet od predmeta drugi semestar, english 1B i communication mi je obavezan, neki sports psyc ili tako nesto mozda na Berkeleyu, i jos jedno 3 iz sociologije vjerojatno.
Da, zadnja stvar koja me je ovdje pokosila je bilo zadnjih par predavanja iz te fiziologije....
Gledam ja u syllabus, pise teorija evolucije, to ucimo... ovdje je to velika debata, evolucija ili bozja kreacija, americko drustvo ima tih debata koliko oces, potrgani su na pola, svi misle da moraju uzet neku stranu u raspravi oko abortusa, smrtne kazne, evolucije, razvoja maticnih stanica, affirmative action i ne-znam-ja-sve-cega...
Dobro ajde, teorija evolucije, to svi znaju, valjda cemo onda moc razvit diskusiju i o toj drugoj perspektivi, kako je priroda toliko inteligentna i prepuna cudesa da je valjda to morao bog crtat, i znanstveno prozvakat i tu teoriju (to nije samo crkva ovdje, znanstvenici rade na svemu),,,,to sam si ja mislio... ali sipak!
Prva recenica moje profesorice – „1999 je u svetoj drzavi Kansas, drzavni odbor donio odluku da se ucenje o evoluciji izbacuje iz drzavnih skola“. U mojoj glavi – muk! Tupost, preispitujem svoje slusne organe citajuci handout (papir s predavanjem), pa izricem nepovjerenje vlastitim ocima dok citam istu recenicu na papiru, jos jednom me je Amerika osinula gromom iz vedra neba. Kad sam se pribrao, pitam vladimira sta oni uce u svedskoj, nikad ista osim evolucije, kao i mi, sve ostalo je religija (nekad smo i mi poprilicno glupavi).
Da se razumijemo, ja sam prvi kojem ta teorija o evoluciji nema previse smisla, a i sva je krivo interpretirana i inkoroprirana u nase drustvo, ali da se uopce ne uci u skolama... pa nismo u europi u srednjem vijeku kad zene nisu smjele citat!!! I da, vazna rijec u recenici je – drzavnim skolama, jer ako imas privatnu skolu mozes ucit da je zemlju izgradio jedan jedini mrav, noseci zrno po zrno iz druge dimenzije u kojem 2pac jos zivi, kao bijelac bez zubiju...
Dakle, do 1999 se je ucilo sve, i ja sam za to, neka ljudi misle sami za se, pa nek si svatko nadje svoju istinu... dakle, u evoluciji, sve je stvar slucaja, sve su mutacije DNA posve slucajne i prezivjeli su oni koji su rodjeni bili prilagodjeni prirodi (nicijom zaslugom, iskljucivo pukom srecom), ne oni koji su se prilagodili prirodi.. dakle, sve one gluposti kojima ljudi opravdavaju svoju zlocu „najjaci opstaju“ i zasluzuju to su price za laku noc. Ali to svi vec znamo. Pozivam moju tetku da veli koju o tome ako osjeca potrebu. Meni ta teorija evolucije zato i smrdi, ili to samo moj ego ne zeli prihvatit da to sta ja sad sjedim ovdje i pisem svojim najmilijima cista slucajnost bez ikakva znacenja... jel ima vas jos sa slicnim problemima o smislu zivota?
Kansas je druga prica, to je jedna od onih drzava koje zovu Bible-belt states, najzatucaniji ljudi Amerike, religije i kultovi cvatu na tim podrucjima, ako nadjes nesto u bibliji, to je to, nema druge, a bogami svasta se da iscupat. Ova zemlja stvarno ima svega, toliko je velika i raznolika da ju je supertesko definirat, i u cemu su najnapredniji su i najnazadniji... samo americka kultura je tako raznolika, ono, bas americka, bjelacka, pa tu dodaj sve imigrante koji su upadali kroz vrijeme... zamisli da spojis od irske do afganistana (to ima jedno 3 satne zone razlike,tako nesto?) sve u jednu drzavu i svi pricaju isti jezik i to im je otprilike jednina poveznica...
Jedna cura iz drzave washington mi je rekla da su te drzave tamo gore jedno vrijeme se htjele ocijepit i vodit svoju politiku, ali nema sanse da se tako nesto desi...
Ovdje ameri vole propagirat kako svi imaju pravo govorit sta oce, i to je stvarno tako, ali isto je tako da ne postoji jaca drzava na svijetu i kontrola je jaka kao da je glavni grad moskva,a ne washington d.c. mos pricat, ali poprilicno si bespomocan, nemres napravit nis, cak i da imas 5 milijuna ljudi za sobom.
Recimo, moj susjed Joe je bio u Georgiji na nekom protestu protiv „school of Americas“ ili tako nesto se zove.... to vam je „skola“ za ubojice, u kojoj americka vlada trenira momke koji ce harat po svijetu za razne paravojne organizacije, svugdje imaju prste, nisam otkrio tajnu zivota ako to kazem, i za tu skolu se zna od '88 ili tako nesto (ko zna koliko postoji vec), i narod protestira vec milijun godina, ljudi preskacu ogradu i idu u zatvor da bi se za njih culo i zatvorilo tu skolu (mislim, kao da ce to spasit svijet, ali ajde, nekima je to zivotna misija i svaka cast braci koje to vodi), ali nema tu nikakve sanse za to. Slobodni mediji su ovdje isto tako poprilicni ridikul, jos jedna fraza, mos pisat sta oces, ali nitko te ne cuje ako nisi velik i mocan.
Neki dan su ubili covika koji je osnovao bandu „bloods&cribs“ iz LA prije jedno 20-30 godina, tu blizu, u zatvoru San Quentin, to je isto velika prica bila, Tookie Williams, radio je sranja dok je bio mladji, i bio u zatvoru milijun godina, onda mu je doslo iz guzice u glavu da je mogao i kvalitetnije trosit vrijeme, pa je pisao knjige za dicu, protiv bandi, nominiran za nobelovu nagradu koliko sam cuo (i onaj propali muzicar iz Austrije, imenom Adolf je, pa to bas i nema neku tezinu).... pogubljen neki dan, jos jedna od onih ogromnih debata kojima se narod hrani ovdje... kruha i igara, to svugdje, za sva vremena....
Htio sam ic sa ljudima s faksa ispred zatvora, iako me je moj susjed Kevin uvjeravao da je to najopasnija stvar koju cu u zivotu izvest jer ce bit brdo ljudi, za i protiv i mogli bi se poklat, jer ipak je ovo Oakland, na kraju me nedostatak prijevoza sprijecio, ali eto, nis posebno se nije odigralo...
Nego, ajde malo veselije teme... bio sam neki dan gledat NBA, Golden State Warriors – Detroit Pistons... Cincor, ovo je samo za tebe – Ben Wallace je doista stoka nad stokama. Onaj foyle od 120-130 kila izgleda smijesno kraj njega. Ima ruku ko moje obje noge skupa. Ne mjereno u zglobu. Warriorsi su inace ove godine poprilicno jaki, ja ne pamtim da sam ikad procitao da su oni u zadnjih 10 godina nesto dobili, ali eto, vremena se mijenjaju, imaju pozitivan skor i puna dvorana je bila.
Karta je kostala 34 dolara, skupo bogami, prvi red gornje tribine, ali to ne preporucam nikome. Daj jos 20-30 dolara, odi dole na parket i uzivaj. Gore, ko da gledas iz satelita, uopce nisi u djiru, a svi oni ljudi iza mene su valjda gledali sve na ekranu, jer je teren predaleko... i da, obavezno playoffs, dok se igra regularna sezona to su bacene pare, najjaca ekipa lige dolazi, svi igraju preko kurca, bez zara i borbe, svaki amer ce ti rec da je NBA losa za gledat, da se pravu tucu i zelju gleda na college basketball..... ovi u NBA su se vec dokazali i usli pare uzimat, a i igraju ljudi svaka 2 dana, pa ih ne optuzujem, dok ovi studosi odgrizu obruc da bi se dokazali...
Ameri su totalni cudaci sta se tice sporta, super biznis i pare se vrte oko toga, a ljudi uopce ne dodju radi sporta... ono, pocinje utakmica, pola dvorane je prazno, ljudi stizu kasnije, kasnije, pa se jede, pa se sece okolo, pa poluvrijeme, pa se opet jede... show sa plesacicama, pa bend, pa najave, padaju majice warriorsa sa padobranima sa krova dvorane, pa nadju 10 debelih frajera (prvih 10 ljudi koji naidju, bit ce) i plate im da plesu nasred dvorane i razbacuju trbusine naokolo, nagradne igre, ma show... to sam dozivio i na baseballu i footballu.... mislim, na baseballu se ne bih uzivio niti da sam udarac dole na terenu, a kamoli gledajuci ga, ali ipak NBA....
Svi ti sportovi imaju brdo prekida i time-outova koji su obavezni za reklame, bez toga nicega ne bi bilo u ovoj zemlji.
Da, jos jedan sok neki dan, gledamo mi final-four NCAA divizija I, soccer. Nas nogomet. Vec sam pricao kako se ovdje moze vrsti izmjena ko u kosarci, uc i izac kad oces i koliko puta oces, kako sat odbrojava unazad i kako sudac zaustavlja vrijeme kod vecih prekida i to sve (uvijek ameri moraju nesto svoje, cijeli svijet lijevo, i jos smo mi izmislili igru, oni desno), ali najvece svetogrdje koje se desilo je bilo kad su u pola prvog poluvremena pustili reklame...
Usred utakmice, what the fuck are they doing, pa ne pustas reklame dok traje tekma kazem ja, nije ovo bejzbol, igra se dalje, nema nekih prekida koji traju 2-3 minute da mozes nizat reklame jednu za drugom.... relax, veli mi moj suigrac pretty ricky, zaustavili su igru.
>??!?!?!??!?! Zaustavili su igru za sta??? Netko je ozlijedjen, mora da nisam vidio, pa ajde, nek im je reklama... ma kakvi, zaustavili su sat i dali ekipama time out nasred poluvremena ZBOG reklama. Zaustavlja se igra kad lopta izadje van oko 21-22 minute for a commercial block. Welcome to America, mi je rekao ricky, it's all about the money. Tako rijetko je nogomet na tv-u iz jednog jedinog razloga. Ne donosi gledanost dovoljno veliku da bi se sponzori bacini na to i zato je sport na marginama i to je to.
Inace, gledali smo nogomet najveceg kalibra u americkim collegima, sve nas je zanimalo kako je to u usporedbi s nama... trce kao navijeni, mislim da je ritam jaci nego u Ligi prvaka, svi su dobri tehnicari, ali u toj silnoj brzini u kojoj igraju se dosta promasuje, sto je razumljivo, ali fino je to rekao Brazilac Gui – nogomet bez inteligencije, bez razmisljanja i osjecaja... inace, ekipa koja je dobila, Maryland je bila i najjaca, trener im je Makedonac Saso Cirovski, vidi se njegova ruka, jer za Amere igraju dosta po podu, on nema ni jednog stranca u ekipi sto je svjetsko postignuce onda... prve sezone kad je dosao imao je 3 pobjede i 14 poraza, druge 14 pobjeda i 4 poraza ili tako nesto. Valjda covjek zna posao onda. Cuo sam da prati igrace kroz cijelu srednju, ima ih iz cijele amerike... dok nauce igrat, bas igrat, trebat ce im jos dosta dosta takvih trenera.... iako je on vise izuzetak nego pravilo, Ameri su se ugnjezdili na tim trenerskim pozicijama i ne mrdaju bas, iako nemaju 3 ciste, velika vecina. Za primjer, Jurgen Klinsmann se prijavio za posao na nekom collegeu u Los Angelesu dok je zivio tu, ali odbili su ga i uzeli nekog lokalca... za one koji ne disu nogomet, Jurgen Klinsmann je sad izbornih njemacke nogometne repke. Ali sta ces, nekvalificiran ovdje.
Da, Barbarela mi je rekla da je onaj moj mail za muzeve o nogometu bio edukativan za nju i da se potrudila procitat svaki detalj i da je naucila nesto u tom sportu (sta sportu, najvaznijoj sporednoj stvari na svijetu! Ili ako ste ja, jednoj od vaznijih glavnih stvari na svijetu), nisam ga zamislio s tim ciljem, ali eto, drago mi je da moji mailovi imaju i takvu funkciju.
Prekjucer sam i sluzbeno usao u bozanske dvore, to sam postigao slijedecim cinom – ukrao sam dvd player od Meksikanca! Znate vi sta to znaci, koji je to pothvat!!!! Kao da u crnogorca izazoves zelju za radom ili u japanca za ljencarenjem, to je na istom nivou. Ja i Englez smo htjeli gledat filmic, Ricardo je spavao, pa smo bili prisiljeni upast mu u sbou i pokupit sta nam je trebalo. Naravno da sam ja sve obavio, da je Tim isao, on bi vjerojatno uzeo sve, proglasio njegovu sobu kraljicinim teritorijem, uzeo Mexosa u ropstvo i onda otvorio fabriku Reeboka. :-) Never happened!
Ovdje se je proculo da ja pricam spanjolski (mo's mislit), jer mi se jedan Meksikanac koji ovdje radi obratio na spanjolskom... bilo smo za stolom, ja i Brazilac pricamo nogometasici iz Kanade kako kod nas nema zenskog nogometa, to je oksimoron, ne postojece, ako zene mogu smislit nogomet, to je zato jer su u zivotu pogledale milijun utakmica jer nije bilo druge televizije u kuci. Jedino drugo objasnjenje je da im je decko bio fuzbalija, ili su sanjale Allesandra Nestu ili Beckhama, jelda Zorica? J uglavnom, Kanadjanka se sva cudi kako toga kod nas nema, kad odjednom Meksikanac Samuel iz vedra neba prospe par recenica na spanjolskom upuceih meni! Razumio sam samo mujeres i fudbol, i shvatio o cemu prica, ali od cudjenja mi je trebalo da mu odgovorim na engleskom da ne pricam spanjolski, dok se Brazilac trgao od smijeha kraj mene... ja velim, no hablo espanol, a on ce – kako ne pricas???? Cuo sam da pricas spanjoski sa kuharom Arturom! Tad sam se i ja kresnuo smijat, ako je tih 2 minute kvazi-komunikacije pricanje jezika, onda pricam i svahili! Na kraju smo se razvezali u prici kako je bio u Beogradu jednom i tamo se opijao s bracom balkancima, kao da je nas domaci, a ne dosao iz Meksika. jeste li sumnjali u tako nesto?
Ovdje je car jedan Kenijac, koji naravno trci za nas faks, da li vam je ista drugo osim dugih pruga palo na pamet? Nema sanse. Decko je car, zna brdo toga, ovo mu je treci faks u Americi, zadnji je bio Hawaii Pacific. Pricao sam s njim o trenerima ovdje, imao je iste probleme kao i ja, kaze „ameri treniraju previse“, ne trebas toliko trenirat, covjek treba imat vremena za odmor, psihicki ponajvise, da se zazelis svega toga...ali to je tako u americkoj kulturi... tako je u svakom sportu, oni ne poznaju rijec kvaliteta, sve je u kvantiteti, dakle 2 treninga ma kako usrana bila su bolja od jednog, to je stvar mentaliteta... onaj momak koji se dize u 5 ujutro mu je teammate, trenira 2 puta dnevno, to je amer ili bar taj nacin razmisljanja... na pocetku ga je jednom Amer pobijedio i onda je proradio kenijski ponos i onako supermirno u svom stilu je rekao – „to mu je bilo to, nece me vise pobijedit“ i tako je bilo do kraja sezone... 10 dana prije nationals je iskrenuo zglob i jos uvijek stigao bit 16 u Americi. pitao sam ga ja kako je u Keniji, veli da imaju oko 25 milijuna Kenijaca i 30 milijuna izbjeglica, jer svaka drzava oko njih je imala gradjanski rat u zadnjih 10-15 godina, ako jos ne traje. Zamisli drzavu u kojoj je vise izbjeglica nego domaceg stanovnistva, ajme problema... svako toliko popljuje crnacku populaciju u Americi koja se zali da je zatomljena (a stvarno je, nema se tu sta rec), kaze, „daj nemoj srat da nemas prilike u zivotu, odi u Keniju, pa reci imas li priliku ili nemas u zivotu“... „opljackaju te, zoves policiju, dodju za 4 dana i jos im trebas platit benzin da bi dosli...“
Ovih dana posebno me je uveseljavao Takashi, najsramezljivije stvorenje svih vremena, Japanac, naravno. Bili smo gledat odbojkasice na jednoj tekmi i uspio sam ga natjerat da mi kaze koja mu se cura iz suparnicke ekipe najvise svidja, ni sam nisam vjerovao da sam uspio u toj mission impossible. Taj momak je pravi Japanac, uci ko navijen, kad god ga pitas sta radi, study, study, study, daleko daleko previse. Ali treba mu dok svu kemiju pohvata na engleskom, pa ajde. Jednu vecer je osvojio moje srce kad se pojavio na veceri, sjeo s nama za stol i rekao – „dobra vecer“. !!!! ajme, razgalio mi je dusu ko da si ditetu da cokolade.
Pitam ja njega otkud mu to, veli on opet onako japanski sluzbeno, ali sa strasnim osmjehom i ogromnim naglaskom „i was interested in learning croatian language and i found it on the internet“... sad me pozdravlja sa „vidimo se“ i slicnim izrazima, uvijek izvuce neki novi. Zivio internet!
Ajde, sad stavljam slike na net, pa cu poslat link di se to da pogledat, 1.semestar ovdje, slijedeci mail bit cu u 2006., pa se cuvajte, svako dobro u Novoj, srican Bozic ki ga slavi, svim ostalim antikristima i komunjarama s ove liste - sretan svaki dan.
Ajde, vidimo se tu setimanu
Ciao
Kepac srednji

p.s. ovaj mail sam poceo pisat u subotu navecer, paralelno sa stavljanjem slika na net. Sad je ponedjeljak, 8.47 ujutro, nisam spavao cijelu noc; 3 baby swedes odlaze danas, pa smo se cijelu noc zajebavali, isli u taco bell, gledali filmove na velikom ekranu pod dekama, pa na dorucak. Govorimo si da se svi ufuravamo u nove vremenske zone u koje cemo uletit u slijedecih par dana, svaki izgovor je dobar... gledali smo Eurotrip, glumi i Rade Serbedzija. Koliko se veselim povratku doma na misec dan neka vam docara moj uzvik kad se Serbedzija pojavio na ekranu – „Ah, Rade!“, ko da smo mi stari drugovi iz partizana... :-)
p.p.s. slike, tu - http://pg.photos.yahoo.com/ph/kepacinusa/my_photos


- 18:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 30.11.2005.

thanksgiving (u noci sa 29 na 30 novembar 05)

Alo!

Evo mene nazad iz San Diega, negdje je oko 12:51 AM, kako se vrijeme ovdje pise, ne mogu spavat, mozak mi luduje, pa ajde, da napunim dusu i iscrpim misli....
pitala je Antonija da li volim pisat kao hobby. Ma vraga, bas suprotno, nisam tip koji bi pisao dnevnik, probao sam doduse, ali prezaboravljiv, lijen, ili kako vec to zelite zvat... stovise, uvijek je cakula faca u facu vrijednija, ali toga mi valjda ovdje fali pa se sve prospe po tipkovnici...
ima ovdje jedan momak koji pise dnevnik svakodnevno, Anders, ali na svedskom je, ako se nekom prevodi, mogu vam nabavit...
bolje otic na cevape nego trosit vrijeme na kompu, istina, ali di ces ovdje nac cevape, Zoro?
dosao mi je cimer daniel iz vegasa prije par sati, pa mi prica kako je popusio 200 dolara u strip-clubu, sjebao ga prijatelj koji to ipak na kraju nije... striptizeta ga odvukla solo, veli on, nemam para za to platit, ali ona kaze, tvoj frend je rekao da ce platit, ajde onda, ako je to ovomu smijesno, neka plati...
nakon 3 plesa i 2 sise, veli ona njemu $200. what??? Ovaj frend veli da joj nije rekao nista da ce on platit, ona zove security, ako ne platite, bit ce sranja, zovu oni policiju (ipak je to legitimno zaradjen novac, kao da vam netko ne isplati placu za rad u autopraoni recimo.. dobru placu.) i morali ispustit komad kreditne kartice za to...
ja inace nisam isao u Vegas (Maja, si ti isla na kraju?), iako me je moj dobar frend Tim nagovarao valjda od treceg dana kad sam dosao ovamo, jer samo znao da nece bit bas ekipa za mene tamo... Where are you gonna go for Thanksgiving? Pitao je on, a moja zbunjena faca je odgovarala – what the fuck is thanksgiving??? On je vec par godina u USA, pa je naucio godisnju rutinu, kad su koji praznici kad se trose pare i to...
par njih je islo tamo s misijom zamijenit svu krv u tijelu alkoholom, sta cu im ja, uvjereni antialkoholicar, dosadjivao bih se slusajuci baljezgarije pijanih svedjana...
Vegas ce bit nekom drugom prilikom, iako ja mislim da ima vecih prioriteta za dozivit ovdje... a ima ih, bogami...
Ajde da vam objasnim taj Thanksgiving kako ga je meni ispricao moj frend Joe... taj praznik koji se slavi samo u Americi obiljezava dan kad su pilgrims (u prijevodu hodocasnici cini mi se) dosli u USA i krepavali od gladi i zime, pa su im Indijanci donijeli hrane ili ih pozvali na uzinu ili tako nesto... to je americka verzija, pilgrims su dosli, u bijelim kapuljacama, trazit Krista ili kogavec, normalna verzija je da je dosla ratna mornarica britanske krune i zapadnoeuropska olos... uglavnom festa, svi skupa pijanka i onda su ih pilgrims iz zahvalnosti odlucili sve pobit i i uzet sve sta imaju, ostavit im perje na glavi, 2 rezervata i 3 kazina. Kako je rekao moj docimer Jozo, da su imali imalo pameti, bili bi sve pobili na licu mjesta... morat cu malo istrazit te indijance, jer su stvarno zakon, intrigiraju neke stvari iz njihove kulture, npr. oni u svojem rijecniku nemaju rijec za „ja“, vec samo za „mi“, isto tako ne postoji indijanska rijec za „preljub“ i „kradju“ cini mi se... mislim, nemaju ni izraz za „televiziju“ vjerojatno, ali to hvala nasoj europskoj gamadi...

Ja sam za thanksgoving odlucio prihvatit poziv mog suigraca Jordana, Meksiko-Amera iz San Diega, pa otic dole par dana... njegovi su nas primili ko da smo im prvi rod, svabo i 2 svedjana su bili tamo 4 dana prije mene! Ma to su pravi ljudi, ti Meksosi njegovi, slicni nama, tako da meni uopce nije problem njih zajebavat, sve fore za Balkan koje mi padnu na pamet, samo prevedes na engleski i zamijenis nacije... iako sam se morao pazit dole, ipak sam bio gost tamo, da mi ne pobjegne neki bezobrazluk i zavrsim na cesti J
Njegovi me totalno podjecaju na moje, bilo ih je pun klinac familije iz LA na thanksgiving veceri... ubio sam se pirea, purice, prava hrana nakon dugo vremena...
Nisam stigao vidim puno san diega jer sam 4 dana bio bolestan-polubolestan, i sad me trgaju pluca i tek polako dolazim k sebi i obnavljam tkiva. Jebiga, shit happens.
Plan je bio okupat se u pacifiku koji je dole superhladan, ali da se kratko, ovdje na sjeveru kalifornije takve prilike nema do slijedeceg maja negdje valjda, kako vele...
Mogao bih opet kao i ove godine, kupanje za prvi maj, ko zna!
To mi je palo u vodu, ali bar sam bio 2 put vani... prvi put, dok smo se vozili dole auticem, Luke je inzistirao da odemo van u LA koji je usput, pa smo i otisli... neki club „Glam“ iloveglam.com u Irvineu, ajme, nikad u zivotu nisam vidio ljepsih zena nego tamo...
Istovremeno, nikad ni na ispraznijem i umjetnijem mjestu, ljudi tamo valjda misle da ih kamere prate u stopu, totalna umjetnjara, strasno... na cijelom putu nisam okinuo ni jednu sliku, ali ako Ricardo ima ponesto, uzet cu od njega...
Do dole ima nekih 8 sati voznje, a meni se pripisalo, ali gad Amerikanac nije htio stat do slijedeceg tankanja, morali smo pregovarat oko toga.. sjecam se prije 3 godine mi je djebo Brian iz waterparka rekao kako je the American way jesti i piti u autu (to nemres fulat, sva auta imaju umjesto mjenjaca drzac za casu, prostor za sranje iz fast fooda), cak i pisat u casu dok vozis. Rekoh, molim???? Nije ni ovaj puno sirih pogleda... pisaj u casu? Pa zar smo u ratu??? Mislim, ameri su stalno s nekim u ratu, ali nismo u Iraku, jebemumater.
A Meksos je da mi me vise prcao otvorio laptop i pustio pornic, stoka sadisticka, meni se pisa za umrijet...
Legao sam na zadnji sic, stavio slusalice i pokrio oci onom maskom za spavanje... da, to je jedan VELIKI novitet u mom zivotu, znate one maske s kojima svi glavni seratori u filmovima spavaju, vidja ih se u avionima (veli mi meksos da ih je on „dobio“ u Air Franceu, dobio, znam ja s kim pricam, dobio i kod nas ukljucuje torbu, strah i trcanje...)
Uglavnom, ja s tim spavam svaku vecer. To je najveci izum svih vremena, nikad nisam mogao spavat usred dana, eto i mojeg trenutka...
Negdje u zagrebu jos bice, sam prosuo i cepice za usi koji idu s tim u paketu, steta, jer ne bih morao trpit ovog stokanovica Nicklasa, svedjanina koji kad se napije ulijece svima u sobu i divlja... kod nas posebno, jer je moj cimer svedjanin... njega redovito istrese i ispljuska, meni se samo dere sa 12 milimetara udaljenosti, ne znam zasto mene ne dira...
Mozda je pijan, ali prije toga je uvijek svedjo, pa moguce da ima riguardo kako bi mi z uvega kraja Ucke rekli ili jednostavno misli da unatoc svim mojim filantropskim i pacifistickim crtama, sam ja ipak balkanac i da bi mogao dobit topli obrok iza uha...
Ja, posten covjek, komunista, nisam bas taj tip balkandzije, ali zna on u svedskoj dobro sta su balkanerosi... znao je sve psovke recimo prije nego sto sam ja poceo pricat... da, kad smo kod svedjana, ovdje su 3 mladica iz Malmea, tamo zive svi stranci, daleko najopasniji grad u Svedskoj, imaju klub koji se zove „Balkan“ cak, za njih je igrao i Ibrahimovic, jedan od te trojice je igrao protiv njega dok su bili klinci...
Oni su reprezentativni uzorak grada iz kojeg dolaze – otprije spominjani rumunjski madjar vladimir, arapski madjar zahid i cistokrvni svedjanin jon. Tako nesto je i populacija malmea valjda, trecina svedjana (valjda se jos pakiraju, pa nisu stigli odselit, ili jednostavno nemaju kome prodat stan, niko nece tamo zivit), trecina balkanaca, trecina iz ostatka svijeta...
Inace, svi oni su strasno ponosni na Ibrahimovica, ja ih stalno perem da je on nas, gle kako igra, bezobrazan, kako bi rekao Memo, „triba ti pistola da ga frmas“, kad je koji svedjanin mogao sve to s loptom, a gle nase... nisu znali da njegovo ime Zlatan znaci to sto znaci, ko da im se isus ukaza kad sam im to rekao...
Nego, sta sam bio pricao, di sam to bio dole... dakle, bili smo u tom glamu, onda 2 ispijanja caja, nesto sitno sopinga, u kinu (boze, nemojte gledat Jarhead, u konkurenciji za najgluplju tvorevinu svih vremena, zasad drugi na ljestvici, odmah iza covjeka)... u 1 ujutro mi se vracamo doma, a u petak je ta velika rasprodaja, najveca u godini... i u 1 ujutro je red ljudi za u Walmart, cekaju da se otvori i da razgrabe sve zivo... Walmart, ej, Walmart!!!! Ne znam kaj se imas bit u redu u 1 ujutro, tamo ionako imaju svega na milijune, nemres kupit pola toga u komadu, recimo prazan cd, nego odmah 50. ili deset DVD-RW-a, koji ce mi kurac toliko RW-a, ne znam jel oni znaju da su to oni koji se daju brisati i prziti ponovo...
Znate ono kako kod nas Bozic postaje bolesna komercijala, darovi i to sve, ovdje je takav svaki blagdana, a taj thanksgiving je kralj svih kraljeva, rekao mi je Jordan da se kupuju darovi za Bozic sad. A popusti su stvarno ogromni, u Old Navy je u outletu bio red za uci!!!! Udjes unutra, sve porazbacano, nema se vremena zadrzat samo u jednoj trgovini, ja sam cekao u redu za platit jedno pola sata.. nisam meksikanac... oni se ne bi patili s placanjem J
Ono sto je znacajno za juznu californiju je da je ona toplija, suncanija, lipca, bogatija, umjetnija i isfuranija istovremeno, i skroz je bilingualna... sve na spanjolskom i engleskom, skroz do Fresna, kako mi je rekao Mexos, to je iznad LA-a. Evo vama, purgerski gadovi, kad su u Istri predlozili da budemo dvojezicni, sve se uspanicili da cemo postat Californija. Idioti, pa necemo se vracat unazad... J
Zanimljivo, znamo svi da su svi ti gradovi spanjolskih imena, San Diego, Francisco, Ana, bilo kojeg sveca se sjetite (mozda nema Duje i Vlaha recimo), Los Angeles, ali to shvatis, utemeljeni su dok je bilo to meksicko, ali zasto se ulice u white trash cetvrtima zovu Calle Barcelona, Calle de las Coches necu shvatit tako brzo....
Bio sam i vani u Tijuani, koja se dole popularno naziva Ti-DZej.
Ja sam uvijek mislio da je Tijuana neko malo turisticko mjesto za Amere, da se dodju napit i kurvat za sitnije pare, ali kako mi je rekao stari Francisco, ima milijun ljudi i jos toliko koji pokusavaju uc u USA... inace, izmedju 2 drzave je ogromna ograda...
Ovi momci koji su bili sa mnom su vidjeli puno vise, Jordanov stari ima zubarsku ordinaciju tamo (za otvorit isto u USA treba imat posebne dozvole i skole, pa mu doktorska titula iz Mexica ne znaci dovoljno; ne da mu se ucit vise, veli, pa zivi kraj granice i svaki dan ide preko radit... vecina radi suprotno, zivi u Tijuani i radi u USA), pa ih je vodio okolo dok ja jos nisam dosao...
u Mexico mozes uc kad ti pukne, nema carine, policije, niti ne znas da si prosao granicu, jebestakvudrzavu... ali kako veli sam Mexos, ko bi tamo htio nesto svercat? Eventualno pobjec, to je piece of cake.
izasli smo tamo u high-class disco Tangaloo www.tangaloo.com u subotu navecer (kako znam da je high class? Jer je 20 dolara za upad, po Americi placas manje), na ulazu metal detector (to jos nisam vidio nigdje u discu), pretrazivanja, oduzimanja kamera i svega...
zene ljepse nego u USA (ne vise nego u Irvineu doduse), atmosfera ljudskija, opustenija, ali jebena mjuza cisti house, popizdio sam... ovi moji su uzeli posebni odjeljak u discu, i to tamo nije neka zabacena vip loza, vec prvi redovi do pozornice di je brdo securityja i konobari koji sluze samo tebe i trce, bas trce kad narucis nesto, ne kao metafora, doista trce... nije da je mene ta loza nesto impresionira, ali ovim pijancima je nesto znacilo da ne moraju sami tocit... ma preseravanja.
Na kraju sam ja uzeo kljuceve i vozio doma ogromni jeep automatic (to je cista glupost vozit) iz Tijuane... imao sam problema, jer od 2 amera koji su znali put, oba su bili super pijani i govorili da vozim u suprotnim smjerovima... onda smo isli na tacos u 3-4 ujutro, ajme ljutoce, popio sam cisternu vode nakon toga... ne znam koji je kurac ljudima, ali svaka, ali bas svaka nacija ove kuglice zemaljske misli da oni mogu popit najvise... mislim, shvatio sam ta infantilna opijanja tko ce vise, mi se u svemu moramo natjecat i dokazivat jedni drugima (ajme nesigurnosti u se), pa valjda i u tome, ali svi misle da su oni svjetski prvaci u tome... pogotovo Ameri, a ovaj Svabo (cija je poljska crta ipak vise radila tu vecer) je popio koliko ovaj amer i polumeksos skupa, oni i dalje misle da mogu popit ko deve...
Preko granice nazad nas nitko nis nije pitao, vidio je Amer pijane studose i mahnuo rukom...
Moje oko je zamijetilo klinca koji u 11 navecer zonglira lopticama stojeci na kanti na semaforu toliko tocno da zna kad se mijenjaju svijetla, pa ide na suprotnu stranu ulice, u borbi za bolji zivot, curi od 11-12 godina prodaje zvake u 3 ujutro ispred diska, redu ljudi na granici za u USA koji prodaju razne sitnice, u 4 ujutro, znajuci da bogata Americka mladez tad ide doma...
ajde, da zavrsim ovo sociolosko istrazivanje, mogao bih i ja na spavanje, sutra ima za se ucit, radit, pricat cu ostale zgode neki drugi put...
drugi tjedan, ne prije, ne ocekujte odgovore na mailove prebrzo, imam ispite u petak, ponedjeljak, utorak, nisam jos poceo nista, naravno.
Ali ne brinem ja, pa nemojte ni vi.
Ajaj svima
Hlapone

p.s. Cincor, ca si mi neke poruke ostavlja na skypevoicemailu? Cu te zvat sutra, cim osvane (meni, naravno).

- 11:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.11.2005.

Google Earth (11/21/05)

Evo, jos jedno cudo tehnologije...
Pratim sve iz satelita...
Ovo je slika zaljeva di ja zivim, di pise HNU, to je Holy Names University.
Druga slika je slika campusa, ono plavo je bazen, a tu di je tockica, to mi je soba. J
Ako vas interesuje, odite na earth.google.com, istalirajte si taj program, besplatno, sitno i jednostavno, nadjite si kucu i auto iz satelita...
Mo's mislit sta sve vojska moze sa njihovom tehnologijom, ako mi mozemo pogledat sve ovako blizu iz svemira.
Cool program, u svakom slucaju.

- 08:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

kulturni sokovi (11/21/05)

Ne znam da li se uopce tako kaze, kulturni, kulturalni, kulturoloski ili kakvi vec sokovi... barbarela ce me mozda tesko ozlijedit radi ovoga kad dodjem doma, ali to nije ni bitno, glavno da se mi kuzimo...
Brzo cu sredit slike, kojih ima mali milijun, pa mozda cak i veceras stavit na net, poslat cu link di se to moze pogledat...
Evo zasad samo jedne fotke, autoportret, pitura san si lase, i sad san biondo... onako, malo iz gluposti...
Kucna radinost, moja frizerka rocco obavila posao...
Zahvaljujem Ani na pismu (ma koliko infantilno ono bilo, kako bi rekla), kad sam ga dobio (jedno 10 dana je putovalo, Ana) hodao sam sa takvim osmjehom po hallu, da me svedjanin pitao koliko sam milijuna dobio na lutriji...
Kako rekoh, fudbal je gotov, bas ce mi falit to, dok smo igrali, prije tekme mjuza na razglasu, foo fighters – best of you, sviranje americke himne, sve ti adrenalid potece kroz tijelo ko bijesnom psu...a jebga
sad cijelo vrijeme visimo u teretani, igramo mali nogomet navecer, a danas smo cijeli dan bili na bazenu, suncali se... neuobicajeno je toplo za ovaj dio godine, pa koristimo dok traje...
Glavna zanimacija su bile moje kupace, speedos, vele oni, to nitko ovdje ne nosi, valjda imaju male pise, pa da se ne vidi moraju nosit hlacice....:-)
Stavio sam naslov – cultural shocks, moj najveci izazov u USA... ili najtezi problem, gledaj kako hoces, sve je stvar perspektive...
Uvijek sam mislio da su to glupe baljezgarije, kakvi kulturni sokovi, sire ceste, vece zgrade, veci auti, deblji ljudi, losija hrana, i to je to...
Kakve to ima veze s kulturom ljudi, onom unutrasnjom mislim...
Ali sad kad sam bas u biznisu s amerima, sudario se moj svijet i poimanje zivota s njihovim... kroz nogomet naravno...
Nisam to osjetio prije 3 godine, valjda jer sam zivio vecinom sa europljanima, ali eto, neka zivotna skola, nova...
Kroz nogomet velim, nije stvar njihovog neznanja taktike, nego ponasanja na terenu... ja sam imao tu (ne)srecu da su taman igraci koji igraju do mene na terenu i s kojima sam najvise u interakciji bili ameri...
Vec sam rekao da je ovo najindividualniji nogomet koji sam igrao, pa na to i mislim... imam momka kojeg apsolutno nije briga sto igra sebican nogomet, pazeci da se svidi treneru, ne brinuci da li ce ekipa patit radi toga ili ne... ima par takvih u ekipi, tako su odrasli, tako su naucili sve igrat, pa im se nema sta zamjerit, takva je kultura, drukcija od nase, individualnija...doma bi takav momak ili promijenio stil igre, ili zaboravio igrat nogomet, ali tu trener to ne vidi, ako akcija prodje po desnoj strani, kriv je desni bek ili vezni, ako prodje po lijevoj, kriv je lijevi...nije bitno sto je netko prije sjebao u sredini, pa ga je suigrac pokusao pokrit, to se ne vidi... radi takvog, ekipa pati, pricas s njim da mu objasnis da suigraci moraju trcat vise radi njega, da gubimo radi takve igre suprotne potrebama ekipe, ali lagani izgovor – coach told me to do that je uvijek viza... valjda smo i ispali ove godine prerano iz natjecanja, puno individualaca, nepostojeca ekipa (dobri smo si mi izvan terena, bez zamjerki, ali na terenu je sve pocivalo na temeljima trenerovih rijeci – you are competitors, you will constantly be evaluated)
I onda su svi iznenadjeni kako igramo zakurac, efekt sinergije je suprotan, negativan, 11 ljudi, zbrojeno - efekt 8, umjesto 14...
Meni je to bilo izvanredno cudno, i mislio sam da ovdje treneri nece znat puno o nogometu, ali da ce bar biti jaki na fizickoj pripremi i social skills, ali vraga... sve suprotno zdravoj pameti... bas sam pricao jucer s englezom, da slucajno zelim ostat ovdje kao trener, bio bih bog i batina, sad, kad jos uvijek nemam pojma ni o cemu, i jos uvijek postoji milijardu stvari ispred mene za naucit u nogometu...
Valjda je to normalno ovdje, na meni je bilo na pocetku – prilagodit se ili furat svoje...izazov, mozgao sam sa samim sobom sta i kako, probao se prilagodit i igrat kao i oni, odustao nakon 2 treninga, to jednostavno nije meni u krvi, taktika ionako postane automatizam, pa se kreces kako si naucio davno davno, prirodno reklo bi se u nogometu...
Dosao bih u gol sansu, asistirao suigracu da je gurne u prazan gol, to je bitnije bilo uvijek, da MI zabijemo, ne da se JA proslavim...
To je valjda ona klasicna – individualizam vs. kolektivizam... nema nista lose ni u jednom ni u drugom, ali nogomet igra 11 ljudi na terenu, nemres igrat za sebe, ne mareci za druge...
Da ne bih izgubio sebe, igrajuci nesto sto ja nisam, igrao sam onako kako znam, nekad je to izgledalo dobro izvana, nekad nije, ali najbitnije je bilo da sam ja znao sta, kako i zasto, zato sam i mogao gustat u svemu toliko... balkanac forever, valjda...
Imamo sastanak, trener kaze – ako bar nismo ujedinjeni kao ekipa, ajmo se bar pravit da jesmo....???!?!?!?!?! ne, ajmo vidit sta ne valjda i potrudit se da ju stvorimo, vec, ajmo se pravit.... i onda se izmisljaju neke igrice ekipne, svi iste stucne (to su one visoke carape koje mi fuzbalije nosimo) i majice obavezno, kao da ce nas to ucinit ekipom... smijesno, je nekad to izgledalo, nekad zalosno, meni je postalo sve super kad sam promijenio stav u – ma ko jebe njegove gluposti, kroz jedno uho unutra, kroz drugo van, misli sam za se, od ovog nemas sta naucit...
Prica on kako voli nogomet, uzbudljivo je, a godisnje moja mama pogleda 8 utakmica vise od njega. Uz 3 praseta u kopackama u kuci, pogleda Anita barem sve tekme repke + pokoji derbi. To je recimo 6, +2 derbija, osam. 8 vise od njega.
Moja ustvari najveca lekcija odavde je slijedeca – LJUDI. Sve je u ljudima. Imam plan ic na magisterij tu u USA i bit pomocni trener negdje kako bi mi oni to sve platili, a kod odluke definitivno ce najveci faktor bit – tko je trener. Ovom mom bih mogao bih pomocni samo u slucaju da ga ima policijsku zabranu prici terenu u radijusu od 500m.
Ali o tom potom, ima vremena za to...
Bio nam je i jedan od voditelja sportske organizacije NAIA (isto kao poznatija i veca NCAA), on je inace jako cijenjen, pricao sat vremena o sportskoj kulturi, champions of character (to je kao fifa fair play u nas) i te gluposti... valjda sam ja bio jedini koji je vecinu sto je ispricao smatrao a bunch of crap, ali nisam htio covjeka u godinama provocirati... jos bi si trenera navukao na vrat, on ga strasno cijeni...
Americka kultura je izrazito individualna, ali oni konstantno pricaju o team-spirit, community, i slicnim pizdarijama kao o svojim glavnim vrijednostima... a to je bas a bunch of crap... ovdje se mjeri sve sto odradis na tekmi, koliko imas golova, asistencija, minuta, dodavanja, bacenih auta, faula napravljenih i zaradjenih, sve da bi se istaknuo individualac, ono sto nije na papiru kao da ne postoji...
Jedan moj suigrac svedjanin je isao kod trenera da ga pita zasto ne igra (i ispred njega je igrao amer), dobio je odgovor – statistics – nisi dao gol, nemas asistencije, to sve govori o tebi... pa di to ima??? ikako onda ocekivat da ce se razvit team spirit i kolektivna igra, kad sve potenciras individualno...
I to je tako na razini lige, i u svakom sportu... odlicno igras obranu, ali sve se ocituje na „points“, golovima i direktnim asistencijama... ima to mozda neku tezinu ako si spica, ali sta je sa ostalih 10 igraca????
Jedan amer iz ekipe koji je dosao s drugog collegea mi je rekao da treneri ovdje u svakom sportu smatraju igrace njihovim vlasnistvom, mogu radit sta hoce kad ti daju stipendiju...
I onda ocekujes da ja pustim srce na terenu za tebe??? Morao bih bit idiot...

Sta se tice skole, neke stvari su se izmijenile, neki predmeti su bili pusiona, postali dobri, neki bili dobri, postali pusiona...
Zavolio sam engleski (bar satove, uvijek imamo zanimljive rasprave, ja i Indijac Saurabh uvijek imamo nesto da ubodemo sve amere, profa nas ne obozava previse, ali cijeni critical thinking i drukcije poglede na svijet), zamrzio fiziologiju koja se pretvorila u biokemiju, brdo gluposti, ali ajde, jos jedan test da prezivim, potrudim se dobit dobru ocjenu i dignem A. Bit ce boljih predmeta na proljece, to sigurno, tad ce skola bit n.1, totalno...
Ponekad bojkotiram predavanja, ako procjenim da su bezveze, kod nekih profa se to moze, neki pisu prisutnost, neki ne, klasicno balkansko ponasanje...ili jednostavno kao jedan iskusni student.
Okruzenje je naravno internacionalno, taj momak Saurabh koji inace igra kosarku (svasta, Indijac igra kosarku), Dzain iz Indije mi je neki dan rekao da u zivotu nije pojeo komad mesa. Nikad, to je u Indiji uobicajeno, vecina vegetarijanci, niti jaja ne jede. Nije mu lako ovdje bogami, za njega rade posebno neke stvari u kuhinji ponekad, ali ne bas uvijek... i sad je gotovo, izgubio je enzime za probavu cevapa i prsuta, ne znam da li se to moze vratit... nije da bi i on htio, duboko je to u njemu i to je isto ok... bas me zanima sta ce moj nono rec na ovo... :-)
Isto tako, iako je ovo skola sa katolickim porijeklom, na satu engleskog je pitala profa tko je katolik... od nas 20, samo je 1 momak digao ruku (i to nisam bio ja, moji pogledi na religiju su prilicno nekonzervativni), svi su neki baptist, protestant ili stajaznam...

Bio sam jucer na college football utakmici, San Jose State U. – New Mexico State U., sjedili smo ja i Meksikanac Ricardo 10 metara od suparnicke ekipe, slusali domace navijace kako ih provociraju i trgali se od smijeha... na opce cudjenje bilo je tamo jedno 200 ljudi, gostujucih navijaca, dosli su iz New Mexica (to je kao da kod nas dodju iz Turske ili tako odnekud, druga satna zona uglavnom), a ekipa im je katastrofa, 0 pobjeda, 8 poraza, sta bi bilo da su dobri...
Bio je i super derbi, Stanford – Berkeley, 80,000 ljudi na stadionu, svaka ulaznica najmanje 40-50 dolara, pa ti racunaj koji je to biznis...
Inace, taj college football se ovdje prenosi na svim kanalima, subotom mozes gledat od jutra do mraka jednu za drugom utakmice...
To je ogroman sport i biznis, nema veze sa amaterstvom, iako je svaki igrac na papiru amater...
Taj football je odlican sport meni, ali u snimci, 10 minuta, taman.
Jer je jucer tekma trajala 3 sata i 45 minuta, zadnjih 8 minuta na semaforu se razvuklo u 45 minuta sa svim tajmoutovima i prekidima igre... obje ekipe imaju 11 igraca na terenu, lupaju se ko divljaci, a sveukupno imaju oko 50-60 igraca sa sobom, defensive team, offensive team, special team i sta ja znam... ljudi tamo su raznih proporcija, vecinom stoke nad stokama, po 2 metra i 150 kila, 3 sloja slanine preko rebara, onda ima par normalnih sportasa sto se tice proporcija, ali su brzi ko rakete, pa par vrhunskih atleta, velikih i brzih...
Razni igraci imaju drukcije kopacke, svi su zamotani na nekom dijelu tijela, kao prevencija ozljedama... prvi put sam u zivotu vidio da ljudi imaju zavoj preko cijele kopacke i pola lista... treba nosit tu masu i zalet na tim zglobovima...
Bio sam na hokeju na ledu prosli tjedan, San Jose Sharks – Vancouver Canucks, 20.000 ljudi u dvorani, dobra tekma, sport koji volim, jos je NBA ostao od velikih 4, to cemo nesto organizirat ubrzo, kad dodje neka postena ekipa, jer ovi domaci Golden State Warriorsi su pusiona otkad ja pratim NBA, a to je bar jedno 10 godina...

Najvise se druzim sa strancima tu, Svicarac Toby (koji je sad u Las Vegasu, ja sam odbio poziv da ne bih bas sve novcane zalihe spizdio odmah... bit ce jos prilika) je jedan od onih koje nisam imao prilike spominjat, pravi momak... ima u ekipi nekih klanova, ja i englez tim smo si dobri sa svima, valjda jer nema sunarodnjaka za koje bi se drzali...
ali od Amera su najjaci ljudi moj docimer Joe, alternativac iz Oregona (oregonov sluzbeni nadimak je beaver state. Beaver state!!! Za one koji nisu odavdje, beaver doista je zivotinja, dabar, ali u zargonu beaver oznacava – picu), kao i 2 ludjaka iz sobe preko puta, odbojkasi iz San Diega, Kevin i Eric... Dvometras Kevin je za Halloween imao najoriginalniji kostim svih vremena – pelenu. Samo pelenu. Legenda.
Inace, Ameri ovdje su prilicno srdacni i ljubazni na pocetku, ali tesko je s njima razvit neko prijateljstvo (cast izuzecima), jer na prvu loptu sve fino i krasno, kako je to Mislav rekao, ali onda – zid. Prijateljstvo ovdje ima drukcije znacenje nego kod nas, ja bih rekao u prosjeku puno plice, puno plice...

Cast strancima i sve to, ali posebno veselje uvijek izazovu partizani.... na utakmici sa jednom losom ekipom, cujem ja da jednog momka zovu Ivan.... mrcina, gradjen kao vaterpolist, ne fuzbalija. Dobili smo jedno 12-2, otisao ja do momka, kad ono – burazer iz Srbije, kosarkas, ali igra nogomet tamo jer ima dio stipendije i za nogomet... svasta...
A kad su ovi iz Lindsey Wilsona gostovali kod nas, kaze mi Meksikanac – na rucku sam upoznao jednog Hrvata koji igra za njih. Odi tamo, odmah ces ga skuzit. Kazem ja, kako cu ga skuzit, reci kako covjek izgleda. Kaze on, znat ces kad udjes...
I udjem ja u nas restoran, nemres fulat zemljaka, Igor iz Bosne. Mozda zato jer su svi ostali igraci tamo bili crnci iz Afrike, ima ih jedno 20 u toj ekipi. :-)

Slijedeci mail ce bit o mojim avanturama u San Diegu i Tijuani, nesto preko granice... rekao mi je vaco da u meksiko mozes uc kad god ti pukne, nitko te nis ne pita, kakav pasos i papirologija... za nazad je druga prica...
Mexosa ovdje prije 300 godina kad je Kalifornija bila njihova, valjda je oce opet osvojit, bez oruzja... evo modernog vica ovih dana – zasto Meksikanci nemaju Olimpijsku ekipu? Jer svi koji znaju plivat, trcat i skakat su vec ovdje... :-)
Ajde, veseli ponedjeljak, ja gren spat.
I ako netko nadje di mogu pogledat ronaldinhove golove na internetu, neka javi.
Ovdje se utakmica svih utakmica, Real - Barcelona – ne prenosi na tv-u. Eto, dobio sam NHL, NBA svaki dan, ali nema fudbala. I nije neki deal, ali bolje ista nego nista.
Ajaj
k-pax

- 07:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 19.11.2005.

za muzeve (11/19/05)

Evo, da sam i ja ulovio malo vremena i napisem “koju rijec”…
Izvinjavam se svima kojima nisam odgovarao na mailove, guzva, guzva…
Kad nije guzva, onda si moram uzet frei da dodjem k sebi opet…
Sad gledam moj zadnji mail, sta sam to nabaljezgao i kad je to bilo.... davno bogami, 19.10., to je skoro misec dan!
Inace, stavio sam sve svoje mailove na blog, vama cu ih i dalje slat ovako mailom, ali recimo za mog zrmana kemala koji se tek ukljucio, sve ce ih naci tamo – kepacinusa.blog.hr
Rekle su mi katja i renata da samo baljezgam o fuzbalu, a sta ces, nesretnik sam od rodjenja, ovdje mi je to pola zivota.
Bilo.
Velim bilo, jer sezona je gotova i nema nista do druge godine. Meni je to jos uvijek nepojmljivo, igra se 3 mjeseca i poslije kud-koji-mili-moji ili kako vec ide ta komunisticka uzrecica... (sve sto je bilo prije '90 je meni komunisticko)...
Zanimljivo je kako sad svi fuzbalije za ruckom pricaju o necem drugom, nogomet nije vise u prvom planu, vec – di ces za thanksgiving, saznajes koje predmete ti suigraci uzimaju, zivotni planovi, koliko su pizdarija meksikanci ukrali.... :-)
Salim se, nisu ukrali nista (a i da jesu, ko da bi ja znao), ali kad god stignem ja sve latinose operem s nekom forom kako su latinosi lopovi... sve viceve sa srbima lopovima i crnogorcima lijencinama sam pretvorio u bili jednom hrvat, svedjanin i meksikanac...
Zanimljivo kako ti se promijene cak i vicevi, nemres vise ispricat nista sa mujo i haso.
Totalno me razveseli kad mogu sa poljskim-svabom nesto izgovorit na hrvatskom i da on to shvati... neki dan je on (gregor) bio bolestan, dao sam mu maxflu koji sam donio od doma, pita me on koji je glavni sastojak, paracetamol ili sta vec, ja sam ga probao cimnut procitavsi prvu liniju ispod „maxflu“ rekavsi – the main ingredient is „okus limuna“, evo tu pise.... on se pukao smijat, kaze, „ivane, mogao si bilo koga ovdje dic na tu foru, samo mene ne“.
Okus limuna se na poljskom kaze slicno ili isto, imamo takvih rijeci, kladim se da bih citajuci poljski shvatio podosta, kao sto je bilo i sa ceskom bracom prije 3 godine...
Dakle, daj da ja zaokruzim tu nogometnu pricu i bit ce dosta toga za ovu godinu...
Beskrajno mi je zao sta nema vise ni treninga ni utakmica, uzivao sam kao nikad u zivotu, u svakom treninga, unatoc trenerovim baljezgarijama, igrao samo za sebe, za svoj gust...
I igrao ko bijesan...
Mislim, nisam se ja promijenio ni mrvicu, vec 2 mjeseca odlicno igram, ali eto, toliko je trebalo mom treneru da prvi put porazgovara sa mnom...
Igrali smo brdo laganih utakmica pred kraj regularne sezone (raspon ekipa je nevjerojatan, od igraca koji komotno mogu bit profici, do ljudi koji doma ne bi ni pokusavali igrat rekreativno), u jednoj takvoj smo igrali s vojnicima, CSU Maritime, usao sam u igru, letio po terenu i u 10 minuta namjestio 5 zicera. Lijevi bek! To mi se u zivotu nije desilo... valjda zato jer je na toj strani veznjaka igrao amerikanac koji trci za trojicu, ali ne moze utrcat u prostor u pravo vrijeme pa da ga jebes... ja sam to obilato koristio, samo bih pokupio neku dugu loptu, odvukao je do linije i odigrao povratnu... mogao sam i zabit koji gol da sam bio sebican, ali tad to ne bih bio ja.... i onda, me treneri zovu do linije i kazu da vise ne idem u napad, da previse vodimo i sad igramo possession, kako bi nasa igra lijepo izgledala... i to mi priopce na nacin kao da sam nekog ubio... ali ajde...
10 minuta prije, kad sam ulazio, trener mi kao i inace kaze – go and have fun. Tako je on zapamtio hrvata, „croatian guy wants to have fun“ aludirajuci na moju recenicu s pocetka sezone da je nogomet prvo zajebancija, poslije sve ostalo... nema on pojma o cemu ja pricam, kako bi rekao fistric, on soccer dozivljava kao tezak fizicki posao... croatian guy did have fun, punih 10 minuta...
To meni jos nikako nije jasno, ljudi ovdje jednostavno ne razumiju igru, nasa 2 lijeva vezna igraju kao prvo toliko siroko, da vise nisu vezni, nego klasicna krila, ali ne znaju kad krenut, samo trce gore dole i onda kad se slucajno nadju u situaciji da centriraju – ne mogu pogodit sesnaesterac! Jedan od njih ce sad kad zavrsi faks ic na tryouts za bit kicker u onom njihovom footballu... on igra prvih 15 minuta, trci sve u sprintu ko navijen, ne ukrade ni jednu loptu niti natjera koga na pogresku, ne probije bok niti jednom i onda trazi zamjenu da uzme daha...veliki promet, nikakva zarade kaze se kod nas...Ali eto, obojica su bili seniors ove godine, to ovdje puno znaci, i onda igraju stalno...
2 dana prije cetvrtfinala playoffa (nakon regularne sezone igra se playoff za regional champions i onda dalje ides na nationals) neki bezvezan trening i veli mi svicarac toby – uzivaj, gledajuci ga (brazilca souzu) kako igra, ovo nam je mozda jedna od zadnjih prilika, cim izgubimo, nema vise treninga... kao da je znao, 20 minuta nakon toga, souza padne kao pokusen i iznesemo ga s terena dok se drzao za zadnju lozu... u slijedecoj akciji, sudare se 2 amera kao u sudaru iz njihovog footballa, jednom napuknu rebra... tako je to kad se igra bez faula... i mi na treningu redovito tako igramo, ozlijedi nam se jedan mladac, netko ga je pokosio i sjebao mu zglob, trener veli – we had a nice, hard practice today... ovo ce bit nepojmljivo svima koji su doma igrali nogomet, svaki trening mi obavezno moramo nosit kostobrane!!!!!
Naravno da to nikad u zivotu nisam dozivio, ali eto, ni prva ni zadnja takva...
Ja i hondurasanin smo pukli od smijeha jedan dan na treningu dok smo igrali na male, nasa ekipa je sve pregazila, pa smo gledali sa strane i komentirali kako nema faula... u tom trenu dok mi cakulamo o tome, dvojica se nadju u duelu, jedan napravi faul (ne svira se), pa drugi napravi faul (ne svira se), uleti treci u pomoc (ne svira se), jedan zavrsi na podu (nema faula), lupa se na sve strane i onda cujes zvizdaljku – handball!!!!! Od 6 faula koje smo vidjeli, trener svira ruku!!! Pitaj boga kako su svi ozlijedjeni onda, ja sam na pocetku sezone imao laganu ozljedu zgloba i od tada sam zamatao zglobove svaki trening. Svaki svaki trening, nas par tako, kod fizioterapeuta prije treninga da te sredi... bolje sprijecit nego lijecit...
Taj momak souza, nas daleko najjaci igrac, najbolji s kojim sam ikad igrao, drugu sezonu odlazi na drugi college, najbolji u nogometu u nasoj ligi, Lindsey Wilson, KY, nemre on vise trpit ovog naseg trenera i njegove gluposti... srecom, osposobili su ga za slijedecu tekmu, dao je 2 gola, eurogola (sad vise necu govorit eurogola, nego kako to vele u latinoamerici – golasso)
Nego, ta neka promjena u mom tretmanu u ekipi, ona se desila dan prije cetvrtfinala playoffa, trening kao i svaki drugi, trener mi dodje i nakon sto mi se 2 mjeseca nije obratio osim sa „croatian guy wants to have fun“, kaze mi da vec duze vrijeme uziva u mojoj igri i da sutra pocinjem utakmicu...
Koji majmun, mislim si ja, ekipu treba uigrat, da legnu jedni drugima, ne mijenjas to dan prije najvaznije utakmice sezone... i jos, da je barem izbacio iz ekipe nekog kog je trebao po misljenju svih prisutnih, vec je sve poremetio i trebao je ispast svedjanin koji je po meni nas najjaci veznjak... ajde, komplimenta, stvarno sam dobro igrao kad je on trebao na klupu... po meni kriva odluka, ali eto... i da, zadnji sam od 5 pucaca penala (jer ako igras nerijeseno u playoffu, lupaju se penali za prolaz dalje), valjde jer sam na treninzima sve tukao u raslje, dakle najodgovorniji, a do jucer nitko i nista...
Dodjemo mi na tekmu, ponovo rosade, ulijecu neki novi igraci, ja ipak na klupi, pa igrao pol sata, dobijemo lagano 3-0...
Slijedecu tekmu, polufinale, letimo u LA, profulamo 5 zicera, izgubimo 2-1 protiv ekipe koju bi dobili 7 od 10 puta, ali eto, to je nogomet i sezona je gotova... brzo i efikasno...
Sad se polako ima vremena za druge stvari, bio sam na hokeju na ledu 2 puta, UC Berkeley – USC (lose), prekjucer na NHL-u u San Joseu, sutra idemo gledat college football, stigao sam i bit bolestan dan-dva, ali proslo, izlasci i sve to ce doc na svoje laganini...
Drugi tjedan je thanks giving, jedan od onih blagdana koji postoje samo ovdje, pa sam odlucio umjesto las vegasa u southern californiju, san diego i preko malo u meksiko koji dan... promijenit klimu malo, bit cemo svabo, 2 sveda i ja ugosceni kod jednog suigraca par dana...
Ajde, pisat cu drugi mail o drugim dogodovstinama, sad idem spavat, tek sam nekako otjerao japanca iz sobe, on bi se raspravljao da argentina igra ljepse od brazila, bio je u argentini proslo ljeto, pa mu je argentinsko govno zlatno odjednom, :-)
ovaj mail je bio samo o nogometu, slijedeci ce bit primjereniji pametnijem spolu.
Ciao

- 08:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 22.10.2005.

lista $100 (10/19/05)

Evo, novi mail, da ga i ja napisem nakon nekog vremena…
U ritmu zivota jednog balkanca koji odolijeva naletima americkih obaveza, neke stvari se moraju zrtvovati…
U pocetku sam izgorio od svih silnih obaveza, naucio lekciju i sad laganini, onako kako meni pase…
Zahvaljujem na vasim mailovima I izvjestajima iz zivota, keep up the good job, nemrem poodgovarat, jebiga.

Trenutno sam u fazi trazenja karte za doma za bozic, mjesec dana poreckog zraka, tatine kuhinje, yellow ball lige (Benc, evo malo propagande za tebe) i mnogih vas…
Nabavio sam si neke internet programe i tv tuner da mogu pogledat malo europskog nogometa na kompu, malo da osvjezim oci i ne zaboravim kako se to radi...:-) ovdje to nitko ne gleda, ustvari – ne postoji na tv-u (osim nekim ekstra placenim satelitskim programima koje ja ne mogu ni vidit), tako da smo svi europljani pomalo gladni toga...
Bio je dosao lothar matthaus u ameriku igrat nogomet, otisao je nakon mjesec dana i rekao – Ameri ne kuze nogomet i gotovo.

Nogomet je i kod mene prica za sebe, ne samo da ga ovi ljudi ne kuze, oba trenera misle da su polubogovi jer su vidjeli shemu 4-4-2 u nekoj knjizi, jos mi se desavaju stvari koje u zivotu nisam dozivio, igram ekstremno malo… ispocetka sam bio ljut sto igraju ljudi koji nikako nemru igrat ispred mene, ali onda sam skuzio da se nemam sta zivcirat radi stvari na koje nemam utjecaj, pa sam prihvatio tu nepravdu kao gotovu stvar i odlucio da se necu zivcirat radi toga, vec spilat za sebe… i otad gustam. Svi me pitaju sta sam se posvadjao sa trenerom ili nesto, ali nisam, eto… ovdje se nije pametno posvadjat sa trenerom, pogotovo sa nasim, taj nema 3 ciste o fudbalu, I umjesto da nauci nesto od europljana I brazilaca, on svoje americke spike gura… nije da mora mene slusat, ali imamo momka koji je bio u juniorima barcelone, jednog koji je igrao za svedsku kadetsku repku pa su ga ozljede unistile, valjda oni “znaju ponesto”... taj momak souza je bio na sirem popisu brazilske repke do 18 valjda, u njegovoj sobi visi slika s ronaldinhom i luxemburgom, da hoce, sad bi mogao igrat za velike pare u europi...
Za jedan primjer, bio je svicarac doma 2 tjedna, vratio se, pita me “what happened to you? What is your injury?”, kazem ja, buraz, vjerovao ili ne, ja sam potpuno zdrav, odakle ti da sam ozlijedjen? „Well, when I heard who played, I figured you must be injured.“
Nije prvi put da sjedim na klupi, ali uvijek sam znao zasto je to tako, igrao je netko bolji ispred mene, sad je druga prica…
Isao na razgovor s njim, da vidim koji mu je kurac, kad ono – veli mi – papiri ti nisu rijeseni i nisi registriran… fucking unbelieveable, tu sam 2 mjeseca I sad mi velis da treba rijesit papire???
Ne znam zasto to prije nije rijeseno, meksikancu je to sve jasno ko dan (“he doesn’t like you, and that’s it. You don’t know how bastard he can be…), eto…. On je lani bio zrtvovan jer je branio jedan losi amer koji je bio frend s pomocnim...
Sad sam to rijesio, ali i dalje ne racunam na nista, odigrao sam prve minute, imao i jednu ili 2 asistencije protiv neke bezvezne ekipe, jedne od rijetkih minuta, sezona traje jos 10-20 dana i to je to za ovu godinu...
Nisam ja jedini na ledu, momak iz pomlatka herthe berlin je u slicnom polozaju, jedan svedjo isto, igraju neki „domaci“ decki... mi smo poprilicno skupi, svi na stipendijama, ali eto – valjda si ovi to mogu priustit...
Smijesno je nama to pomalo gledat, ali bolje da je smijesno nego da placemo...
Da ne planiram diplomirat ovdje slijedecu jesen, vjerojatno bih presao na neki drugi college, bez puno mozganja...
Ali dobro, ima zivota i van terena, bit ce vise vremena za druge stvari... mozda se bacim u suce, dobra para, a ovdje bi nas najlosiji sudac bio bog, jer kad dodju neki likovi na teren, to nije za vjerovat... ti ljudi naravno nikad u zivotu nisu ni igrali fudbal, niti ga gledali na tv svaki tjedan, pa im nije ni zamjerit... a kod nas suce potrgaju na terenu, ovdje ti nitko ne smije ni pisnut nesto ruzno, progovori su prava rijetkost od igraca, odmah zutaka za to dobijes...
Sistem bodovanja je ovdje (jos) jedno svjetsko cudo, nema ono pobjeda 3 boda, nerijeseno 1, poraz 0. ma kakvi, ovdje ako pobijedis gleda se s koliko si golova razlike dobio, koga si to dobio, da li je to A, B, C ekipa, tako da mi sa skorom 5 pobjeda, 6 poraza, 2 nerijesene imamo taj Longo kako se zove 12. u Americi. Igrali smo s nekoliko najjacih ekipa, izgubili sa 1 razlike od njih, to je brdo bodova za nas...
Trener to ima u malom prstu...bar nesto.
Mislim, on veli – we know the system, so you don't have to worry, 10 coaches get it, the others don't.... jebote, svatko ko pogleda taj sustav odmah ti je sve jasno, ali eto, neka mu je bar neka stvar da moze rec da zna...
U utakmici mozes vrsit izmjena koliko hoces, igraci mogu ulazit i izlazit, tako da je nasa praksa da svakih 15 minuta izvadi 2 krila i ubaci 2 druga (ko fol, oni najvise trce)... nije njemu jasno da nije sve u trcanju i da ti treba vremena da udjes u utakmicu, osjetis igru, teren...
Ustvari, u zivotu nisam igrao individualniji nogomet, koji direktno odrazava njihovo poimanje zivota, svako za sebe... a znalo se desit ko klinac da sam igrao na nekim selekcijama istre, s ljudima koje nikad u zivotu nisam vidio, pa igras ko ekipa, ali ovo...
Rijeci a la community, teamwork i slicno u ovom okruzenju su fancy words, puno price nizasto. Ajde, bar to ameri priznaju, na social psychology pricamo cesto o drugim kulturama...

2 tema zanimljiva muskom dijelu auditorija, a svi pitate – zene – nema nista posebno za ispricat. Aaaaaaaaaaaaaaaah, veliko razocaranja za sve koji su pitali, kao npr. legendarni Bile u njegovom klasicnom stilu („dobro Kepac, sve je to lijepo i krasno sta ti piskaras, ali di su pice?“) a gentleman never talks. Haha
Da in general nisu lijepe ko nase maca-do zene, necu otkrit nista posebno ako to kazem.
Ovdje sam puno puta bio vani za moje pojmove vecernjih izlazaka (da, ponekad se i meni cinilo da zivim samostanski), jedno 5-6 puta u 2 mjeseca, sve to u vrijeme super obaveza i nogometne sezone, tako da je mnogo... sta ce tek bit van sezone...
Kako mi je puna kapa ove hip-hop muzike, prijedlog svicarca da idemo u coutry bar mi je sjeo ko budali samar...
Da, kad smo kod te muzike, puno vas bi ovdje uzivalo u hip-hopu i tim pizdarijama, samo to se slusa, pogotovo ovi momci iz LA-a, njima je to ono – ko Elio Pisak doma. J
Dozivljavaju je ko svoju, iako su ti momci iz LA – jedan iz Hondurasa, drugi iz Salvadora na green card.
Cak i moj trener zna sve rijeci iz Hollabackgirl, neki dan je pjevao do treninga di se vozimo... uvijek jedne te iste pjesme u kombijima za trening, u teretani, po domu, 10 njih ukrug, katastrofa...
I rekoh ja, idemo u kantri bar – saddle rack se zove. Fenomenalno.
Unutra brdo ljudi sa kaubojskim sesirima, apsolutno svi u jeansu, apsolutno svi bijelci, klasican redneck bar.
Velim bar, vraga bar, velika sala sa pozornicom, mozes unutra sleper 2 puta okrenut (ovo je bilo za tebe, Rito)...
U jednom kutu electric bull, u drugom „domaca“ spiza, ogromna pozornica, ziva muzika u kojoj se mijesa svega pomalo, od AC-DC-ja do Hollaback girl (milijun cura se popne na tu pozornicu pa pjeva sa starom rokericom za mikrofonom), pa sentisi di jednostavno pleses s bilo kim (onako kako su to nasi starci prepricavali, ples u Jugoslaviji), jedan starac koji cijelu vecer ko nadrogiran skakuce (ne bih se zacudio da je nafiksan, u tim godinama inace se drzis za ledja, ne za necije ruke i densas) sa svim naljepsim curama u baru (taj je stvarno izbirljiv)... svicarac michel je posebno zadovoljan tim mjestom, pa smo isli opet drugu subotu, u prosjeku puno ljepse cure nego na common mjestima...
Atmosfera vrlo pitoma, imaju izbacivace koje vidis usred podija kako sa krpom brisu pod jer je netko nesto slucajno prolio (nedajboze ono nase, lupni casom o pod i te pizdarije)... kod nas su izbacivaci redom mrcine, ovdje smo nas cetvorica inace miroljubivih nejakih fuzbalija mogli ih potuc sve da smo htjeli. Tako veliki su bili.
Naravno, to je redneck country bar u californiji, pretpostavljam da negdje na midwestu na takvim mjestima hodaju u bijelim plahtama i vjesaju nekog crnca i onda svi odu na jutarnju misu u 6. J
To je stvarno fascinantno u ovoj zemlji, ima apsolutno svega i svacega, najnapredniji fakulteti na svijetu do najveceg ljudskog sljama, super velikih gradova i fenomenalnih prirodnih ljepota... kad sam koraknuo u taj bar sve mi je to proslo kroz glavu, cudo nevidjeno...

Neki dan sam prvi put u zivotu gledao cure kako igraju nogomet. Cure kako igraju nogomet, moram si to jos jednom izgovorit, neprirodne rijeci skupa. Ovjde puno vise cura igra nogomet nego momaka, koliko znam, zenski nogomet je puno razvijeniji i u taktickom smislu nego muski, ne znam odakle sve to, ali bit ce radi para.
Nogomet je uvijek bio muski hram, pa je meni cudno vidjet cure s kopackama, ali eto – tu sam da ne budem vise narrow-minded.
Iznio je drugi svico toby teoriju relativnosti vezanu uz zenski nogomet... 1 sat s curom koju volis – kao 1 minuta, 1 minuta zenskog nogometa – kao sat vremena.
Meni nije bilo toliko tragicno, cak sam bio iznenadjen kako igra polumeksikanka Rocio, poznatija kao Rocco i moja frizerka.

Vrijeme je ovdje neko cudno, navodno ljetno sad, jer je fino toplo, imam 3 para japanki koje nosim stalno, kad sam dosao usred 8.mjeseca je bila maglustina ujutro, sad sve fino bistro... kisa je padala 2 puta, jednom punih 15 minuta, drugi put nesto preko noci i to je bilo to. Northern california, sta ces.

Bio je potres jednu noc, 3 i nesto po rihteru, sitno, sve se treslo, ja sam se probudio, okrenuo na drugu stranu i nastavio dzonjat... ujutro sam mislio da sam to sanjao, ali onda sam na dorucku cuo da nije bilo samo kod mene... J tu ocekuju u slijedecih 20 godina jedan ogroman potres koji bi trebao razvalit pol zaljeva, svi koji su bili sa mnom u grupi na scenariju 2010 ce se sad nasmijat – mi smo „predvidjeli“ potapljanje cijele te silicijske doline (od san josea do tu gore, dok se vozis na neku utakmicu ili van svako toliko naletis na headquarters neke ogromne multinacionalke iz tehnoteritorija) u nasem scenariju, onako iz zajebancije, kad ono....

Jedno vrijeme je bila opca panika na faksu, jer je neku curu napao „nepoznat frajer“, usred bijela dana joj je zatuka 2 zlepe, zvao na telefon cure iz odbojkaske ekipe i takve pizdarije, pa su se svi prepali, jos kako Ameri sve to pretjeraju... cure naravno, pa smo ih mi pratili okolo, svi su bili u stanju pripravnosti, sad koliko cujem je puno price nizasto, cini se da je to ova jedna cura izmislila, jer se nije ni vratila s Havaja amo... ah, psihopata na svakom koraku, ne znas je li ona ili stvarno ima taj neki pacijent...

Svako toliko imamo neki festival tu na faksu, pa razni studosi izvode razne plesove, imamo klub Havajcana, oni imaju svoje tradicionalne, Indijske, Indijanske, crnci repaju, rucak na zraku, suncu i mjuza, uvijek gust. I to se studosi sami jave, sumnjam da bi kod nas to upalilo na volonterskoj bazi...

Tamo svatko moze prodavat hranu ili pice, pa je jedna cura prodavala – baklavu!

Baklavu!!!

Pitam ju ja di je to nabavila, trader joe's to dila, i pocne ona meni kako je to greek kolac, zove se baklava (oni kazu sa naglaskom na va) i bla bla... rekoh, zeno, kome si ti nasla pricat sta je baklava...
Iako ja nisam neki fan tog kolaca, zgrabio sam priliku za malo balkana... i onda sam je poveo sa mnom i rekao da prati jedan psiho-socioloski fenomen – kako ce turcin bora reagirat kad vidi pladanj... kao da je vidio lice Muhamedovo na tom pijatu...

Jedna moja susjeda je plesala indijanski ples sa krugovima, sad je se bojim jos vise... bojao sam je se od trenutka kad je u 9 ujutro stavila cizme i uniformu i isla koznakud deruci se na mene „put some clothes on“, a ja jos krmeljavih ociju isao kroz hodnik do wc-a... daj oladi, bila je u iraku godinu dana, pa se valjda jos nije aklimatizirala na normalan svijet... a volio bih popricat s njom da cujem kako to jedan vojnik razmislja, ali je jebeno antipaticna. Bar zasad.
Ja sam postao poznat kao covjek koji najvise jede na campusu (a ovo jer Amerika, e!), unatoc tome sta je hrana sve losija i losija... svim studosima, na znanje, nedajte da se SC privatizira, ovjde to radi privatna kompanija, a zna se sto je biznis...
Ono sto je jos abnormalno svim Amerima je moje namigivanje – ono, kad prolazis kraj nekog, pozdravis, ali nekad sam lijen i onda samo namignem... kad sam to prvi put napravio, svi su umrli od smijeha...
Ono, sjedili su za stolom i zvali me samo da im namignem...rekli su mi da je to gay fora i da to ne radim. Ma ko vas jebe, nisam se dao i sad je to moj zastitni znak, iskljucivo ja to radim.... cudna nacija...
Druga stvar za koju me cesto opominju je setkaranje polugol po katu (nekad puno normalnije nego ona zenturaca iz vojske), ono kao doma... ovdje nema odvojenih muskih i zenskih katova, domova ili ne znam cega.
Rekoh, pa nisam gol, da smo na bazenu (a imamo bazen na faksu i cesto se tamo brckamo, ja znam otic plivat i recimo u 10-11 navecer, grijan je) ne bih bio nista vise pokriven... ali ovdje nitko ne nosi one kupace ko kod nas, samo i iskljucivo hlacice za kupanje, inace si freak nad freakovima. Ja sam stranac, briga me.
A sta se tice onog mog nadimka – Pee-wee, pitao sam fizioterapeutkinju sta im to znaci, po cemu je taj pee-wee herman poznat. Veli ona, uhapsen je jer je drkao u kinu.
Super, slijedeci dobar film koji izadje, zna se sto mi je ciniti. J
Tu svi imamo nadimaka, ja sam pi-ui, croatia, iuan (tako me zove japanac), ajvan i sta sve ne...
Taj japanac je bio 3 mjeseca u argentini, pa se ufurava da prica spanjolski, a nemre ni engleski posteno, svako toliko izbaci nesto novo, svabu gregora zove „alemania“, a brazilca wilsona – negro. Iz ocitih razloga, ali ovo je amerika, tu je to osjetljivo podrucje, kad smo mi to culi na utakmici nismo mogli doc k sebi...

Moram zahvaliti velicanstvenom Zoricevicu koji mi je omogucio gledanje tekme Hrvatska-Svedska na kompu, sad imam materijala da perem ove Svedjane godinu dana (njih je jedno 10 tu). Kad sam prvi put cuo rezultat, malo sam ih prckao, Vladi se ubrzo razestio, ali morao je sutit i trpit... pukao je kad mu je jedan Amer nesto rekao i izderao se ono sta svaki europljanin tu misli – shut up you americans, you don't know shit about soccer. Potrgali smo se od smijeha kad je drugi svedjanin nicklas rekao – shut up you americans, you don't even know what croatia is.... i opet istina...
Taj vlado, sad se jedan drugom obracamo sa „pusi“, kratica od „pusi kurac“, valjda nasa psovka koju on najvise voli izgovorit, nisam ga ja naucio, casna pionirska, ako lazem ne volim tita.
Doma inace psujem ko kocijas, ali ovdje ama bas nista, cak i kad fulam nesto na terenu se sve svede na fuck ili tako nesto, pitaj boga zasto...
Ma desavaju mi se i druge cudne stvari – dijelovi kose (zalisci) su mi sada pomalo plavi, valjda to kalifornijsko sunce... nije mi samo jasno zasto samo ti zalisci, ne i ostalo...
Povremeno me ulovi neka balkanska pjesma i onda sam npr neki dan cijeli jebeni dan slusao – Lepu Brenu.
Imam 5 pjesama od burazera, i svih 5 se je vrtilo koznakolikoputa. Sanse da doma odslusam 2 Brenine pjesme za redom su recimo iste kao da dobijem na lotu.

4 puta zaredom.

ali eto – tako moj duh reagira na sve ovo oko mene...

tutor sam iz matematike, i trebam mnogo mnogo mnogo stpljenja za ucit neke ljude, jedan mi je rekao – „imam feeling da bi me najradje zviznuo“. Totalno bi, pogotovo kad se ne trudis razmisljat. Ponekad moram ic u rikverc i ucit ih neke fundamente, nije meni problem, satnica ide, ali svaki put se zaprepastim jer se kod nas to gradivo radi recimo u 1.srednje, nekad i iz osnovne..... Taj momak je i na listi svicarca michela od $100. on veli da bi dao $100 da mu moze zatuc jenu saku u glavu bez nekih posljedica (sudskih, skolskih i tog...), a najvisu cijenu je postigao nas pomocni trener. Najarogantija osoba u radijusu od 3 kilometra, kud god ode.
Isto na toj listi je momak kojeg zovemo ronaldo. Zasto bi nekog polufrancuza zvali ronaldo? Jer je napadac i debeljuco, samo su 2 takva na svijetu, ronaldo i gerard. A taj nikako da ga prestane srat. Prvo je ustvrio da je Kanada drzava od kurca jer – there are no beaches.
A neki dan na rucku je ustrajao na tvrdnji kako hrvatska ima jednu od najboljih nogometnih ekipa od bivsih zemalja SSSR-a.
Meksikanac Ricardo se je digao sa stola umiruci od smijeha i rekao mu da usuti momentalno jer prica gluposti, ja sam mu smireno priopcio da se vise ne upusta u takve rasprave s nama, jer da to nisam slucajno bio ja, uvjereni pacifist i filantrop, vec recimo netko od ljudi s ove liste, bio bi dobio jedan topli obrok iza uha za takvu recenicu...
Bio je jedan „amerikanac“ Beto (Alberto Vega, stoga navodnici) za stolom, ali on je pametno sutio, ne zna, ne zna, sve ok, naucio sam to ovdje, niti ne ocekujem od ljudi da znaju di je i sta je Hrvatska, cijenim kad pitaju, ali ovaj se je mnogo bahatio, pa ga sad isprdavamo do besvijesti... sad shvacate zasto ga je svicarac stavio na listu 100, zasluzeno.

ajde, da ne pisem ovo do prekjutra, triba ic spat, poslat cu i koju sliku u drugom mailu, iz san francisca di smo bili prosli vikend.
Ciaoste
Hlaps s drugog kraja globa

- 05:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

drukcije (10/02/05)

Lipi moji, eto

Nisam pisa vec neko vrijeme, ja bih rekao prosli tjedan, ali cini mi se da je blize 3…
Tako brzo vrijeme ide, cini mi se da sam jucer dosao, a tu san „vec“ misec i po, cini mi se da sam zvao doma neki dan, a ustvari je prije 2 vikenda...
Malo me ta vremenska zajebava, svaki put kad imam zeita za nazvat, doma svi spidu, i aj bok. Cekaj drugi dan.

Drzao sam onu prezentaciju o hrvackoj, doista sam dosao u hrvackom dresu i kravati, pokazao im di smo to, malo povijesti, kralj tomislav, nikola tesla (ste znali da tesla ima statuu na slapovima niagare? Ja sam otkrio kad sam slucajno nabasao na njega prije 3 leta), i naravno sportasi.
Eto jedne ideje kako unaprijedit nasu drzavu – ukinut sve nase ambasade u svijetu, i sve te pare gurnut u razvoj sporta.
Zasto?
Zato jer su ameri znali samo sportase (a kog bi drugog ustvari?), jer sam tu upoznao 5 japanaca, kad sam rekao da sam iz hrvatske, onako, uzeli su daha i rekli – aaaaah, MIRRRRRRRRKO! Eto, to je to, maher filipovic. Tko od vas zna tko je hrvatski ambasador u Japanu? Imamo li ga uopce? Mirrrrrrrrko! Njega svi znaju, odmah respect, Japanka cak misli da je on prezgodan. Svasta. Covjek je car, svaka cast, ali prezgodan. Ma...
Japanci by the way imaju ogromnih teskoca u izgovaranju slova r, pa ga zato tako naglase, da bi ga uopce mogli izgovorit. Moj suigrac Ono veli da hoce igrat „plofesional soccer“, a Amera koji se zove Laureate (po vuku – Lorije) zove Golije. Ako ste gledali „team america“, kao Kim Jong Il, tako prica Ono.
Inace, njega svi smatraju priglupim, ali meni je momak pravi mozak, on odmah prodre u bit stvari, s njim uvijek cakulam kad idemo na utakmice, kako je u Japanu, kako je kod nas...
Dakle, kad postanem predsjednik, ukinut cu sve ambasade i sve dat u sport. Vize nece trebat, nas ionako nitko od terorista nece napast, kad mi nikog ne tlacimo. Sa Srbima se moramo pomirit iovako ionako, pa sta prije to bolje. Cuo sam da su nas pokrali na EP-u u Srbiji, Turcin je bio mnogo tuzan jer su europski prvaci opet – Grci.

Prekjucer sam na sat usetao sa paninom (bilo je ili to ili jest rucak histericno brzo, svi koji ste ikad bili sa mnom za stolom znate da ovo drugo prakticki ne postoji), pitao profu – julia, do you mind if i eat it here? Not at all.
Zamislite da sam na 1.godini pocela ekonomije dosao Polovini i pitao ga – Sveto (Svetislav od milja), majstore, mogu ja ovo smazat dok TI crtas po ploci? Dobio bih zabranu ulaska na efzg do kraja zivota.

Ovdje je toliko stvari drukcije. Ni glupo ni cudno, jer sve ima svoj razlog. Jednostavno drukcije. Sigurno je nekima od vas sve ovo znano, ali ko vas sisa, ovo je pisano prije svega za moje doma.
Hvala Mislavu da mi je otkrio tajnu „carpoola“, rekoh, ima tu sve svoju logiku, ali kome se da razmisljat...:-)
Obozavam return policy. Kupio sam krivu lampu u Ikei, otisao nazad, vratio, dobio sve u pare. Kupio knjige preko neta, ne trebaju mi, vratio, dobio pare nazad.
Mozes kupit tv, gledat 89 dana i onda vratit nazad i vrate ti pare ako je sve normalno. Zamisli to kod nas? Sve prodavaonice bi se automatski pretvorile u rent-a-nesto.
Takva je kultura tu da to moze palit.
Ima tu jedna cura koja igra nogomet za nase, i veli da mora popit svoj medicine. Pitam ja da mi objasni sta joj je – neki focus disorder. Sta to znaci? Znaci da se nemre koncentrirat na satu i imala je lose ocjene u srednjoj. Ako si to kod nas, onda si jednostavno glup!!!! I caos!
i tad su joj to dijagnosticirali taj poremecaj mozga ili cega vec, pije tablete povremeno i taj dan je ostra uma, odtad je odlikas.

Valjda jer sam u okolini toliko drukcijoj od bilo koje dosadasnje, poceo sam sebe dozivljavat totalno drugacije.
Doma sam atipican balkanac, odgovoran, efikasan, onako zapadnjacki orijentiran, takav mi je i stil igre bio, sve.
ovdje prvo prepoznajem sve svoje balkanske kvalitete i „kvalitete“, kad sam okruzen amerima, svedjanima, brazilcima, japancima... ja sam npr. jedini koji jede polako (i doma, mo's mislit ovdje kako to izgleda), bez zurbe, kad jedem, jedem, redovito nam navecer ugase svijetla za vecerom, kao znak da se gubimo vec jednom iz menze... tu mi se najcesce pridruzuje meksikanac ricardo i jos ponetko, mi cakulamo, ono, prave sieste. Ma di ces, buraz... relax.
Na pocetku smo imali milijun sastanaka sa treneroma, na jednom od njih smo trebali kao dogovorit se sto cemo mi to kao ekipa radit, sta su nam ciljevi, kako se moramo ponasat. I sve idu neke fraze, nimalo lose, ali fraze –work-ethics (jebomepas ako sam skuzio sta je Kamron mislio pod tim), integrity, bla bla. I cekam ja cijeli popis, ali nitko ziv da veli da mi prvo moramo gustat u fudbalu. Pa to velim ja, fun, fun, fun, tek tad mores igrat dobro. I to postane sprdacina, veli trener – the Croatian guy wants to have fun. I onda trcimo supersetove. Brdo pritiska, mentalitet je you gotta win, pod svaku cijenu, bilo kako. I ubije nam to pola ekipe, treninzi svi napeti, ozlijedjujemo jedni druge, nema gustanja, ugusio nas. I sad je treneru palo na pamet da je ubio atmosferu i idemo na teren sa – let's go and have fun. Konacno nakon mjesec i po je bio jedan trening ciste zajebancije, kakav je doma bar 1 tjedno.
Di si bio kad je grmilo...

Moji se doma nesto zale jer stari kuha, meni kuhaju Meksikanac Arturo (s njim pricam – vjerovali ili ne – spanjolski!), Filipinac Freddy i Kinez Wen. Dajem 50 dolara za jednu Draganovu manestru.
Znate ono kako se doma svi cude sta nam je dijaspora uvijek jebeno nacionalisticki nastrojena? To je totalno normalna stvar, da sad dodjem doma i da su izbori, glasovo(!) bih za bilo koga iz ekstremne desnice, sve hrvacko je najbolje, bez daljnjeg, tu uopce nema dvojbe. Haha. Totalni mi je gust slusat domacice a la Skoru i to, ili E moj druze beogradski recimo sad. I onda pocnem pjevat, pa moj cimer ponavlja... kad sam vec kod njega, Daniel iz Svedske, momak za 10, svaku vecer odemo spavat oko ponoci, pa pricamo do 1. sva sreca da se nikad ne dizem prije 9.

Neki dan mi je pukao film i odlucio sam – u drugom semestru, uzet cu spanjolski! Talijanski znam, to je blisko, Mexicanac me uci svemu. Kap koja je prelila casu je tetka koja cisti hodnike. Ja ju svako jutro fino pozdravim „good morning“, ona meni „ola“, mislio sam ja da zena iz jednostavnosti ili simpaticnosti te rijeci kaze ola, pa je tako i ja pozdravljam. I neki dan pitam ja nju da mi posudi usisavac (sumnjam da ju je to ikad netko pitao) da usisam po sobi, a ona mi veli – no hablo ingles. Sta?????!!!! Ma nisam mogao doc k sebi, ajde da radi u nekoj meksickoj cetvrti, ali jebemu sunce... i tako ja njoj objasnim rukama i nogama u kojoj sam sobi, da mi da usisavac, dragocjeno je znanje talijanskog ovdje... odmah mi je postalo jasno zasto i ostali koji rade na faksu ne odgovaraju nicim osim osmjehom kad im kazes „kako uvijek nesto rade“...
da sam bar gledao sapunice doma, znao bi portugalski i spanjolski, ali eto – imam popravni.

Bio je neki party za sve koji su dobili stipendije na faksu, ima nas tu iz 15-20 americkih drzava i 41 strane zemlje. Prezirem te slavljenicke ceremonijicee i hvalisanja, svakog su prozivali poimence (za cudo bozje, prezime su mi izgovorili tocno, ko kad mi ga buraz izrecitira policajcu za legitimaciju u 2 ujutro, recimo), ali morao sam ispostovat ljude kad su mi dali pare... ja sam jedini fuzbalija koji ima i tu najvecu akademsku stipendiju, uz sportsku.
Uglavnom, danas sam pricao sa svojim nonom i nonom (za vas „zgor Ucke“, to su vam djed i baka), moj nono je bio preokupiran s kim ja to pricam hrvacki. S nikim. Psujemo si matere na hrvatskom (ja naravno na svim drugim jezicima) za vrijeme rucka preko stola, jer to znaju svi i svima je to jako zabavno (nema do psovki iz drugih jezika, izgovoris ih i imas feeling kao da si pokorio cijelu naciju ciju si psovku upravo izgovorio), ali jedini sam Balkanac u blizini, najblizi su mi Turcin, Svico i Svabo.
Ali definitivno mi je po mentalitetu najblizi „nas“ rumunjsko (tata)-madjarski (mama) svedjanin (prebivaliste), zvani Vladimir. Uzasno ga zivcira sto ga ja zovem Vlado (svi ga zovu Vladi), ali ko ga jebe. J taj mi je legenda, mi se samo pogledamo, odmah znam da isto mislimo, zivi on gore u hladnoj zemlji svediji, ali mentalitet je nas, domaci. Imamo mi slobodan dan, pa odemo na trening u teretanu, imamo i dvoranu, pa mi veli Amer – ajmo sprinteve, utrkivat se. Nevoljko pristah i mislim si bi li ikad doma sprintao za solo-trening? Samo da pustis bijesnog psa i 2 narajcana pedera da me gone. Kako veli VladO, uzeli bi loptu i zajebavali se okolo, po mogucnosti ne preznojit se.

Zadnji put se moja frendica Jelena naljutila da kako sam popljuvo americke skole... ma kakvi, ni u ludilu, tu sam dosao jer su one bolje, u mnogo elemenata...
Faks ovdje funkcionise na principu srednje skole nase, zadace, eseji, svaki tjedan nesto. I naravno, moras procitat 20 stranica prije svakog sata, pa kad dodjes na sat da budes spreman za diskusiju i(li) kviz-test, redovit iz socijalne psihologije recimo. Tu je postala ocita jos jedna moja balkanska kvaliteta – nekad ne procitam, zaboravim, ne da mi se, i ne pere me to puno. I da, kod tih kviz-testova, sam pises, sam si ga ispravljas (drugom bojom, to obavezno), nema teorije da ce netko varat na tome, kao ni na drugim stvarima. Ko i kod nas. J
Kad zbrojis, utrosi se brdo vremena na skolu, ne ko kod nas, ali ajde. Samo sta se to ne osjeti toliko, svaki put pomalo.
Ponovo ucim neke stvari koje sam u srednjoj, recimo za taj ancient world – ep o gilgamesu, ja sam bog i batina jer sam nekad prije cuo za to, svima je taj predmet trauma (mo's mislit kako amerima legnu imena a la Utnapistim), sto je i razumljivo ako to nisi ucio prije. Nego, ideja na pocetku prosle recenice je bila slijedeca – kad sam to isto sranje ucio doma za povijest, morao sam znat godine, likove, kad su se rodili, kad su prdnuli, reprodukcija, bez smisla, a sad je rasprava bila bazirana na puno smislenijim i zanimljivijim stvarima, a la – kakvo je bilo drustveno ustrojstvo bilo tad, vrijednosti, religija, dodirne tocke s biblijom jer su im zidovi tad bili susjedni narod (pola toga je isto, pa si mislim i da je isto), zasto je sve to tako...
To je u biti najvaznija stvar tu (meni) – neke stvari koje ne volim ucit, bar vidim smisao iza toga, iz fiziologije – polimeri su ti ti i ti, grade proteine, ugljikohidrate, oni vam u tijelu rade to to i to, onda odes u lab i tamo stvarno vidis lakmus papir... A ne kao kemija u srednjoj – polimeri su bla bla bla bla bla, nacrtas reakciju na ploci i nemas pojma sta znaci. 5, sjedi.
Kod nas se sad pravimo veliki krscani, pa se sad kaze prije krista za neke godine, ovdje, u skoli di nekad predaju sestre se kaze „before common era“, da bi se bilo politically correct. Ko u jugoslaviji.
Nemojte bit glupi Hrvati (ma ustvari, boli mene...) pa mislit da su Ameri bedasti, ovo je svijet za sebe, ona baba iz engleskog ne zna tko je Coelho, naravno da zna milijun drugih koje ja ne znam. Koji je glavni grad Kirgistana? Ma kog briga!!!
Najvaznija stvar u vezi skole koja mi se desila, je slijedeca. Pisem ja zadacu iz kvantitativnih metoda (sve u excelu naravno), i napisem, ali me to toliko iscrpi i naljuti da sam morao zvat svoje doma, da obnovim zivotnu energiju... ma sta ja to moram ucit??? Ucinit cu sve da ne. I odem kod svog advisora (to vam je jedan prof na faksu koji ima vas file i prati vas napredak, savjetuje, sugerira u rjesavanju problema), sister Marcia se klice, rekoh – ne zelim vise slusat business classes, pogotovo se zelim rijesit ovog smeca (za mene), moj major vise nije business, nego neka bude self-designed. I tako se mi borimo, ona me hoce ukalupit, stavit po neki major, ja uporno da nema sanse, ocu slobodu. I velim joj da mi je puna kapa toga od doma i da sam prosao pola svijeta zbog toga i da nema teorije da cu sad pristajat na kompromise. Naravno, kako nista sa mnom ne moze ic jednostavno, sad to treba proc proceduru i svi to trebaju odobrit, ali boze moj, ni prvi ni zadnji put tako u mom zivotu....
Ali ako je ona dala svoj blagoslov, a jos je i casna, to je onda sigurno.
Bas danas je maja rekla – tebe pokusat nagovorit na nesto.... i odustala pri samoj pomisli. Kad si ja nesto zamislim.... tu sam, uostalom. pitajte moju mamu.
I tako je moj major sad self-designed, related fields business-social-psych. Rijesio sam se i ostalih businessa - strategic managementa (osim organizational behavior – to me zanima), uzeo communication studies (leadership, conflict management i to) jedan predmet za drugi semestar i druge, zanimljivije stvari.

Neki dan je Englez imao rodjendan (kad i Memo), pa smo bili vani u Berkeleyu, naravno da sam ja zaboravio putovnicu i usao sam unutra samo na racun dobrostivosti izbacivaca, sto sam imao bradicu i sto nas je bilo 15. ovo pisem isljucivo radi mog frenda zike. Da se ne ufuravate u nesto, izlazak u berkeleyu je poput bilo kojeg domaceg, ista mjuza, iste sheme (to je valjda stvar koja je ista), samo sto je 90% zena u klubu bilo s dalekog istoka, sve azijatkinje, na cal berkeley ih ima mali milijun. Nekom ce to bit super stvar, meni i svicarcu je to bio kraj svijeta, daj neke „normalne“ zene.
Prosli vikend sam bio u san franciscu, kod vace. Nas prijatelj Vaco i kumpanj Maglov, svi sa Efzg ih znate, su bili na onom „mom“ programu od prije 3 godine, i 3 mjeseca „crncili“ u NJ (jadni, tad su izlazili samo u NYC, na koncerte Eminema, Ja Rula i tih frajercica), onda su odlucili potrosit sve sto su zaradili i na najboljem su putu da ostvare zacrtano. Par tisuca dolara za par tisuca iskustava, kao bonus dobijes toliko slika. Bile je super vidit ljude od doma tu, nemozesvjerovat da si na drugom kraju svijeta s istim osobama od doma, iako me je vaco prepao sa zurkom napaljenog pijetla. Osisaj se prije nego dodjes doma, radi svoje mame, ako nikog drugog. Momci su proputovali istocnu obalu, Floridu, Vegas I grankanjon, nesto u meksiku, californiju i ovaj zadnji tjedan su gadovi proveli na havajima. Sretan im put doma sutra. I tako setamo mi u 1 ujutro ulicama san francisca (tamo je 5-7 stupnjeva nize nego tu kod mene, a na pola sata smo), kad odjednom ispred nas na ulici frajer koji radi u trgovini baca na pod zenu, ona totalno nadrogirana i izgubljena, jedan vec sjedi u lisicama, on vadi i druge, odjednom su 4 policijska auta tamo. Ali vazno da smo se mi osjecali sigurno. Ko doma. Tu ako hoces radit u trgovini, moras prvo naucit baratat lisicama (mislim da su ih svi u trgovini imali pri ruci), podrazumijeva se da si naucio zahvate iz footballa (onog njihovog) i srednju zastitarsku. Necu prepricavat Vacine i Igorove storije, imaju oni toga, pozvani su da se ukljuce. Ako budem ovo bacao na blog, za sto neki lobirate, mozda tamo.

Tu istu nedjelju smo bili na baseball utakmici, Oakland A's – Texas Rangers. Tekma je trajala 3 sata, jeo sam 2 puta, neizmjerno dosadan sport. Lijepo za dozivjet, atmosfera i sve to, ali - ne ponovilo se. Bejzbolasi nisu sportasi, to je debela prasad sa jakim rukama, bilo je tamo ljudi sa preko 110 kila. I to fino pise na ekranu. Udarac je taj i taj, visok toliko, debeo toliko. Bar sam skuzio igru, kako idu poeni, recimo da ima smisla. Na tom istom stadionu se razmontiraju tribine i premjeste na drugu stranu, pa igraju football. To cemo isto ic gledat. Iako se ovi nasi ameri malo neckaju jer kako vele – the Raiders' fans are crazy (Oakland raiders je domaca ekipa). Mi europljani smo umrli od smijeha, nasi doslovno razvale stadion bar jednom u 2 godine. Sjecam se kad je Juve osvojio naslov, jedan lik iz publike je nosio precku od gola. Taman mu je trebala, pukla mu je ona koju ima doma. O domacim hordama da ne pricam, nasi odnesu komade betona temeljca za uspomenu.
Danas sam vidio i Maju dok je osvajala turnir na Berkeleyu, Lana se najavila da ce ubrzo doc na west coast, ima jos tko da dolazi?
Ajde, cuvajte se
Ma ustvari, nemojte
Ciao
Keps


p.s. najbolji softver svih vremena – skype (www.skype.com), tamo mi je nickname kepacinusa59 ili kepacinusa95, ne nekom cete me naci.

- 05:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

instinkt (09/11/05)

Eko mene opet, nisam pisao prosli tjedan, odmah ste se uzburkali….
Nisam stigao, nisam stigao…

Prosli tjedan je bio prestrasan, valjda sav umor ovog i 2 prosla zivota je odlucio izac iz mene, pa mi je taman dosao produzeni vikend bez treninga dok su moji suigraci bili u arizoni (nisam trenirao par dana zbog nekog udarca sta sam dobio i odmah sam out iz ekipe, a nogomet je ionako prica za sebe tu), za spavanje i obavljanje svih mogucih gluposti... ne biste vjerovali kolike su mi liste dnevnih zadataka...
Kao rezulatat svega, malo sam se informatizirao... kupio laptop s kojeg ovo pisem npr., da bih koristio blagodati outlooka, odsad je moj mail ovaj – kepacinusa@gmail.com, tako da onaj yahoo maknete iz kalendara, adresara ili cega vec.
Daljnji nacini na koji san dostupan je mobitel, de numero +1 510 7598 421. nema teorije da zapamtim ovaj broj. Prima i europske poruke, sto mnogi mobiteli ovdje ne, tako da se javite kad stignete, bit ce mi drago...9 sati razlike.
Ili chat programi – recimo MSN kojeg vecina koristi – tu sam na ikepcija@hotmail.com, YAHOO kepacinusa@yahoo.com ili icq, broj je standardan.
I sad bih trebao pisat zadacu umjesto ovog, ali sutra cu, imam vikend…

Drago mi je cuti vas, da se javite povremeno sta ima kod vas i shvacate zasto ne mogu svima odgovorit ponaosob…
Koliko cujem, Jadran i dalje gazi sve zivo, i nije neko iznenadjenje moram priznat... umjesto navijanja u poreckoj dvorani, preselio sam svoj glas u nasu dvoranu na campusu, bit ce gust sve domace utakmice, campus je mali, tako da se svi znamo, idemo jedni drugima na tekme, skupa van, itd.... a saznao sam da imamo i golf ekipu koja pretendira na naslov prvaka amerike, kao i mi... druge godine cu se bacit u tu ekipu, isto daju stipendije, a ne trci se – i nije lose... e da, brazilac gustavo me pitao ako znam kakvih dobrih odbojkasa koji bi dosli vamo igrat, uvjet – moraju bit mrcine, pa ako imate nekog da je zainteresiran zivit tu, javite.
Veceras je neki bondfire, stobirec, logorska vatrica u boski, ali je malo zima danas...
Jedan momak iz ekipa organizira partyje kod sebe doma, pa sam proslu subotu bio tamo – za cudo bozje, sve srede cure, samo ti jave kad se ide i to je to. Cudo nevidjeno. Previse smo razmazili cure doma valjda... J

Par rijeci o nogometu... if you are a girl, scroll down... J
Igraju se neki nevidjeni sistemi, 3-5-2 koji se pretvara u 4-4-2, ma jedno dobra 2 tjedna sam se gubio po terenu kao izgubljena ovca, igramo 4 u liniji koja ustvari nije linija nego znak nikea... valjda su ti treneri krivo ucili nesto iz knjiga, jer nemaju pojma.
Naravno da sam onda ja majmun, ne oni, rekao mi je svicarac da je i njemu lani trebalo da se prilagodi i sve pohvata...
I sad, kad ja konacno shvatim da nece bit po mojem, vec da se ja moram prilagodit ovom-necemu-kvazitaktici, pitam ja amera da mi objasni... i prica on meni kako i sta – a meni instinktivno pobjegne recenica – ma sta si blesav???? Na hrvatskom.
Ali eto, ili se prilagodi ili zaboravi igranje, i odlucio sam se slusat njihove „mudrosti“ da ne ispadam bedast na terenu i onda van ekipe...
To je najveca boljka amera, oni ne shvacaju igru, nece je niti shvacati dok ne pocnu gledat sve to na tv-u i uzivo, ovdje se izmedju finala lige prvaka i prosjecne baseball tekme – gleda potonje..
Ima tu stranaca pun klinac, nas 23-4, ali trener odlucuje tu taktiku, sad je „izmislio“ toplu vodu sa 3-6-1. on doista misli da je izumio novi sistem i taj je glavni... sad je dosao poljski nijemac, igrao za juniore herthe, ja i on bi trebali bit stoperski par, ali zasad umjesto nas igraju mexos i svico, a na nama je da si uzmemo majice prvotimaca... jedan momak ovdje, brazilac, imao je potencijal da bude svjetski igrac, ako velim da ga je dok je imao 16 vodio luxemburgo u regiji coritiba, dovoljno je. Vozali su ga po svijetu (japan, barcelona, belgija) razni manageri i zajebali visenegojednom i momku se sve zgadilo. Igra kao bijesan tu, dao je lani 35 golova u 20 utakmica, mogao bi u nasoj prvoj ligi komotno trpat. Odakle taj sve ne zabije gol...A cilj mu je ovjde odigrat nesto i ozenit curu australku i otic tamo zivjet u miru. Respect.

Eto, tu se cure mogu ukljucit opet...
Kako sam zivio prva 2 tjedna, covjek bi pomislio da sam profic – budjenje u 7.30, dorucak, trening, tusiranje, rucak, sastanak (i predavanje o taktici.. kako ja nisam mogao sutit, morao sam rec da „we in Croatia play it this way“, diplomatski, da ne bi ispalo da se pravim pametan i velim da pola toga radi krivo... sad se Brazilac sprda s tom mojom recenicom, ali eto, sve za zabavu... on je mnogo-mnogo-krscanski nastrojen, i jos mu nikako nije sjela moja recenica da sam 5 godina radio na nudistickoj... inace je covjek za 10, mnogo cijenjen od moje persone, s njim i britancem timom sam najbolji, ljudi mog kalibra, cudaci... i da, upravo sad slusam njegovu pjesmu, glazbenik, autoaranzman, strasna stvar... bio sam u njegovoj sobi, to svira, ja ga pitam da mi to skuri, i ko to pjeva – veli – ja, Gui.) kad smo kod ljudi, jos se s 2 puno druzim, tim poljskim svabom koji je sad uletio i meksikancem koji mene uci spanjolski, ja njega hrvatski...
Poceli smo sa psovkama, naravno. Tako da se recimo desi situacija da usred predavanja iz ljudske fiziologije kad netko pita neku glupost, ricardo pogleda u mene i kaze na glas – „daj ne seri!“ za lingviste – no mames! na spanjolskom... ali o predavanjima cu kasnije...

Rekoh, zivio ko profic, stao kod rucka, nakon sastanka – opet trening, pa vecera, pa se istusiras, odes do neta da vidis komp i padnes u san u 10 dok ulazis u sobu... puko sam. To je valjda profesionalni fudbal, ne triba mi to, ne.
Sad se sve malo sredilo, shvatio sam da smo mi ipak na faksu odje, tako da se rade i druge stvari, a la predavanja i slicno... i da, dok ne zaboravim... da mi soba pocne izgledat kao dom, a ne kao hotelska pustos, poceo sam s detaljima, bacio na zid mapu USA-a koju sam htio, i sad mi fali ono sto me cekalo svako jutro u Zagrebu dok sam otvarao oci – poster Gorana Ivanisevica u Wimbledonu. Iz polu-profila, rasirenih ruku, puna pluca zraka dok divlja polugol po terenu. Ako itko ima taj poster ili zna kako bi ga nabavio, ne cekajte ni trena nego saljite na Ivan Kepcija, Holy Names University, 3510 Mountain blvd. #160, 94619 Oakland, CA. Ako imate neki drugi njegov, bit ce isto ok. Cijenit cu to iznad svega.
A sad o tom faksu... bilo je tu neki orientation, brdo informacija za rookije i to... na faksu djeluje brdo doktorica znanosti (jel se kaze doktorica za zene s tom titulom? Sumnjam, ali eto) koje imaju titulu vredniju od one znanstvene. Bar za njih. tako da ih se zove recimo „sister Maureen“ ili „sister Deborah“. By the way, sve profe mozemo zvat po prvom imenu, neki dan sam rucao sam dr. Jamesom Durbinom, a kad sam odlazio sam rekao – „Have a good day, Jim“. Skoro kao kod nas, jelda?
Zanimljivo je da je faks katolicke orijentacije (a glavna poruka direktorice je bila – „make a lot of mistakes while you are here, this is how you'll learn the most“ – sto zvuci vise budisticki, i meni blize) i porijekla, a recimo tu radi nekoliko profesora koji su gay. Gay is ok.
Sve knjige sam kupio rabljene preko neta, potrosio upola manje nego za nove. Blagoslovljeni bili ebay i amazon.
Uzeo sam za prvi semestar – 15 credits, sto je 5 predmeta, na predavanjima provedem svaki dan po 2, 2 i po sata u prosjeku (ako idem na sva of course), to su redom:

Ancient world – (to je jedan od general requirement, ne daju ti diplomu dok ne polozis sve te, ali bar mozes izabrat iz grupe predmeta), uglavnom povijest, zivio Zgaja koji me sve to naucio, profa nema 3 ciste (valjda joj je glavni predmet filozofija, a taj predmet objedinjuje vise podrucja, zove se ISAC 1 – interdisciplinary studies across cultures), pa je nekad moram ispravljat, pazeci da ne budem cocky bastard from across the world. A vec sam prvu zadacu profulao predat, pise na syllabusu i oni to jednostavno ne najavljuju vise na satu. Pise na syllabusu. Eto, grijesim i ucim kako su rekli...

English 1 (isto gen req – ali to nemres ne uzet), a buch of crap, to mrzim najvise, brdo sputavanog pisanja u sluzbenim oblicima, bez sanse da se izrazis kako zelis. A neki dan, pita profa sta mi citamo ovako za sebe, nabrajaju Ameri svasta, sad ja trazim nesto poznato za njih, sta bi moglo bit, a da ja citam i velim – Paulo Coelho. I profa me pita – who? Doktor engleskog, da podsjetim. Who? I mislim ja da me nije kuzila ili sam pretiho to rekao, pa ponovim – Paulo Coelho. Who is that?, pita ona. Ponovo se probudi onaj moj instinkt, ali nisam odgovorio na hrvatskom, nego na engleskom, sto je ispalo poprilicno blesavo – uz nevjerojatnu facu koju sam slozio, rekao sam „Oh my God, you don't know who Paulo Coelho is?“ i trebalo mi je malo da dodjem k sebi od iznenadjenja i odgovorim na slijedece pitanje o cemu on pise... is he big in Europe? EUROPE????? Ja sam mislio da je on bestseller u svijetu, ali eto, cini se da tu zenu ne zanimaju te teme...
Tko je bio sa mnom na faksu, zna da sam bio freak s bocicom vode na svakom satu, na prvoj godini umalo izbacivan sa predavanja radi toga, ovdje ta zena dodje svaki dan za litrenkom, ja sam bez beda pojeo bananu na pocetku sata, voda je standardna, sve 5.

Business analysis (to mi je business requirement), nemam predavanja (zato jer to polazemo samo ja i jedan postdiplomac), vec samo profu iz Nigerije koji mi zada sta da procitam do slijedeci put i onda se moram pojavit da mi da assignment. Kad smo kod toga, da objasnim svoju diplomu. S obzirom da sam prebacio brdo predmeta iz biznisa, najblizi sam toj diplomi (business management), pa ako ostanem jos samo slijedecu jesen, bit ce to to, a ako ostanem jos na proljece 2007, onda imam fore uzet i minor iz neceg, vjerojatno psihologije. Vidit cemo uglavnom.

Human physiology (requirement iz podrucja biologije), zanimljivo za svakog trenera nogometa cemu ja tezim, ali prvi sat poceli smo sa – atom = proton, neutron, elekton. Neki to u classu ne znaju. Ja ostajem na satu samo da bih naucio sve izraze na engleskom, inace umirem od dosade, ja, mexos koji psuje na hrvackom, i 2 sveda. Jedna amerikanka mi se pohvalila da sve to zna jer je uzela nesto napredno u high school, nisam je htio ubit cinjenicom da ja to ucim od 7. osnovne. Ali bar je zanimljivo kad ucis polimere i onda ih sve povezujes sa rizom, misicima, dobije sve neki smisao. I profa Julia je rekla da ce rado prilagodit predavanja ako nas nesto posebno interesira, tako da taj predmet nije klasicna biologija koju sam oduvijek prezirao i ucio s mukom.

Zadnji je social psychology, to sam uzeo radi sebe. Bio sam upisao psychology 1, ali presiroko je to bilo, pa sam odustao. Da, da, to se moze, ako ti se ne svidja, a nije gen req, slobodan si. Tako je i s tim majorom, to mozes mijenjat do 3. godine koliko te volja, jedna cura iz nogometne ekipe sad studira psycho-biology (svasta), na prvoj godini je bila samo biology, na drugoj je probala business, al nije joj sjelo i eto, nastavlja potragu...

Za drugi semestar imam neke druge, necu o njima.
I da, postat cu tutor za matematiku, jer je nivo matematike ovdje malo je rec bezvezan, 10$ na sat, a trebaju ti samo neki ljudi potpisat da si ih ti ucio matku, da povremeno nesto kapne. Ne daj Boze da to netko ovdje zloupotrijebi, to ti nijedan amer nece potpisat tek tako, to je unethical. Mo's mislit sta bi to kod nas palilo, bankrotiralo bi ministarstvo znanosti, o i s. Ali eto, to je amerika, pomislim si da su mozda najpostenija nacija na svijetu. Sjecam se dok sam bio u NJ, tamo je neki klinjo u parku nasao novcanik sa preko 500$, i fino to odnio u lost/found, dosao vlasnik po to, uzeo pare i onako leggero, ocekivano, ni hvala ni rekao. Ma cudo, cudo.
Jos jedna fenomenalna stvar odje, cini mi se da je karakteristicnija za zapadnu, nego istocnu obalu. Stvar je kulture pozdravit nekog, iako ga ne poznas. Neki dan se vozim u liftu, izadju neki iz njega i na istom katu udje moj suigrac i kaze „how rude they were to me“. Velim ja, molim?
They didn't say hy. Eto, to je tu bit bezobrazan. Super stvar, lako se razbijaju sve komunikacijske barijere, bar za inicijalni kontakt.
I eto, da to zavrsim dok nisam puko, tusiranje i spavanje, poljak kraj mene puca od srece jer je nasao poljski restoran u san franciscu, mozda odemo sutra.
Cuvajte se, budite i dalje dobri, lijepi i pametni.
Ciao
I.


p.s. za slijedeci tjedan imam kratku prezentaciju o hrvatskoj, povijest i sve to u 4 minute. Sto bi vi rekli? Odlucio sam doci u dresu hrvacke i kravati. Sta nikako ne smijem zaboravit rec?

- 05:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

potop na malti (09/11/05)

Cuo sam za taj remi s maltom, kakva strahota, mexos i svedjeni su me prali par dana, morat cemo ih pregazit doma da im vratim.
Naravno, Ameri nisu imali pojma o cemu pricam.
Valjda su ovo 2 maila znak da sam ziv, nisam potonuo u Louisiani, Barbie, ali hvala na brizi.
Inace, doslo je tu jedno 10-ak studenata iz New Orleansa, prihvatili su ih svi faksevi po Americi. Zanimljivo je da su sve do jednog crnci, ne znam da li su sami izabrali Oakland znajuci da je grad dominantno crnacki ili kako… od puno prica iz tupacovih pjesama, neku noc sam se vozio sam bijelcom i crncom iz ekipe po gradu, nema mrtve macke, ne znam tko bi te tamo napao, bar si s autom miran. Pjeske? Necu ni pokusavat.
anyways, ajaj

- 05:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

pee-wee (08/28/05)

dobro jutro svima,



sad je 9.30 kod mene, ali kod vecine vas 6 ujutro, pa nek vas nesto doceka za bolji tjedan, nitko ne voli ponedjeljke...



prvo zahvala ani sto mi je osmjehnula lice kad sam razmotao paketic, na minkenskom aerodromu, ne prije, jer je tako ona rekla... mali princ nikog ne moze ostavit ravnodusnim...

i sretan rodjendan zeljki i maji, kad sam se vec sjetio, uz okladu da cu zaboravit bar jedno 3/4 ostalih... sto cete mi naravno svi odreda oprostit. i da, citam u glasu istre da su moji iz jadrana zgazili istru 3-0, skidam kapu, juris na naslov!!!



sutra i meni pocinju predavanja, tako da se broj treninga na nogometnom terenu smanjuje na 1 dnevno, plus onaj vecernji s omarom u teretani... spominjao sam ga u zadnjem mailu...

ovaj tjedan su nam omara oprostili, jer smo puno trcali, ali slijedeci nam ne gine...

kad smo vec kod tog momka za kojeg jos ne znam je li bijelac ili crnac (pitat cu ga drugi put) kao npr. jason kidd, neki dan sam sjedio za ruckom s tom zivotinjom, djeluje normalno dok jede i zajebava se za stolom... poludi samo kad je kondicija u pitanju, valjda...

malo smo ga pitali ko je i sta je, bivsi kosarkas (bivsi zbog slabijih zglobova, s 2 NAIA prstena u studentskoj kosarci, nije NCAA, ali nije za se zajebavat) ispada da je bio na treningu za americke specijalce, one navy seals, i naravno, bio je jednom prvi, jednom drugi, eto primjera o kakvom divljaku je rijec, nitko normalan se ne prijavi tamo da "ispita svoje limite", kako je on to slatko rekao... 80 kilometara sa 40 kila na ledjima da "ispita svoje limite"...

inace je ful simpatican frajer koji vozi crni mercedes zatamnjenih stakala sa tablicama faksa... i kaze da nikad od nas nece trazit da napravimo neku vjezbu koju on ne moze 2 puta toliko...



uvijek je lijepo procitat i nesto od vas, pa neka vas ne obeshrabri moje neodgovaranje...

sad je nogomet i skola na prvom mjestu, sezona traje 2 mjeseca, a do floride treba doci...



jos uvijek skupljam sve sto mi treba za zivot ovdje, rjesavam papirologiju i slicne pizdarije, sto mi uzima puno vremena, ali valjda ce to proci sa ovim tjednom...



danas smo bili na par sati u san franciscu, svabica anna vozila mene, engleza tima i havajcanku allison, sve vrlo sareno, prvi dodir sa gradom, na fisherman's wharf dokovima se sunca brdo morskih lavova, kao u zooloskom da si, samo sto oni nisu zarobljeni, okrenes se za 45 stupnjeva udesno vidi se famozni golden gate bridge, a na 90 udesno je otocic poznat po imenu ALCATRAZ.... tko nije pogledao seana conneryja, neka dodje, pa cemo skupa do otoka... taj fisherman's wharf je stvarno fenomenalan, restorancici, butigice sa suvenirima, cak i neki vlaho prodaje voce,,, u 50 dolara da je nas covik... drugi put idem tamo sa dresom s kockicama...



jeo sam neku gustu juhu od skampi, rakova i ne znam sve cega na dokovima... ima neko ime koje nema teorije da se sad sjetim....trik je u tome da ti tu manestricu stave u malu bigu kruha... odrezu gornji dio okruglog panina, izvade unutrasnjost i unutra natoce toga i bogami ni lose...poslije ben&jerry's sladoled da dodamo svemu tome americku aromu.... defitivno cu kupit fotic ovaj tjedan, pa cete imat sta i vidit.



neki dan smo bili igrat prijateljsku u stanislausu, tu blizu, california state university... preko 60% auta na cesti su japanci, valjda jer malo trose, bez obzira na cijenu benze koja je u 2-3 puta jeftinija nego u nas... a nas cesti npr ne postoji nasi prometni znakovi, nego sve pise slovima u stilu "not a thorough street" umjesto jednog znaka, na dijelovima autoceste na lijevim brzim trakama se smiju vozit samo "carpool", sto znaci, 2 ili vise osoba u autu... nema teorije da dokucima logiku, neka mi netko od vas amerikanaca bivsih ili sadasnjih objasni... dakle, ako se vozis sam u autu, nema brze trake za tebe, mars desno!

i tako sjednem ja u accord koznatih sjedala kojeg vozi edwin, salvadorac francuskog prezimena, do maxa svira buena vista social club i "che guevara" i odjednom se cesta od 5 traka zastopa!!!

mislim da neki zakoni fizike ne vrijede ovdje, jer nije sukladno prirodnom poretku da se 5 traka bez semafora i naplatnih kucica zastopa i da se vozis mic po mic...

i onda odjednom opet mozes vozit slalom 100 milja na sat u roku od minute...

svasta!

vidio sam malo kalifornije kroz staklo, brdo vjetrenjaca po brdima na tom putu, neke farme itd...

i onda u tom stanislausu, valjda se odrzavao izbor za miss mlijecne staze ili tako nesto, jer se prosjecna cura s tog faksa koja je dosla na nogometnu tekmu komotno mogla prijavit za tako nesto... ako sam ikad rekao nesto protiv amerikanki, povlacim sve.

nakon sto smo konacno dosli k sebi, svi smo fino zakljucili da se slijedece godine prebacujemo na CSU Stanislaus....

to sto smo pobijedili 3-0 bilo je bitno utoliko da trener bude zadovoljan i da se manje trci sutradan... :-)

igrali smo i u san joseu protiv nekog junior collegea, na umjetnoj travi, koja bi bila puno bolja od europske - da se nalazi u europi,,,,

jer u san joseu, di je bilo oko 35 stupnjeva, noge su mi gorile, a uklizavanje je bilo van svake pameti...dobio bi opekline 2.stupnja na toj nazovi-travi.

kad smo vec kod toga, eto vremeskih prilika u oaklandu...

svako jutro imamo trening u 9, magla je i tmurno, treniramo u trenerci i onda se sve to razbistri u pola sata i sunce raspici i na popodnevnom treningu lipo teplo, ne previse...

cijela kalifornija je jebeno topla i pretopla, odes sat vremena dalje, recimo u san jose i krepavas od topline, ali tu je zbog zaljeva onako fino, bas fino...

inace, LA i San Francisco su udaljeni nekih 6-7 sati voznje, pa da ne pomisli neko kako je to tu, susjedni gradovi, kao sto sam ja mislio dok sam gledao kartu svijeta!!!! majmun.

san francisco skoro stalno u magli, ili puse, jer je sa svih strana okruzen morem, ima neko znanstveno objasnjenje, sigurno.

bio sam na berkleyu u petak sa 2 svicarca, oni tamo slusaju neka predavanja, mozda uzmem i ja nesto na proljece, to mozemo u dogovoru sa nasim faksom... ali o tom potom.

ne, nisam vidio duju draganju, ali ako ga vidim, svakako cu mu rec da ste ga svi toplo pozdravili...

inace, berkley je velik campus, 20,000 studosa, dok smo lutali nepreglednim zgradama i trazili tog profa, vidio sam i hrvackih imena na vratima odjela za nuklearnu fiziku (svasta), sta bi rec da nas ima i tamo...



sjecate se onog turcina koji zna par nasih finih rijeci? momak je strasan, zajebant od glave do pete, bora kara, imenom i prezimenom... ali ubile su me prve rijeci jednog brazilca... dodje sjest za nas stol, pozdravi svoje kumpanjerose, pita mene da li sam iz hrvatske (rekli su mu), ja pruzim ruku i kazem "ivan, nice to meet you", pokopao me sa "kako si, brate?"...

gustavo, pomocni trener odbojkasa, braca bosanci su ga u missouriju naucili par finijih stvari...sad se stalno tako pozdravljamo... zna jos rec "dobro dupe", sto sam otkrio dok mi je sa susjednog stola dobacio opisujuci jedan lijepi primjerak afro-americke guze u setnji kraj nas...



naravno da je to izuzetak svih izuzetaka, jer prvo naucis psovke iz nekog stranog jezika, kao sto ce svi moji suigraci naucit do kraja godine... kao npr. svicarac iz moje ekipe, bez da sam ja ijednom opsovao, sve je vec znao od balkanske kolonije u svici...

dobio sam i nadimak u ekipi, pee-wee, po nekom komicaru pee-wee hermanu ili tako nesto, garciji koji mi je dao nadimak je valjda to jako zabavno... ja njega zovem cabron, njegova omiljena spanjolska rijec, tko je gledao sapunice, zna o cemu je rijec...



ajde, sad da ovo ne traje unedogled,a i treba se dic ujutro za predavanja...pisat cu vec o drugim stvarima, nadasve zanimljivim ljudima i stvarima koje ovdje ponekad izgledaju kao iz druge galaksije...

budite dobri, lijepi i pametni

uzivajte u ponedjeljku.

ajaj

ivan



- 05:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

intro to california (08/21/05)

evo, nedjelja je popodne, propali su neki planovi za odlazak do san francisca, tj. odgodjeni to slijedeceg vikenda, pa da se ja malo javim...
ima vas svakakvih, nestrpljivih da nesto procitaju, zao mi je sto ne mogu svima ponaosob odgovarat, pa ce ovo bit just fine, kao i zadnji put uostalom...
bozica, jel ovako ok?
majko, evo javljam se, zar ne? daj ne pizdi za sitnice...
planirao sam kupit komp danas, ali sacekat ce do drugog vikenda, pa cemo onda razgovarat za djabe i budem na nekom messangeru...
dobro sam, ziv i zdrav, dosao nekako do tog oaklanda u kaliforniji, nakon 25 sati putovanja i gubljenja po aerodromima i sl...
ispricavam se onima koje nisam stigao vidit ili cut dok sam jos bio u HR. a jebiga.
trenutno sam u sobi, tipkam na cimerovom kompjuteru koji sadrzi svakakve cudne znakove - svedske. netko bi rekao (ja) da su ameriske tipkovnice sjebane, ali ova... ima barem jedno 4 slova a u raznim verzijama...ĺäö i slicne gluposti.
rekoh, putovao pun klinac, zbog kasnjenja u munchenu propustio avion za san francisco, ali imao srecu sto je u roku 2 sata isao jedan za oakland. (to je i blize faksu, jer sam ja bas u oaklandu) zajebancija je bila za pomocnog trenera koji me s pola zenske nogometne ekipe cekao i trazio 2 sata po san francisco international airport... i za mene sto sam morao iskrcat 30 dolara za taksi do faksa... vozio me afganistanac koji je mislio da sam arapin... ako me on progutao kao arapina, onda stvarno...
i dodjem ja tako u 1.30 ujutro na faks, nema mrtve macke na campusu - samo 5 srna!!!!
da, da, 5 srndaca se gubi oko zgrada na faksu, a usred grada smo, samo na brdascu...
nekako se smjestim, upoznam 5 ljudi usput itd, itd, cut the crap...
cimer mi je daniel, mali svedjanin od 60 kila, brz ko strijela, u ekipi Holy Names University nas ima preko 20 stranaca, jedno 10 svedjana (jedan se zove zajid, drugi vladimir, mo´s mislit svedjana), 4-5 brazilaca, 1 mexos i 4-5 americkih meksikanaca, (vec) legendarni englez s nevjerojatnim naglaskom s kojim se svi sprdamo, 2 japanca (jedan me naucio par japanskih fraza, drugi ne zna beknut engleski), 2 svicarca (koji pricaju svicarsko-njemacki dijalekt, nema apsolutno nikakve veze sa stvarnim svapskim), pa ce sad doc nijemac mustafa, svaba od glave do pete.... uglavnom, ima nas iz svih plemena i rodova... da svijet propada i da treba sacuvat par ljudi, uzeli bi holy names university soccer team.
trener je amer, nema 3 ciste o nogometu, neki dan na sastanku nam prica kako je bio profesionalni bejzbolas.... di toga ima, covjece????
ali valjda voli nogomet, pa se ufurava u to...
bar je skupio dobre igrace, ionako mi igramo.
cilj je vrlo zanimljiv, national championship NAIA lige (nije NCAA, ovo je jace, jer igra vise stranaca) u daytona beach, florida, sta bi rec - najbolji u americi.
ovaj tjedan je bio naporan, a tek slijedeci...
vremenska razlika me prala jedno 5-6 dana, budio sam se u 3,4,5 ujutro i blejao u zid,a umoran ko pas...
slijedeci tjedan imamo 2 treninga nogometa dnevno, plus vecernju u tereteni, sa trenerom koji se zove omar, neki mulat u crnom mercedesu, ultimate fight borac, sa ogromnom posjekotinom ispod brade (od tuce naravno), mrcina uglavnom, nije cist, radimo nesto sto se ovdje naziva "family time with omar"...starosjedioci ovdje su rekli da zamislim najgori trening u zivotu, stavim to na kvadrat, i tako 3 serije... svi rade, recimo izdrzaj za trbusne, jedan spusti noge, cijela ekipa ponovo....tko ziv, tko mrtav...
daj boze zdravlja...
imamo i zanimljive (citaj: nebulozno ludjacke) metode treninga, igramo medjusobno, tko izgubi (na najobicnije treningu, da se razmemo) trci supersetove (120 yardi, pa gore-dole 40 yardi 3 puta - tko ne istrci u vremenu, cijela ekipa sve ponovo)... gle, vec sam poceo u yardima pricat... moram se malo pazit....ako izgubis s 2 gola razlike, 3 superseta, 3 gola - 4 superseta, itd...
uglavnom, veselo je...
i sad - ok ako te zapadnu 2 brazilca i sved, ali ako imas 3 amera u ekipi - man!
oni stvarno malo zaostaju za internacionalcima ovdje sto se nogometa tice.. ne fizicki, ni tehnicki, ali jednostavno ne kuze igru i gotovo. ko recimo ja baseball.
ovaj tjedan moram selit u drugi dio doma, jer je dom podijeljen na under i over 21, zbog alkohola... sobe su vise nego solidne, nemam zamjerki, kao ni na zacudjujuce solidnu hranu (zasad je samo poprilicno nemastovita, ali poboljsat ce se kad ulete svi drugi studenti), zasad smo tu samo mi fuzbalije, par kosarkasa, odbojkasice i nogometasice...
dobar momak je jedan turcin iz istanbula, bora, kad smo se upoznali, prvo sta je mi je rekao je bilo "jebam ti mater" uz dovoljno velik osmjeh da se nasmijes i uzvratis istom mjerom... htio je pokazati sto su ga braca hrvati naucili prije...
ajde, sad, da sacuvam nesto materijala za drugi put, recimo drugi vikend, jer preko tjedna sumnjam da cu radit ista drugo osim spavat, jest i spavat, osim treninga.
jelena, zvrcnem te danas, zarko tebe isto, silvia javi se kad dodjes u USA
kad dobijem telefon, komp ili sto vec, dobit cete, zasad pisite kaj ima u vas, tj. u nas.
memo, si uso u big brader ili ne?
vaco, ne javljas se, dolazis na west coast ili ne?
robi, mozda igramo u san joseu u utorak, pa ako imas zeita da se vidimo...javi na ovaj mail.
cuvajte se, pozdrav peri bencicu,da brzo ozdravi, jaka prenesi mu.
cujemo se
pusa
ivan

p.s. ovdje nisam ajvn, vec ivan, s naglaskom na a. bolje ista nego nista.
p.p.s. neki ste u "to" polju, neki u cc, neki u bcc, to je zbog jahua, nece poslat sve u jednom.


"I will hate Omar".
___________________________________

Ivan Kepcija
Holy Names University
3500 Mountain blvd.
Oakland, CA 94619
USA
___________________________________

tako nesto ce bit moj potpis od sad na dalje.

- 05:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • storije iz kalifornije...

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se